Ova abeceda za bake i djedove ne bi trebala biti napisana kada se u praksi ne bi uvijek iznova pokazalo da u odnosu baka i djedova spram njihove djece i unučadi postoje tako često tragične zablude, pogrešne predodžbe i pogrešni stavovi koji pomućuju njihovu sreću i nerijetko je pretvaraju u nesreću, svađu, razdor i staračku izolaciju.
Situacija baka i djedova nalik je jesenjoj žetvi: dozreli plodovi dugog, često mučnog života, punog odricanja, često su usrećujuća naslada, smiju se ubrati i kušati. Čovjek to osobito snažno doživljava kada dobije prvo unuče, dakle kada postaje „novopečenom” bakom ili djedom. Muke podizanja djece nalaze svoje opravdanje u budućnosti, naročito u tome što starija osoba zahvaljujući unucima spoznaje: Da, nastavlja se! Da, trud donosi plod, on se nastavlja, dovodi do novog pokušaja da se jača ono dobro, pravo, ono bolje.
Biti bakom i djedom mora se također učiti
Unuče daje djedu i baki pravo postojanja i pruža im novi smisao života, a time im podiže njihovu životnu radost. Gdje postoji radost i zahvalnost tamo nastaje revnost, ponekad pretjerana skrb. Budući da je to tako, mora na početku abecede za bake i djedove, koja im treba pomoći da „uživaju u svojoj životnoj žetvi”, stajati riječ opomene: suzdržljivost! Biti bakom i djedom mora se također učiti. Ni kao djedovi i bake ne smijemo jednostavno popuštati svojim porivima. Od nas se više nego u ranijoj životnoj dobi očekuje promišljenost i opreznost.
Prvo je unuče uvijek i prvo dijete mladog para koji je još neiskusan što se tiče roditeljstva. Taj je par većinom i sam tek izašao iz roditeljskog okrilja i upravo nastoji iskušati svoju samostalnost. Čovjek je upućen na to da razvije samostalnu osobnost, a to može samo ako se malo zatvori spram onih koji su ga čuvali i štitili dok je bio nesamostalan. U taj proces posve sigurno spada stvaranje vlastite obitelji. Stoga nije ni neprijaznost niti nezahvalno odbijanje, pokaže li mlada obitelj, uz istodobnu potrebu da joj se pomogne, nešto poput suzdržanosti spram pretjerane brižnosti baka i djedova.
Zadatak: obuzdati revnost u želji da pomognu
Često već tu dolazi do nesporazuma koji mogu sasvim nepotrebno dovesti do nesuglasica, uvreda i trajne zlovolje. To bi se moglo izbjeći kada bi djedovi i bake svjesno stavili sebi u zadatak da malo obuzdaju svoju revnost u želji da pomognu i kada bi imali volju da i svoj postanak bakom i djedom shvate kao novu i ugodnu zadaću koju, međutim, tek trebaju naučiti.
Situacija oko rođenja prvog unučeta često iz neznanja izgleda ovako: još kad je mladi par objavio da očekuje potomstvo, razvili su bake i djedovi (većinom bake) svoje planove kako organizirati vrijeme babinja – baka će, jasno, dok je kćerka ili snaha u bolnici preuzeti kućanstvo i brigu o sinu ili zetu. Kada majka i dijete dođu kući još će nekoliko tjedana pomagati slaboj mladoj ženi i preuzeti njegu novorođenčeta…
Nerijetko se taj nesvjesni strah mladih ljudi spontano pretvara u agresivnost spram baka i djedova
Htjela bih upozoriti na takve ljubazne ponude. Taj pretjeran trud stvara osobito u snaha i zetova, ali često i u vlastite odrasle djece, strahove koje oni dakako najčešće doživljavaju kao jaku nelagodu, a da nisu svjesni o čemu se zapravo radi. Naime, radi se o opravdanom strahu da majka iskorištava potrebu mlade obitelji da joj se pomogne kako bi je prisvojila i nametnula joj se, oduzevši joj samostalnost. Nerijetko se taj nesvjesni strah mladih ljudi spontano pretvara u agresivnost spram baka i djedova. „Misliš li da se u nas možeš tjednima ugnijezditi, onda se varaš”, ljutito kaže kći. „Svoje dijete želim odgajati prema svojim predodžbama, ne prema tvojim, majko”, neprijatno izjavljuje snaha.
Dobronamjerno se bakino srce steže na takve riječi. Ona, ovisno o svome temperamentu, ili ljutito ustane i napusti prostoriju kazavši: „Pa neka! Radi što hoćeš!” ili namrgođeno šuti. Možda će se čak suprotstaviti, nabrojivši pritom sve nezahvalnosti iz prošlosti. Djed, u slučaju da postoji i da prisustvuje razgovoru, smatra sebe dužnim da se spram svoje supruge postavi zaštitnički i da se pobuni protiv nezahvalne, osobito sinove, ali i zetove nepristojnosti. Ovi mu, ne budi lijen, vraćaju uvredama. Svađa i razdor su tu prije nego što je unuk uopće ugledao svijet. Pritom svađa počiva zapravo samo na zabludi koja, međutim, šteti svim sudionicima na nedostatku spoznaje povezanosti. „Slijepa revnost samo škodi.” kaže s pravom jedna poslovica.
