Asertivna komunikacija vrlo je popularna psihologijska tema. Prošli smo put iznijeli razmišljanja o samoj komunikaciji, koja nam pomaže da izrazimo sebe i izgradimo dobre odnose. Istaknuli smo činjenicu da komunikaciju možemo koristiti na konstruktivan i destruktivan način. Budući da smo, nažalost, prilično upoznati s destruktivnim oblicima komunikacije, smatram da bi bilo daleko korisnije kada bismo u današnjim promišljanjima naglasak stavili na konstruktivne oblike komunikacije, stoga u nastavku teksta možete saznati što je ta nadaleko poznata asertivna komunikacija te kako nam ona može olakšati život.
Tko? Što? Asertivnost
Asertivnost se definira kao sposobnost izražavanja vlastitih pozitivnih i negativnih misli i osjećaja na neagresivan način i bez kršenja prava druge osobe. Biti asertivan znači na pristojan i odlučan način jasno reći što mislite, osjećate i želite, bez očekivanja da će uvijek biti po vašem. Sve ovo zvuči izvrsno na papiru i u teoriji, ali kako to provesti u praksu?
Stilovi komunikacije
Izvor: http://dq9ucdqjq6nrk.cloudfront.net/wp-content/uploads/2014/05/communication.jpg
Postoji nekoliko načina na koje možemo međusobno komunicirati. Koji ćemo stil komunikacije odabrati i češće koristiti, ovisi o različitim faktorima. Komunicirati možemo:
- agresivno
- pasivno
- pasivno agresivno
- asertivno.
Agresivni stil komunikacije
Osobe s agresivnim stilom komunikacije izražavaju svoje misli i osjećaje na način koji je najčešće socijalno neprihvatljiv, manipulativan ili ugrožava prava drugih ljudi. Agresivno ponašanje najčešće ima za cilj uspostavljanje kontrole nad ljudima i situacijama, demonstraciju moći ili postizanje pobjede nad drugom osobom. Osoba takvog stila komunikacije najčešće zahtijeva i naređuje, optužuje i nalazi krivce, ne priznaje svoje greške, kritizira osobu, a ne njezino ponašanje, ne sluša, prekida sugovornika, govori glasno, ima agresivnu gestikulaciju i „zuri“ u sugovornika.
Osobe koje koriste ovakav stil komunikacije zapravo zadovoljavaju svoje određene želje i ciljeve te su naučile da na taj način mogu dobiti ono što žele i time zadovoljiti svoje potrebe. Uzroci takvoga ponašanja mogu biti različiti: agresivnost se može koristiti kao obrana od stida i osjećaja manje vrijednosti, kao izraz egoizma, nemoći ili pak u svrhu manipulacije drugim ljudima.
Pasivan stil komunikacije
Osobe koje koriste pasivan stil komuniciranja stavljaju drugoga, odnosno sugovornika ispred sebe i ispred svojih želja. Rijetko će reći što žele, misle i osjećaju. Rijetko će izreći svoje mišljenje i odustaju od svojih prava. (To ne treba pomiješati s osobnim izborom žrtvovanja sebe za drugoga iz ljubavi.)
Osobe koje koriste ovakav stil komunikacije zapravo se boje izreći vlastito mišljenje, dakle zauzimanje za sebe smatraju agresivnim nametanjem vlastitog mišljenja. Dugoročno gledano, takve osobe osjećaju očaj zbog nemogućnosti izražavanja vlastitih stavova, misli i emocija. Često osjećaju bijes, ali ga potiskuju jer je to za njih zabranjena emocija, osjećaju se nemoćno i često krive same sebe. Vjeruju da ih drugi ljudi ne poštuju, da ih zanemaruju i nerijetko se osjećaju kao žrtve.
Jedan od mogućih razloga ovakve komunikacije jest dubok osjećaj manje vrijednosti i odbačenosti: naime, takve osobe smatraju da nisu vrijedne poštovanja i da ne smiju izraziti svoje mišljenje. Osobe koje prakticiraju pasivni stil komunikacije često su bile kritizirane i odbacivane u primarnoj obitelji.
Pasivno-agresivni stil komunikacije
Osobe za koje je karakterističan pasivno-agresivni stil komunikacije koriste mješavinu prvih dvaju stilova. Pasivno-agresivna komunikacija označava indirektnu agresiju, koju bismo mogli pobliže objasniti izrazom „pričati jedno, a raditi drugo“. Takav oblik ponašanja karakterizira pasivno suprotstavljanje zahtjevima radnog i socijalnog okruženja, koje je praćeno tvrdoglavošću, odugovlačenjem, neefikasnošću i mrzovoljnošću. Koliko ste se puta ljutili na nekoga i, kada bi vas ta osoba upitala što vam je, hladnim, možda pomalo sarkastičnim tonom odgovarali: „Ništa.“? Ako se prepoznajete u prethodnome primjeru, onda definitivno imate iskustva u pasivno-agresivnoj komunikaciji. A tko nema?
