U prethodnom članku razjasnili smo što jest asertivna komunikacija, a sada nastavljamo razbijati mitove o asertivnoj komunikaciji. U ovom dijelu ćemo obraditi “Ja” poruke i otkriti moguće uzroke neasertivnog ponašanja. “Ja” poruke govore o nama samima – o našim emocijama, stavovima i mišljenjima. Često niti ne raspoznajemo emocije koje su u nama samima pa se ne znamo ni konkretno izraziti. Raspoznavanje vlastitih emocija i što je u njihovoj podlozi je tema za sebe. No, sada ćemo obraditi načine na koje konstruktivno možemo izraziti sebe, a da pri tome ostavimo prostora drugoj osobi da također ima svoje viđenje situacije. Iskreno rečeno, nekad ne znam što je teže ili lakše – prihvatiti i izraziti sebe ili prihvatiti to da druga strana može imati potpuno oprečno viđenje situacije.
Postoje tehnike koje se mogu naučiti, a mogu bitno utjecati na pozitivan ishod naše komunikacije s drugima. Pod ovim ne mislim na to da ćemo druge izmanipulirati ili okrenuti „vodu na svoj mlin“. To nije bit uspješne komunikacije. Uspješna komunikacija se ostvaruje međusobnim poštovanjem i uvažavanjem tuđeg mišljenja. Mislim da je ovo jedna od najtežih prepreka u kvalitetnoj komunikaciji. Često želimo biti u pravu i drugima to dokazati. Potrebno je okrenuti se sebi i razmisliti o svojim reakcijama i ponašanjima, a drugima prepustiti da to isto naprave.
“JA” poruke – “TI” poruke
U komunikaciji možemo razlikovati, kao što i sam naslov kaže, “JA” poruke i “TI” poruke.
Nekako mislim da nije potrebno pretjerano objašnjavati da “Ja” poruke govore o nama samima, a “Ti” poruke o našem mišljenju, viđenju pa možda čak i osudi druge osobe.
Krenimo s “Ti” porukama. To su one rečenice koje kad izgovaramo zvuče kao da nekoga optužujemo i upiremo prstom u drugu osobu. Krenimo od sebe. Nitko se ne voli osjećati napadnuto od druge osobe, a “Ti” poruke upravo to rade. One govore o tome što je druga osoba s kojom smo u komunikaciji napravila ili nije napravila, a nama smeta. Ključno je da nismo jasno izrazili svoje negodovanje nego govorimo nešto o toj osobi što nam smeta, ali vjerojatno su ton ili boja glasa ti koji jasno daju do znanja da nam to smeta. U podlozi ovakve komunikacije jest manipulacija. Znam da zvuči oštro, ali je to realno. Evo nekoliko primjera:
- „Ti uvijek kasniš i uvijek se tebe čeka.“
- „Ti si nespretna i stalno nešto razbijaš.“
- „Ti pričaš gluposti i sramotiš me.“
Razgovor je bolje započeti s “Ja” porukama
Mislim da ovakvo nešto svima nama zvuči poznato. “Ti” poruke često dovode do sukoba, prekida komunikacije i osjećaja krivnje koji utječu na odnose. Ako smo razgovor počeli s “Ti” porukama, ono što možemo očekivati jest da druga strana počne nama govoriti o našim manama i pogreškama, pokušavajući dokazati kako nije kriva, a tema o kojoj smo željeli razgovarati ostaje po strani i zapravo i dalje ostaje neriješen problem.
Korištenjem “Ja” poruka ne krećemo u napad već želimo jasno razgovarati o tomu što nam smeta u ponašanju kod druge osobe i koje to emocije kod nas izaziva. U toj situaciji povećavamo šanse da nas druga osoba sasluša i da pokuša shvatiti naše viđenje situacije te da u suradnji riješimo problem.
Situacija kod “Ti” poruka je drugačija. Osoba se osjeća napadnuto i reagira na dva načina. Napadom ili bijegom. To su urođene reakcije kada se osjećamo napadnuto. I to su situacije u kojima nema trezvenog razmišljanja nego se želimo obraniti. Zato komunikacija u tom stanju nije realna i nije konstruktivna.