Baka i djed imaju mnogo više izgleda da potpuno uživaju u tom svom novom zadatku ako se pomalo suzdržavaju i ako ponajprije saslušaju kako njihova djeca sebi zamišljaju život sa svojim mezimcem.
Možda će predodžbe mladih supružnika biti posve drugačije od predodžbi budućih baka i djedova
Mladi supružnici koji osjete da njihovi roditelji na vijest o prinovi u obitelji reagiraju radosno, ali i s mnogo takta, sigurno će se odlučiti da ih zamole za pomoć koja odgovara njihovim predodžbama. Možda će one biti posve drugačije od predodžbi budućih baka i djedova, a možda će čak sadržavati golema očekivanja i prijeći granicu njihovih mogućnosti da pruže pomoć. Tada se o njima mora nanovo razmisliti i razgovarati. Baka i djed ne bi trebali sami preuzeti inicijativu, već bi najprije trebali pokazati svojim držanjem radost i spontanu spremnost prihvatiti novu situaciju. Miješanje može veoma lako postati zahvaćanjem u tuđe pravo, a to je opasnost kojoj se mladi odrasli ljudi ne smiju izložiti i na koju se, pojavi li se, automatski odgovara distanciranjem, obranom, otporom, često čak žestokom agresivnošću.
Ljubazna je suzdržljivost zbog toga prvi i osnovni preduvjet da bi se ostvario sklad između bake i djeda i njihove odrasle djece, a što je dakako uvijek od velikog značenja i za unuče. To se, naravno, ne odnosi samo na stav u početku, već bi se takav odnos spram mlade obitelji trebao trajno njegovati. U tom je pogledu utoliko potrebnije zauzdati se, što tješnje mladi i stari zajedno žive, što stari imaju više vremena i što su oni krepkiji.
Bake i djedovi bi trebali biti svjesni da njihova sreća s unucima ovisi o njihovoj vlastitoj suzdržljivosti. Biti djedom i bakom lijep je zadatak, ali ga treba bitno razlikovati od zadatka roditeljstva. Preuzimanju tog životnog naloga prethodi svjesna suzdržanost, svladavanje vlastitih poriva. Starijim ljudima i tako pristaje da se malo povuku s mjesta aktivnosti. Zbog toga je spremnost da se držimo na odstojanju znak sreće čovječnosti, više od nepromišljenog i grubog miješanja u svakidašnjicu svoje djece i unuka.
To vrijedi u svim pojedinostima:
Ako su nas djeca zamolila za pomoć vrijeme babinja ili nakon toga, ne bismo trebali biti suzdržljivi samo u pogledu brige o sinu ili zetu; ne bismo na primjer smjeli biti toliko nezreli da konkurirajući u kuhinji snahi, pod svaku cijenu želimo sve učiniti bolje od nje. Isto tako nemamo pravo da na sve moguće načine pokušavamo unuče pridobiti za sebe; i tu treba biti umjeren, što znači da treba ostati malo u pozadini. Baka može, potaknuta propitkivanjem svoje djece, iznijeti svoje iskustvo s vlastitom djecom, ali ne uz zahtjev da djeca postupaju onako kako ona naredi ili kako ona drži je neoborivo pravilno.
Čak ako baka ima osjećaj da je način na koji „neiskusni” roditelji postupaju s njenim unukom, strašna i opasna besmislica, trebala bi se o tome izjasniti oprezno, s mnogo takta i spretnosti. Ne bi smjela mladima predbacivati zbog tolike nerazumnosti, već bi mogla u situaciji kada postoji vrijeme za razmišljanje dati poticaj da se o tome promisli, umjesto da mlade žestoko kritizira, osuđuje ili da sve zna bolje od njih. Mogućnost da se održi dobar odnos sa svojom odraslom djecom i da se bude sretnim djedom i bakom mnogo je veća uvažimo li u pogledu svoje skrbi sljedeće: Držati odstojanje umjesto da se miješamo.
Karl Barth formulirao je to držanje ovako:
- Treba ti postati jasno da tvoji mlađi srodnici oba spola idu svojim, a ne tvojim putovima, prema svojim vlastitim načelima, zamislima i željama, da žele steći svoja vlastita iskustva, ne samo usvojiti tvoja i da žele biti sretni na svoj, a ne na tvoj način.
- Nemoj im se suviše nametati svojim uzorom, ni svojom staračkom mudrošću, niti svojom naklonošću, a ni dobročinstvima po svome ukusu.
- Nikako ih nemoj vezati uz svoju osobu i time obvezati spram sebe.
- Nemoj se čuditi, a pogotovo ljutiti i rastužiti primijetiš li da često za tebe nemaju vremena ili ga imaju samo malo, da, ma koliko im želio dobro, povremeno smetaš i dosađuješ te da zbog tebe i tvojih savjeta ili želje ponekad nemarno odnose.
(Nastavlja se…)
Christa Meves – Abeceda za bake i djedove – Što moramo znati da bismo bili sretni sa svojom djecom i unučadi
Izdavač: Karitativni fond UPT, „Ne živi čovjek samo o kruhu“, Đakovo, 2006. g.
Foto: O.C. Gonzalez – Unsplash