Ovaj stil komunikacije pretpostavlja sarkastične, ironične primjedbe, a osobe koje ga prakticiraju rijetko iznose svoje mišljenje, ne pokazuju svoje prave osjećaje i optužuju druge za svoje frustracije. Kod drugih namjerno izazivaju sažaljenje i osjećaj krivnje, koriste neistine i tračeve, često se ne drže dogovora. Za takve osobe često kažemo da su „generali poslije bitke“.
Najveći je problem kod pasivno-agresivne komunikacije u tome što istovremeno gajimo suprotne osjećaje, npr. ljubav i mržnju. Želimo se istovremeno družiti sa sugovornikom i kazniti ga; ostati u odnosu s njime i otjerati ga. Sabotiranje omogućuje oboje: ostajemo u kontaktu, ali sarkazmom pokazujemo svoje skriveno nezadovoljstvo.
Asertivni stil komunikacije
Istraživanja su pokazala da se asertivnost kao oblik ponašanja može naučiti, no mora ga se učiti više nego druge oblike ponašanja. Agresivnost, pasivnost i asertivnost prirodne su forme ponašanja i jako je važan prikladan odabir najkonstruktivnijeg ponašanja u određenoj životnoj situaciji. Očito je da asertivnost predstavlja najveći izazov.
Osoba koja koristi asertivan stil komunikacije:
- aktivno sluša, pritom gleda u oči i pokazuje osjećaje
- poštuje druge i to traži za sebe
- jasno konkretno i direktno govori – ne okoliša
- ton glasa prilagođava situaciji
- iskazuje svoja očekivanja i osjećaje
- izražava pozitivnu kritiku
- zna pohvaliti druge
- preuzima odgovornost za svoja djela i riječi
- spremna je ispričati se kada pogriješi
- zna kontrolirati svoje negativne osjećaje.
Učinkovita asertivna komunikacija predstavlja umjetnost jasnog i iskrenog izražavanja, izražavanje vlastitog mišljenja te pozitivnih i/ili negativnih osjećaja. Takva komunikacija predstavlja proces prihvaćanja teških situacija na jasan i učinkovit način. Bitno je znati da smo svojim ponašanjem u komunikaciji s drugima poštovali sebe i da smo pokušali razumjeti drugoga.
Asertivna komunikacija podrazumijeva dvosmjeran proces tijekom kojega poštujemo i sebe i svoga sugovornika. Asertivno je ponašanje vrsta samopotvrdnog ponašanja, koje osobi omogućuje da čuva svoje granice i dostojanstvo u situacijama kada postoji realna opasnost da bude izmanipulirana, zloupotrebljena ili iskorištena.
Kako koristiti asertivnost u komunikaciji? Asertivna pravila
- Imaš pravo postupati u cilju čuvanja svog dostojanstva i samopoštovanja, pod uvjetom da tvoji motivi i namjere nisu agresivni.
- Imaš pravo na to da s tobom postupaju s poštovanjem, da te slušaju i da te ozbiljno shvaćaju.
- Imaš pravo reći NE – i pritom ne osjećati grižnju savjesti.
- Imaš pravo zatražiti savjete od stručnjaka, uključujući i liječnike.
- Imaš pravo na to da, ukoliko se pojave, raščistiš nesporazume oko tumačenja svojih prava na samoostvarivanje.
- Imaš pravo pogriješiti, ali moraš snositi posljedice svojih grešaka.
- Imaš pravo promijeniti svoje odluke.
- Imaš pravo da, ako te nešto upitaju, odgovoriš da ne znaš, pod uvjetom da si prije donošenja odluka dobro procijenio sve aspekte i posljedice svojih odluka.
- Imaš pravo sam procijeniti svoje ponašanje, misli i osjećaje, prihvatiti odgovornost za njih i sam snositi posljedice, pod uvjetom da ne ometaju druge ljude u ostvarivanju njihovih prava.
- Imaš pravo na to da ne objašnjavaš svoje ponašanje drugima, osim ako to nije u vezi s nekim prethodnim dogovorom i ako to ne ometa neki zajednički interes.
- Imaš pravo svoj odnos s drugima graditi sam, sa sredstvima koje sam odabereš, pod uvjetom da tijekom toga ne kršiš nečija prava.
- Imaš pravo odlučiti hoćeš li prihvatiti odgovornost za rješavanje tuđih problema; nemaš se pravo uvrijediti ako odbiju tvoju pomoć.
