12 citata Učiteljstva o grijehu sodomije

stav KC o grijehu sodomije

Tisućljećima Crkva upozorava na opasnost neurednih odnosa potaknutih požudom. Prenosimo zbirku korisnih citata svetaca, crkvenih otaca i naučitelja o grijehu homoseksualnosti.

1. Atenagora Atenski (2. stoljeće)

Atenagora Atenski bio je filozof, obraćenik na kršćanstvo. U svojim spisima govori o poganima koji u svojoj nemoralnosti nisu izbjegavali čak niti grijeh koji je potpuno oprečan prirodi:

„Ljudska je narav takva, (O, zašto sada progovaram o neugodnim temama?) da svojim ponašanjem potvrđujemo da blud ne podnosi ništa što je čisto. Upravo zbog onih koji su stvorili tržište bluda čineći dostupnim mladima svaki sramotni oblik zadovoljstva – pa tako muškarci s muškarcima počinjavaju šokantne odvratnosti, vrijeđajući plemenitost i ljupkost svojih tijela na sve moguće načine, obeščašćujući tako djelo Božje.“

2. Tertulijan (160.-225.)

Tertulijan je bio veliki apologet ranokršćanske Crkve. Nažalost, nakon prvotnog žara podlegao je srdžbi i oholosti te napustio Crkvu i priklonio se herezi montanizma. Zbog djela napisanih za vrijeme njegova jedinstva s Crkvom, Tertulijan se smatra ranokršćanskim piscem te ga često citiraju teolozi pa čak i sam Papa. U svojem djelu O čednosti brani kršćansku krepost čistoće. Govori o hororu koji pogađa duše onih koji počine grijeh bluda. Nakon osude takvoga grijeha naglašava:

„Sve mahnite strasti i grijesi počinjeni protiv tijela, oprečni zakonitostima prirode, za posljedicu će imati potpuni gubitak zaštite Crkve jer to nisu obični grijesi, već strahote počinjene nad ljudskim tijelom.“

3. Euzebije Cezarejski (260.-341.)

Euzebije je bio biskup u Cezareji, glavnom gradu tadašnje Palestine. Nazivan je ocem crkvene povijesti, a u svojoj knjizi Demonstratio Evangelica o grijehu sodomije piše:

„[Bog je zakonom kojeg je da o Mojsiju] zabranio sve nezakonite brakove, neprimjerena ponašanja te sjedinjenje žene sa ženom i muškarca s muškarcem.“

4. Sveti Jeronim (340.-420.)

Sveti Jeronim je crkveni otac i naučitelj. Bio je istaknuti egzeget i veliki polemičar. U svojem djelu Adversus Jovinianum navodi kako su za grijeh sodomije potrebni kajanje i pokora, da bi duša ipak bila spašena:

„Sodoma i Gomora umirile bi Božji gnjev, da su se njihovi stanovnici bili spremni pokajati i postom zaslužiti pokorničke suze.“

5. Sveti Ivan Zlatousti (347.-407.)

Sveti Ivan Zlatousti bio je carigradski patrijarh i crkveni naučitelj. Njegova revizija grkokatoličke liturgije na snazi je i danas. U svojoj propovijedi o Pavlovoj poslanici Rimljanima sveti Ivan Zlatousti zadržava se na grijehu homoseksualnosti:

„Zamislite samo koliko težak mora biti grijeh koji je prouzročio očitovanje pakla na zemlji prije nego što se to trebalo zbiti! Bila je to tako neobična kiša, odnosi oprečni prirodi natopili su zemlju, a njihov grijeh potopio mnoge duše. Ta kiša bila je sušta suprotnost uobičajenoj kiši. Kapi kiše natapaju zemlju i čine je plodnom, a ova je kiša onemogućila svakome sjemenu da urodi. Takvi su bili i spolni odnosi među muškarcima koji su se prema svojim tijelima odnosili kao da su manje vrijedna i od samog tla Sodome. Ima li što odvratnije i žalosnije od čovjeka koji sam sebe učini svodnikom?“

6. Sveti Augustin (354.-430.)

Najveći od svih crkvenih otaca Zapada, veliki crkveni naučitelj, sveti Augustin, postavio je temelje katoličke teologije. U svojim Ispovijestima piše o grijehu homoseksualnosti:

„Grijesi počinjeni protiv prirode ljudskoga tijela u svakom vremenu i na svakom dijelu zemlje zaslužuju našu osudu i kaznu; takvi su bili grijesi Sodome. Svaki bi narod trebao priznati da je zaista po jedinstvenome Božjem zakonu krivica Sodome bila zaslužena jer je tamo obeščašćeno ljudsko tijelo, korišteno na način kojeg Bog pri stvaranju nije zamislio. Naš je osoban odnos s Bogom ugrožen kada Njegova stvorenja, djelo Njegovih ruku, trujemo perverzijom požude.“

7. Sveti Grgur Veliki (540.-604.)

Papa Grgur I. nazvan je Velikim. Crkveni je otac i naučitelj. Sakupio je zbirku kanoniziranih koralnih melodija koje se njemu u čast zovu gregorijanski koral.

„Samo Sveto pismo potvrđuje da sumpor izaziva zaudaranje mesa, kada govori o vatrenoj, sumpornoj kiši koju je na Sodomu spustio sam Gospodin. Odlučio je kazniti Sodomu za grijeh protiv tijela, a izborom ovakve kazne dodatno je naglašena sramota počinjenoga grijeha. Sumpor zaudara, a vatra izgara. Tako su i stanovnici Sodome izgarali od želje da ispune svoje perverzne namisli koje su poticale iz njihova tijela kao kakav smrad pa je doličilo da upravo smradom i vatrom budu izbrisani s lica zemlje kako bi shvatili težinu grijeha počinjenog zbog perverzije njihove požude.“

8. Sveti Petar Damiani (1007.-1072.)

Crkveni naučitelj, kardinal i veliki reformator klera sveti Petar Damiani, autor je djela Knjiga Gomore u kojem piše o grijehu homoseksualnosti među klerom. Osim neispravnosti homoseksualnosti, opisuje i njezine psihološke i moralne posljedice:

„Zaista, ovaj se grijeh ne može usporediti ni s jednim drugim jer nadilazi strahotu svakog drugog grijeha… Sve ispražnjava, baca ljagu, sve zagađuje. Ne podnosi ništa čisto, neokaljano, ništa osim nemorala i prljavštine…“

„Jadno je tijelo koje izgara požudom; razbor je te osobe poljuljan pakošću sumnje; a u srcu toga jadnika vlada pakleni kaos… Jednom kada ovaj, najopasniji otrov, pronađe put do nesretne duše, on zahvaća i razbor, narušava pamćenje, pomućuje oštrinu uma. Duša tada postaje nepažljiva, zaboravljajući na Boga pa i na samu sebe. Ova pošast zahvaća same temelje naše vjere, slabi našu nadu, narušava stanje milosti, oduzima pravdu, razara hrabrost, proganja umjerenost, otupljuje našu savjest.“

„Zar je potrebno išta više reći, ako ovaj grijeh rastjeruje svaku krepost iz ljudskoga srca, a unosi svaki surovi grijeh otvorivši mu širom vrata ljudskog srca.“

9. Sveti Toma Akvinski (1225.-1274.)

Komentirajući Pavlovu poslanicu Rimljanima (Rim 1,24-27), sveti Toma Akvinski objašnjava razlog težine grijeha homoseksualnosti:

„Radi nepoštovanja kojim su Rimljani griješili protiv Boga i njegove božanske naravi, odajući se idolopoklonstvu, uslijedila je kazna koja ih je odvela u grijeh protiv vlastite, ljudske naravi.. Stoga, što su istinu o Bogu okrenuli u laž, On im je sam dopustio nečasne strasti, grijeh protiv ljudske prirode; nije ih Bog navodio na zlo, ali ih je prepustio zlu.“

„Kada bi svi grijesi tijela bili vrijedni osude jer, čineći ih, čovjek dopušta da njime vlada njegova životinjska narav, još bi više zavrjeđivali osudu grijesi protiv životinjske naravi čovjeka. (…) Čovjek može griješiti protiv prirode na dva načina: Prvo, može griješiti protiv svoje racionalne prirode, čineći nešto što se protivi razumu. U tom je smislu svaki grijeh ujedno i grijeh protiv prirode, jer je čovjek po prirodi racionalno biće, a svaki grijeh protivan razumu. (…) Kao drugo, grijeh protiv prirode može biti i kada čovjek griješi protiv svoje stvarateljske naravi, koja je svojstvena i životinjama. Naime, prema prirodnim zakonima, sjedinjenje jedinki suprotnog spola usmjereno je začeću. Prema tome, svaki spolni odnos koji nikako ne može voditi začeću je protivan životinjskoj naravi čovjeka.“

