Obitelji s više djece plijene posebnu pažnju okoline i često ih pitaju kako uspijevaju s njih toliko, s tim da se „toliko” uglavnom odnosi na svaki broj iznad dvoje djece. Dakako da djeca zahtijevaju puno truda i strpljivosti, a najviše- ljubavi u odgoju. Međutim, mnogo toga je ipak lakše i ljepše što je više djece u obitelji, a neke od tih saznanja dijelimo s vama u nastavku.
1. Molitva
Teže je možda organizirati neku dužu molitvu i svu djecu disciplinirati kad je potrebno slušati i šutjeti, ali pomalo, djeca nauče. Djeca imaju posebnu duhovnost i njihova čistoća u izražavanju tijekom molitve je nešto posebno što trebamo njegovati i od čega možemo naučiti kakav odnos imati s Gospodinom. Nikako ih ne smijemo isključivati iz molitve ako nekad kažu nešto neumjesno ili se zaigraju. O stavu tijekom molitve i važnosti molitve naučit će, u prvom redu, od nas roditelja. Osim što će vrlo brzo naučiti osnovne molitve napamet, trebamo ih poticati da mole srcem, otvoreno, jednostavno, spontano kakva djeca i jesu. Kao što ih učimo jesti, piti, ponašati se u nekim situacijama, tako ih učimo i ljubavi kroz molitvu. Vidjet ćemo kako puno možemo naučiti o Bogu upravo zahvaljujući čistim dječjim srcima i njihovim iskrenim riječima.
2. Pospremanje
Priznat ćemo svi da je više nereda kada je više članova u obitelji. No kako se lako i spretno djeca mogu igrati svakakvih igara, tako mogu naučiti i pomagati u kući. Obično pogriješimo jer želimo sve učiniti umjesto njih i obeshrabrimo njihovu želju za, na primjer, usisavanjem i brisanjem prašine. Želimo da sve bude u nekim našim idealnim okvirima ili jako brzo obavljeno. Djecu treba poticati da sudjeluju, a gotovo će sva djeca htjeti oponašati roditelje u većini kućanskih poslova. To treba iskoristiti i postupno ih uključivati, ali i ohrabriti za svaki trud koji učine. Posebno će im poticajno biti učenje timskom radu kod, na primjer, pospremanja igračaka. Ljepši je scenarij reći: „Pospremi ove kocke u tu kutiju i ja ću ti pomoći, a onda ćemo spremiti autiće tamo i tamo”, nego reći: „Pospremi sobu.” Posebno je manjoj djeci to apstraktan zadatak i često ne znaju odakle krenuti u sobi punoj razbacanih igračaka. Također, nije ni igranje dobro nazivati neredom i koriti djecu jer su bili – tko drugi nego djeca i svuda su se po kući igrali.
Djeca vole konkretne zadatke u kući i budu zadovoljna kad mogu biti uključena. Raspoređivanjem posla u većoj obitelji uspjet ćemo i više obaviti te postići uključenost i aktivnost svih ukućana. Otkrit ćemo i kako rasporediti djecu s obzirom na talente koje imaju te ono što ih želimo podučiti da razvijaju, ali i kako da se osjećaju korisnima i sposobnima za složenije zadatke kasnije u životu.
3. Igranje i učenje
Dječja mašta je pravo čudo u kojem može uživati cijela obitelj. Veliki blagoslov, ali i pomoć, roditeljima kad imaju više djece jest što se oni međusobno igraju i uče. Naravno da ih je nekad potrebno i usmjeriti, učiti strpljivosti, dijeljenju, spriječiti koji udarac i tako dalje. No s više djece stvaramo im prirodno okruženje za međusobnu socijalizaciju, druženje, povezivanje, kreativnost i timski rad. Pri tome je posebno korisno što starija djeca vole biti „stariji“ i prirodno iskazuju želju za brigom za mlađu braću i sestre. To je nama roditeljima osim na zadovoljstvo i na korist jer često ne možemo pružiti toliko zabave i vremena u igri koliko si djeca međusobno mogu.
4. Briga za mlađu djecu
Nekad zaista dođemo do ruba ideja i snaga kad imamo bebu pa teško nadiđemo neku zahtjevnu situaciju. Međutim, kada je više djece, starija djeca su velika pomoć oko mlađih. Samo ih trebamo pravilno uključivati u pomaganje, a to znači i ne svaliti previše tereta na stariju djecu. Ipak će u puno situacija fizička pomoć i ideje starije djece biti od iznimne koristi kada roditelj treba obaviti neki drugi posao. Od zabave, pjevanja i pljeskanja do dodavanja igračke ili pelene, a kasnije i pomoć kod hranjenja i držanje za ruke… Uza sve to lakše je brinuti se za najmanje kad je više pametnih glava, ruku, nogu, ali i anđela čuvara u obitelji.