“JA” poruke? Što to znači?
“Ja” poruke imaju vrlo jednostavnu i jasnu formu stoga ih nije teško naučiti. Ono što smatram da je teže jest to da trebamo naučiti govoriti o sebi, jasno izraziti svoje stavove i preuzeti odgovornost za ono što želimo. Ovdje dolazimo do onog dijela o kojem sam govorila u samom uvodu – da bismo mogli jasno izraziti svoje emocije i stavove potrebno je sebe dobro poznavati. O tomu ćemo pisati u nekom drugom članku.
Sama konstrukcija “JA” poruke bi trebala izgledati ovako:
Osjećam se __________ (trebamo prepoznati kako se osjećamo)
Kada ti __________ (dati konkretan opis ponašanja)
Zato što __________ (zbog čega nam to ponašanje izaziva te osjećaje)
Stoga želim (ne želim) __________ (ne TI trebaš, već JA želim, ne želim, trebam, hoću, neću…)
U komunikaciji nam osim “Ja” poruka mogu pomoći i asertivne poruke. Asertivna poruka predstavlja dio asertivne komunikacije. U asertivnoj poruci ne iskazujemo samo svoje osjećaje, potrebe i želje već pokazujemo razumijevanje za osjećaje, potrebe i želje druge osobe. Asertivne poruke su vrlo korisne u razgovoru o pravilima s djecom kao i u različitim poslovnim situacijama. Evo jedan primjer asertivne poruke: „Razumijem da želiš više vremena provoditi s prijateljima, ali pravilo za izlazak je do 11 h. Možda se možemo dogovoriti da se nađeš s prijateljima ranije?“
Asertivnost ili agresivnost?
U poslu psihologa u ljudskim resursima često sam se susretala s osobama koje su za sebe mislile da su asertivne, dok su zapravo bile agresivne. Postoje posebno specijalizirani testovi koji ukazuju da ponašanja osobe često mogu iz asertivnosti prerasti u agresivnost.
Glavna razlika između ova dva tipa komunikacije je u tomu što asertivne osobe ostvaruju svoja prava i interese tako što ne štete drugim ljudima dok agresivne osobe zapravo štete drugima, a da toga nisu svjesne ili ne žele niti razmišljati o tome.
Asertivna osoba shvaća da će uspjeti ostvariti ono što želi, bit će zadovoljna i neće ugroziti drugu osobu. Agresivna osoba, za razliku od asertivne, uvijek stavlja sebe ispred svih drugih, kao i obvezu da pod svaku cijenu mora dobiti ono što želi. Također, misli da zna sve bolje od drugih, da je vrjednija od drugih i da je pametnija od drugih.
Asertivna osoba smatra da svako ima pravo na svoje mišljenje, da su neslaganje i različita mišljenja normalne pojave, da se stavovi mogu obrazložiti i da će svoje ciljeve ostvariti ako bude fleksibilnija. Asertivna osoba ne shvaća stvari osobno, za razliku od agresivne osobe koja je previše sumnjičava, jer smatra da je ono što se događa usmjereno baš protiv nje. Ako ne uspije u onome što je željela, asertivna osoba se osjeća nezadovoljno i tužno, a agresivna osoba osjeća neprijateljstvo i okrivljuje druge.
Asertivna osoba osjeća pozitivne emocije za razliku od agresivne koja je preplavljena negativnim emocijama. Agresivna osoba ponaša se osvetoljubivo, nije sklona kompromisima, viče, prijeti i sklona je manipuliranju dok asertivna osoba pred sebe stavlja ostvarive ciljeve, sklonija je kompromisima i otvoreno izražava svoje stavove.
