Čitanja:
Izl 3,1–8;13–15
Ps 103,1–4;6–8;11
1 Kor 10,1–6, 10–12
Lk 13,1–9
Mi smo svi u Crkvi stvoreni kao djeca Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva; kao djeca Boga koji svoje ime i svoje putove djelovanja otkriva Mojsiju u današnjem prvom čitanju.
„Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.“ Izl 2,24
Naš Bog je vjeran Bog
Svjestan svog saveza s Abrahamom, Bog je sišao da spasi svoj narod od egipatskih gospodara robova.
„Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu
njegovu dovijeka.“ Lk 1,54–55
„…iskazati dobrotu ocima našim
i sjetiti se svetog Saveza svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu:
da će nam dati.“ Lk 1,72
Svojim nas Sinom spašava od propasti
On je poslao Isusa da od propasti izbavi sve živote, kao što pjeva današnji psalmist.
Pavao kaže u današnjoj poslanici da su Božja spasonosna djela u Knjizi Izlaska zapisana za Crkvu, namijenjena kao uvod i nagovještaj našeg vlastitog krštenja vodom, kao naše oslobođenje od grijeha, hranjenje duhovnom hranom i pićem.
Ipak, događaji u Knjizi Izlaska također su dani kao “upozorenje” – da samo naše bivanje Abrahamovom djecom nije jamstvo da ćemo doći do obećane zemlje našeg spasenja.
Bog treba naše kajanje da bi nas spasio
U svakom trenutku, Isus upozorava u današnjem evanđelju, da bismo mogli nestati – nije to Božja kazna zbog toga što smo možda “veći grešnici” – nego zato što, kao i Izraelci u pustinji, nailazimo na štetne želje, požude, kušnje, rado gunđamo i zaboravljamo sve Njegove koristi.
Isus nas danas poziva na “pokajanje” – ne na jednokratnu promjenu srca, već na trajnu, svakodnevnu preobrazbu naših života. Pozvani smo živjeti život o kojem pjevamo u današnjem Psalmu – blagoslivljajući Njegovo sveto ime, zahvaljujući za Njegovu dobrotu i milosrđe.
Stablo smokve u Njegovoj prispodobi poznati je simbol iz Starog zavjeta za Izrael.
„Tada će svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života« – riječ je Jahve nad vojskama.“ Jr 8,3
Dvije kotarice smokava
„Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovačima i bravarima. U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve već jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako loše da se ne mogahu jesti. I Jahve me upita: ‘Jeremija, što vidiš?’ A ja odgovorih: ‘Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše – tako loše da nisu za jelo.’ I dođe mi riječ Jahvina:
Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘Kao na ove dobre smokve, tako ću milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku. I milostivo ću svrnuti oči na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo ću ih podići i neću ih više uništiti; opet ću ih posaditi i neću ih više iščupati. I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer će se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti.
Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo’ – da, riječ je Jahvina – ‘tako ću postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše. Učinit ću da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. I poslat ću na njih mač, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim.’“ Jr 24,1–10
Dobri su plodovi znak našeg kajanja
Kao što smokva ima šansu da proizvede plod prije nego što bude posječena, tako i Isus daje Izraelu posljednju priliku da nosi dobre plodove kao dokaz svoje pokajanja.
„Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu.“ Lk 3,8
Korizma bi trebala biti za nas kao sezona predaha, odgađanja smokve da rodi, milostivo razdoblje u kojemu “vrtlar”, Krist, kultivira naša srca, uništavajući pritom ono što zadavljuje božanski život u nama te nas osnažujući da donosimo plodove koji će trajati vječno.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Martina Gazdek
Foto: TeiTo