10. Sveta Katarina Sijenska (1347.-1380.)

Sveta Katarina, velika mističarka i crkvena naučiteljica, živjela je u dosta nemirnom vremenu. Za vrijeme njezina života, prijestolništvo Petrovih nasljednika bilo je premješteno u Avignon, u Francuskoj. Katarina je bila velika zagovarateljica povratka pape u Rim. Njezin slavni Dijalog pisan je kao da ga je sam Bog diktirao:

„Oni djeluju na način sasvim oprečan čovjeku, prilazeći velikome otajstvu ispunjeni nečistoćom, ne samo onom koja je dio naše pale naravi (tu slabost, kada slobodna volja to dopušta, razum može nadvladati i utišati buntovnu čovjekovu prirodu), dakle, ne samo da ne obuzdavaju prirodnu klicu nečistoće u čovjeku, već čine i veće zlo, odajući se potpunom grijehu protiv prirode, potpuno slijepi, kao da im je razum pomućen pa ne vide jad u kojem se nalaze. Taj grijeh toliko zaudara da meni, koji sam Bog i Vječna Istina, izaziva toliko gađenje da sam božanskim sudom odlučio spaliti pet gradova, jer u svojoj pravdi više nisam mogao izdržati zaudaranje tog grijeha. Ovaj grijeh nije neugodan samo meni, ne mili se ni Zlu koje ga je stvorilo i njime zarobilo ljude. Ne zbog toga što čak i samo Zlo ipak ljubi ono što je Dobro, već zbog toga što je iskonska narav Zloga anđeoska i ta anđeoska narav izaziva prijezir nad činom ovog velikog grijeha.“

11. Sveti Bernardin Sijenski (1380.-1444.)

Sveti Bernardin Sijenski bio je slavni propovjednik, poznat po svojoj doktrini i svetosti. O grijehu homoseksualnosti govori sljedeće:

„Nema toga grijeha koji toliko zahvaća dušu kao sodomija; grijeh koji je oduvijek tako oštro osuđivan od svih onih koji žive po Božjemu… Devijantna je strast slična bunilu; ovaj grijeh muti intelekt, onemogućuje uzdizanje i velikodušnost ljudske duše, odvlači nas od uzvišenih misli obasipajući nas onim najpovršnijima, čini nas tromima, lijenima, razdražljivima, upornima u svojeglavosti, čini nas nesposobnim robovima; nadalje, uznemirena neutaživom žudnjom za zadovoljstvom osoba prestaje slijediti razum i predaje se ludilu… Postaje slijepa i kada bi joj se misli trebale uzdići velikim stvarima, slama se i svodi samu sebe na nižu razinu, razmišljajući o beskorisnim i trulim stvarima koje je nikada neće usrećiti… Baš kao što ljudi sudjeluju u slavi Božjoj u različitoj mjeri, tako i u paklu jedni pate više od drugih. Oni koji su živjeli grijeh sodomije tako pate više od drugih, jer su počinili najveći grijeh.“

12. Sveti Petar Kanizije (1521.-1597.)

Sveti Petar Kanizije, isusovac i crkveni naučitelj, pomogao je trećini Nijemaca da napuste luteranizam i vrate se Crkvi. Prijekoru kojeg Sveto pismo upućuje grijehu sodomije dodaje sljedeće:

„Po riječima Svetoga pisma, stanovnici Sodome zaista su bili nemoralni i izrazito grešni. Sveti Petar i Pavao prekoravaju ovaj opaki, izopačeni grijeh. Sveto Pismo, zapravo, obznanjuje bestidnost ovoga djela: „Onda Jahve nastavi: ‘Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.’“ (Post 18,20). Anđeli su samo Lotu, kojemu se gadila izopačenost Sodome, rekli da napusti s njima grad. Sveto pismo spominje i ono što je navelo stanovnike Sodome, a može navesti i druge ljude, na ovaj najteži grijeh. Prorok Ezekiel piše: „Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje!“ (Ez 16,49-50). Oni koji se nisu postidjeli jer su oskvrnili božanski i prirodni zakon robovi su izopačenosti koja je dostojna svakog gađenja.“

Napomena: Citati su preuzeti iz knjige Defending A Higher Law: Why We Must Resist Same-Sex “Marriage” and the Homosexual Movement. 


TFP Student Action
Prevela: Lea Potočar
Foto: Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!