- Imaš pravo biti neovisan kada rješavaš svoje poslove s drugima i ne truditi se kako bi prethodno pridobio njihovu naklonost.
- Imaš pravo drugima reći da ne razumiješ što ti žele reći, pod uvjetom da oni svoje namjere, probleme, osjećaje i misli pokušavaju objasniti samo znakovima (neverbalnom komunikacijom) i pri tome očekuju od tebe da ti razumiješ te znakove.
- Imaš pravo na samoću.
Asertivnost ili agresivnost?
Pojam asertivnost često se zamjenjuje s pojmom agresivnost. Nije rijetko čuti ovakvu izjavu: „Danas moraš biti agresivan, ako se želiš izboriti za sebe i svoja prava.“ Glavna je razlika između spomenutih dvaju tipova komunikacije u tome što asertivne osobe ostvaruju svoja prava i interese tako što ne štete drugim ljudima, dok agresivne osobe rade upravo to.
Asertivna osoba shvaća i zna da će uspjeti ostvariti ono što želi, biti će zadovoljna i nikad neće ugroziti drugu osobu. Agresivna osoba, za razliku od asertivne, uvijek stavlja sebe ispred svih drugih, kao i obvezu da pod svaku cijenu mora dobiti ono što želi.
Asertivna osoba smatra da svatko ima pravo na svoje mišljenje, da su neslaganje i različita mišljenja nešto normalno i da će svoje ciljeve ostvariti ako bude fleksibilnija. Asertivna osoba ne shvaća sve stvari osobno, za razliku od agresivne osobe koja može biti dosta sumnjičava, jer smatra da je ono što se događa usmjereno baš protiv nje. Ako ne uspije dobiti što je željela, asertivna se osoba osjeća nezadovoljno i tužno, dok agresivna osoba može osjećati neprijateljstvo.
Razlike između asertivnih i agresivnih osoba uočavaju se i u davanju povratnih informacija. Asertivne osobe opisuju konkretna ponašanja na koja imaju primjedbe, a ne procjenjuju osobe. Agresivne osobe uglavnom osuđuju druge. Asertivne osobe daju prijedloge za rješavanje određenih problema, a ne inzistiraju na utvrđivanju nečije krivice. Agresivne osobe okrivljuju, prozivaju i napadaju. Kada su ljute ne ostavljaju prostora tuđim argumentima ili isprikama te ih je nemoguće oraspoložiti.
Vježbe asertivnosti u komunikaciji
Mnogi od nas smatraju da je potrebno uvijek popuštati drugima, da nije lijepo razmišljati o svojim potrebama iznad potreba drugih. Ako imate problema reći „ne“ čak i kada zaista treba reći „ne“, ako osjećate da ljudi „gaze preko vas“, ako imate problema s držanjem vlastitog bijesa pod kontrolom, tada bi od velike pomoći bilo da naučite nešto o asertivnoj komunikaciji.
Asertivnost znatno pomaže u našoj komunikaciji, stoga je vrlo bitno da znamo kako se njome koristiti. Ovo su neki primjeri pomoću kojih možemo vježbati asertivnost u našoj komunikaciji:
- primati i davati komplimente (iskreno)
- tražiti pomoć ili informaciju koja nam je potrebna
- izraziti neslaganje s nečijim mišljenjem
- reći NE kad nešto ne želimo napraviti
- reći što osjećamo i što mislimo
- prihvatiti različito mišljenje
- ispričati se ako je potrebno, priznati pogrešku
- govoriti pred skupinom
- gledati u oči, govoriti tako da nas se jasno čuje.
Za razmišljanje…
Dok sam pisala ovaj tekst, sjetila sam se riječi iz Biblije: „A on mu reče: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ (Mt 22,37-38) Vidim ovaj tekst na potpuno drugačiji način. Mislim da je sve što će biti rečeno o komunikaciji u nizu članaka koji slijede sažeto u navedenim Isusovim rečenicama.
Svaki mi put iznova Gospodin pokazuje dubinu svojih riječi. Ako znamo da nas naš Otac voli, onda trebamo i sami sebe voljeti. Druge trebamo voljeti kao same sebe. Mislim da te riječi iz Matejeva evanđelja mogu donijeti duboko izlječenje osjećaja odbačenosti, nevoljenosti…
Bog nas voli, budimo blagi prema sebi i prema drugima. Ako nas Bog ljubi i prihvaća, dopustimo mu da nam pokaže kako nas On vidi i kako vidi druge oko nas. Dopustimo mu da izliječi naše rane i naše srce, kako bi riječi koje izlaze iz nas odavale Krista i njegovu ljubav te slobodu prema sebi i prema drugima.
Vedrana Zovak – Žena vrsna
Foto: Pexels