Osim u igri, djeca se prirodno žele brinuti o mlađima oponašajući nas kako im služimo i htjet će dati malenima vodu, hranu, pomoći im oko higijene i slično. Već predškolska djeca mogu puno pomoći mlađima. Ako ih postupno uključujemo u prirodan proces međusobnog pomaganja, olakšat ćemo si puno operativnih zadataka u kući. Učenje o pomaganju će se spontano prenositi na svu ostalu djecu u obitelji.
5. Izleti i druženja
Velika obitelj nije osuđena na zidove svoga stana ili ogradu svoga dvorišta. Postoji toliko mogućnosti za izlete, posebno one koji su unutar obiteljskog budžeta i vremena. To ne mora biti ništa zahtjevno
– jednostavan piknik u parku, poludnevan posjet susjednom gradu ili selu, odlazak u zoološki vrt ili na sladoled u drugom dijelu grada. Na poseban se način upoznajemo i povezujemo provodeći vrijeme izvan kuće koje godi i djeci i roditeljima. S djecom je i ono najmanje iskustvo zapravo velik i važan događaj pun prilika za učenje, služenje i zabavu.
6. Rođendani
Rođendani su zasigurno centralni događaji u godini života svakog djeteta. Odrasle to uči cijeniti život još više, zahvaljivati i slaviti Boga kroz dar života. Djeca nas uče kako da se radujemo životu i koliko je život neprocjenjiv dar. Zato obilježavajmo rođendane jer nas Gospodin uči i poziva na zajedništvo i radost! S više djece sve je još veselije, a mi se učimo biti spontaniji, jednostavniji, skromniji i radosniji. Slavlja ne moraju biti ekskluzivne tematske zabave u skupim rođendaonicama. To mogu biti jednostavne kućne zabave za sve ukućane, ili mogu uključiti i bliske prijatelje i širu obitelj. Ponudite igre i jela na veselje slavljenika ili osmislite svaki put nešto drukčije. Djeca će dati originalne ideje i svi će se veseliti pripremanju proslave za svog brata ili sestru.
7. Upravljanje stvarima, odjećom i igračkama
Često su izdaci za velike obitelji dakako veći od izdataka za one manje što je logično. To se u prvom redu odnosi na veći auto, više hrane, više obuće i odjeće. Međutim, mnogo toga može biti jednostavnije kad su u pitanju stvari u obiteljima s više djece. Kad ih je više, djeca se lakše međusobno zaigraju i međusobna zabava (ili barem dok mlađi promatraju veselje starijih) zanimat će ih više nego ne znam kako skupocjene igračke. Igračke će, posebno ako ih je previše, često ostati i neupotrebljene jer se djeca teže snalaze ako je kaos i previše opcija za odabir.
Odjeću djeca mogu nasljeđivati pa čak i obuću ako je dobro očuvana. To nije stvar siromaštva već praktičnosti i ekonomičnosti. Zašto baciti nešto što je još itekako iskoristivo? To se posebno odnosi na odjeću za bebe i manju djecu koja se jako brzo preraste. Također, kod uređenja kuće velike obitelji traže funkcionalna rješenja kako bi boravak u obitelji bio lakši, poslovi bolje obavljeni, ali i da bi se više usmjerilo na zajedništvo, a ne na brigu oko stvari. Prema tome, lakše je i slobodnije živjeti s manje namještaja (npr. modernih tepiha) te nekih suvišnih ukrasnih predmeta. Umjesto za neku namjenu predmeti često zapravo traže od nas dodatno održavanje i vrijeme kojega nam uvijek fali, a radije bismo ga darovali Bogu i svojim bližnjima.
8. Nježnost
Djeci nikad dovoljno nježnosti, zagrljaja, poljubaca i lijepih riječi. Ovaj je svijet često toliko užurban, krut, usmjeren na zadatke, poslove, mobitele i druge ekrane, a dječja nas želja za nježnošću uči najdubljim iskazima čovječnosti kroz iskrene zagrljaje i tople poljupce. Neka je što više trenutaka nježnosti u našim obiteljima. Kako i najmanjima, tako su i nama odraslima nježnost i ljubav potrebni da živimo i razvijemo se u bića puna ljubavi, suosjećanja i želje za još većim darivanjem sebe.
9. Stjecanje kreposti
Naše se posvećenje obitelji odvija na posebno lijep način. Privilegija je i čudo donositi život na ovaj svijet, rađati duše namijenjene vječnosti s Bogom i na tom putu si međusobno pomagati. Po čemu je onda ponekad lakše i ljepše postizati svetost u obitelji? Po tome što si međusobno pomažemo, što je svaki član obitelji bogatstvo Božjih talenata i što zahtjevnost obiteljskog života stvara pregršt prilika za vježbanje u krepostima na nama tako prirodan način i poziva nas na puno ljubavi. Podučavajući našu djecu kako da budu strpljiviji (npr. čekanje za igračku s kojom se brat igra), ponizni i pravedni u zahtjevnoj situaciji u školi i mi se učvršćujemo u istome te učimo kako živjeti istinske životne vrijednosti evanđelja.
S. D. – Žena vrsna
Foto: Pixabay
