Ruža i leptiri

Ovo je poezija o ruži i leptiru naše Marije Piskulić. I o vrtlaru. Koji tako nježno i s puno pažnje prilazi svojoj ruži. I misli da je ona baš onakva kakva treba biti. A, leptiri...? Jesmo li mi ponekad leptiri svojim bližnjim ružama?

136

I.

Jao, ta Ruža u tom vrtu. Sva je nekako… Neobrađena, nezgrapna. Ima na njoj previše lišća. Predivno je to tamnozeleno lišće koje samo po sebi izgleda veoma elegantno, ali ima ga na njoj previše. A njene latice, uf, kao da žele preuzeti cijeli vrt. Sva se raširila. Što si ona umišlja, tko je? Ajd, barem se ne sjaji. Osim kad je po njoj ROSA, ah, tad je kao prava fulirantica. Ali uopće, uopće nije dovoljno lijepa. Jednostavno je nezgrapna. Previše lišća, previše latica… A o trnju da i ne govorimo. I onda taj sjaj od rose… Kap koja prelijeva čašu. „Ružo, Ružo, smiri se!“- e, to joj treba govoriti. Ona se uopće ne uklapa u ovaj pedantan vrt. Gledaj! Je li to ona plače ili je to rosa? Ma nemoguće da je to sad rosa. To ona namjerno plače da se sjaji. „Ružo, Ružo, sredi se!“- e, to joj treba govoriti. Eno, prilazi Vrtlar. Možda će je on dovesti u red kad nas ta Ruža ne doživljava. Eto! Krenuo joj je čupati lišće! Ali… Uf, premalo je lišća iščupao, zašto je stao?! Ajme, vidi kako ju gleda! Trebao bi više pažnje obraćati na ostatak vrta! Kako ju, kako ju može gledati jednakom dragošću kao ostatak vrta? Gle, nešto joj je došapnuo! Ajmo je pitati što joj je rekao. Ajme, gle je! Sva se nekako sjaji! A to ovaj put nije ni od rose ni od suza!

II.

LEPTIRI: Ružo, Ružo, što ti je Vrtlar rekao?

RUŽA: Rekao mi je da sam baš onako kako treba!

LEPTIRI (kolutaju očima i misle si: „Sigurno nije samo to rekao, ali ne želi nam ova Ruža sve priznati!“): I to je sve, a?

RUŽA: Ne. On me ujedno i gleda kao… Kao da sam baš kako treba. Ophodio se prema meni kao da sam baš kako treba.  On, on zna kako sa ružama. I jednostavno, znala sam da misli za stvarno to što govori. Za stvarno.

III.

Leptirima se učini da se Ruža smješka mada je to nemoguće. Tko je još vidio Ružu koja se smiješi? Ali bilo je nešto, bilo je nešto u tome kako joj je srce iskočilo iz korijena kroz stabiljku pa kroz latice VAN! „Ah!“-pomisle Leptiri-„ Možda ipak ima nešto u ovoj Ruži!“- te pomisle još „Ma nije naše da se time zamaramo. Možda Vrtlar jednostavno nije pri sebi, a neprisebnost zna bit zarazna.“ i Leptiri odlepršaju dalje. A Ruža, Ruža je jednostavno bila sretna jer Vrtlar ju je uvjerio da je ona baš, baš onako kako treba!

Marija Piskulić – Žena Vrsna


Foto: Pexels.com

Print Friendly, PDF & Email
In this article