Razlike između asertivnih i agresivnih osoba
Razlike između asertivnih i agresivnih osoba uočavaju se i u davanju povratnih informacija. Asertivne osobe opisuju konkretna ponašanja na koja imaju primjedbe, a ne procjenjuju osobe. Agresivne osobe uglavnom osuđuju druge. Asertivne osobe daju prijedloge za rješavanje određenih problema, a ne inzistiraju na utvrđivanju nečije krivice. Agresivne osobe okrivljuju, prozivaju i napadaju. Kada su ljute ne ostavljaju prostora tuđim argumentima ili isprikama te ih je nemoguće oraspoložiti. Asertivne osobe često daju povratne informacije i to onda kada žele nešto ili nekoga pohvaliti, dok agresivne osobe reagiraju samo kada nešto nije u skladu s njihovim očekivanjima.
Asertivnost nam pomaže da:
- vjerujemo u vlastitu mogućnost odlučivanja;
- lako izražavamo svoje osjećaje i preuzmemo odgovornost za njih;
- kažemo: „Ne, ne mogu, trebam pomoć“;
- odaberemo životni stil s kojim smo najzadovoljniji;
- budemo zadovoljni sobom i da imamo pozitivno mišljenje o sebi;
- bolje upravljamo s konfliktima u svom životu i odnosima;
- češće pronalazimo ravnotežu u životu;
- biramo odnose u koje sami stupamo;
- budemo ono što jesmo;
- bolje sudjelujemo u skupinama, timovima i organizacijama;
- znamo prihvatiti kritiku i uvredu;
- izražavamo svoje emocije i osjećaje;
- se učinkovitije sporazumijevamo s drugima;
- imamo čvršće međusobne odnose;
- postanemo otvoreni i prirodni, ako se osjećamo dobro ili zabrinuto, da to pokažemo;
- budemo svjesni toga da nismo savršeni te da priznamo svoje slabosti i greške;
Mogući uzroci neasertivnog ponašanja:
- Strah da ne razočaramo druge – bojimo se tražiti ono što želimo, odnosno odbiti ono što ne želimo jer ćemo nekoga naljutiti ili razočarati.
- Strah da ne budemo odbačeni – više je posljedica naše reakcije nego stvarne situacije.
- Nepotreban osjećaj odgovornosti za tuđe osjećaje – u donošenju odluka o vlastitom životu, često mislimo o tuđim osjećajima i ponašanjima, što je ispravno, ali u razumnoj mjeri i ovisno o okolnostima.
- Predrasude o našim ljudskim pravima – npr. došli smo na novi posao i ne dozvoljavamo si niti jednu pogrešku. A pogreške su moguće.
- Nedostatak samopouzdanja – mnogi ljudi misle da moraju biti agresivni ako žele da ih se shvati ozbiljno. Osjećaj ljutnje im daje osjećaj kontrole. Ljutnja je često maska za druge osjećaje kao što su strah i zabrinutost.
Asertivnost nam ne garantira dogovor s drugima uvijek i svugdje, ali će nam pomoći da se osjećamo bolje jer smo rekli što mislimo i što želimo u pravo vrijeme na pravom mjestu.
Za razmišljanje…
Asertivnost je predivan dar koji omogućuje slobodu. No, kao i s mnogim darovima i slobodom, i s jasnim izražavanjem svojih stavova čovjek treba biti oprezan. Postoje situacije i životne okolnosti kada se od nas traži mala žrtvica i svoje želje trebamo ostaviti po strani. Kao i u svim životnim situacijama nema recepta koji je idealan za svakoga i u svakoj prilici. Često ćemo pokušavati i uspjeti…no bit će situacija i kada nećemo. Nitko nije savršen u komunikaciji, imamo vlastite životne povijesti, okolnosti…ali Gospodin je milosrdan i milostiv svaki dan. Divno je kada znaš da te netko neizmjerno voli i dao je sve za tebe. Tebe i mene…takve nesavršene i nesigurne. To daje sigurnost da nastavimo dalje uza sve uspone i padove i budemo sigurni da je najveća sloboda ona koju nam je On dao.
Vedrana Zovak – Žena vrsna
Foto: Unsplash
