Papa Benedikt XVI. pisao je o temi ljudskih prava kroz prizmu vjere. Pisao je o ovoj temi u obliku pisma koje je kasnije objavljeno u knjizi „Osloboditi slobodu. Vjera i politika u trećem tisućljeću“. Ova knjiga nudi širok uvid u političko razmišljanje Josepha Ratzingera. Za Benedikta XVI. posljednje pitanje je uvijek Bog. Može li država biti sagrađena bez Boga? I koliko se država može uključiti u život svojih građana?
Neobjavljeno pismo Benedikta XVI. koje se nalazi u knjizi, pruža odgovor na ta pitanja s obzirom da potvrđuje „središnjost Božjeg pitanja“.
Totalitarni režimi ne mogu opstati zbog ljudskih prava
Pismo Benedikta XVI. odmah daje jasno do znanja: usprkos činjenici da je enciklika svetog pape Ivana XXIII. „Pacem in terris“ bila značajna za korištenje jezika ljudskih prava u tekstovima učiteljstva, „problem ljudskih prava praktički je stekao mjesto od posebne važnosti u učiteljstvu i u pokoncilskoj teologiji tek s Ivanom Pavlom II.“
Prema Benediktu XVI. isticanje ljudskih prava Ivana Pavla II. je „posljedica praktičnog postojanja“ jer „u ideji ljudskih prava leži konkretno oružje sposobno ograničiti totalitarni karakter države“ nudeći prostor „za slobodu potrebnu ne samo zbog razmišljanja o pojedinoj osobi, već i iznad svega za vjeru kršćana i za prava Crkve.“
Ljudska prava su dakle smatrana „racionalnom silom“ što bi moglo biti suprotno od „sveobuhvatne pretpostavke, ideološke i praktične, države utemeljene na marksizmu.“ Razumijevanje ljudskih prava može ograničiti bilo koji apsolutistički zahtjev države, čak i onaj koji je nastao na temelju vjerskog opravdanja. Benedikt XVI. je napisao da je ovo shvaćanje dio doprinosa Ivana Pavla II.
Kršćani su oduvijek zahtijevali slobodu vjere u državi i oduvijek je živjeli polovično
Kršćani su uvijek zahtijevali slobodu vjere, u državi – Rimskoj državi – koja „je poznavala vjersku toleranciju, ali koja je afirmirala konačnu identifikaciju između državnog i božanskog autoriteta na koju kršćani nisu mogli pristati“, napisao je papa u miru.
Na ovaj način pitanje o Bogu eruptira u povijesti.
Kršćanska vjera, navodi Benedikt XVI., „nužno uključuje temeljna ograničenja državnom autoritetu zbog prava i obveza savjesti pojedinca.“
Iako ideja ljudskih prava „nije oblikovana na ovaj način,“ za Benedikta XVI. nije nepravedno „definirati dužnost čovjekove poslušnosti Bogu kao pravo, uz poštovanje državi“ te je stoga logično da bi sv. Ivan Pavao II. „trebao vidjeti ljudska prava kao nešto što prethodi svakom autoritetu države.“
Ljudska prava prethode autoritetu države
Benedikt XVI. dalje govori da je čovjek, stovren na sliku Božju, subjekt, a ne samo objekt ljudskih prava. Obje ove izjave u skladu su s opisom čovjeka kao svrhe same po sebi, a ne kao sredstva kako navodi i filozof Immanuela Kant.
Kantov citat nije slučajan s obzirom da je Kant filozof koji je nadahnuo ideje koje su bile središte prosvjetiteljstva. Većina suvremenih sekularnih misli ima korijene u Kantovim mislima, ali pismo Benedikta XVI. pokazuje da je čak i Kant u određenoj mjeri dužan krćanskoj filozofiji.
Iz povijesne perspektive, pojam ljudskih prava rođen je iz kršćanstva, tvrdi Benedikt.
Otkriće Amerike dovelo je do pitanja: S obzirom da ljudi novoga svijeta nisu kršteni, imaju li ili nemaju prava? Naposljetku, to da su stvoreni na sliku Božju shvaćeno je kao temelj iz kojeg su izvedena prava. Postalo je jasno da su, kao djeca Božja, nekršteni ljudi „već postali subjekti prava i stoga mogu zahtijevati poštovanje prema njihovom čovještvu.“ – navodi Benedikt XVI.
Govoreći o tom zaključku, Benedikt je napisao: “Čini mi se da su ovdje prepoznata “ljudska prava” koja prethode prihvaćanju kršćanske vjere i bilo koje državne moći.“
Kršćanstvo nije ograničeno na nacionalni ili etnički identitet i ne traži promjenu strukture društva
Pored toga, Benedikt XVI. je objasnio da su prvi kršćani imali poseban stav prema rimskoj državi. Budući da su prvi koji su vjerovali u univerzalnu religiju, bez ikakvog ograničenja nacionalnog ili etničkog identiteta, „suština religije je redefinirana“ kršćanstvom.
Kršćanstvo, piše Benedikt, “ne zahtijeva promjenu u strukturi pojedinih društava”, već zahtijeva “da svim društvima bude omogućeno prihvaćanje njegove poruke i življenje u skladu s njom”.
Benedikt XVI. je napisao da religija nije „ritual i propis koji u konačnici jamči identitet države“, već da je „prepoznavanje i priznavanje istine“ jer je čovjekov duh „stvoren za istinu“.
Papa emeritus naglasio je da „ova veza između religije i istine uključuje pravo na slobodu koje može biti smatrano kao duboki kontinuitet s autentičnom jezgrom doktrine ljudskih prava, kao što je očito učinio Ivan Pavao II.“
Benedikt XVI. je također upozorio na opasnost vizije koja vidi „prirodni poredak“ društva kao „potpunu cjelinu u sebi i koja ne treba Evanđelje.“
Ljudska su prava čvrsta i nepromjenjiva samo ako počivaju na Bogu
Zbog svih tih razloga, Benedikt XVI. je rekao da „sve počiva na konceptu Boga“ zato jer „ako Bog je, ako postoji stvoritelj, onda se također može govoriti o tome i pokazati ljudskom biću što želi. Ako ne, onda se etos u konačnici smanjuje do pragmatičnosti.“
Stoga, Benedikt XVI. zaključuje da „ideja o ljudskim pravima u konačnici zadržava svoju čvrstoću samo ako je usidrena u vjeru u Boga stvoritelja. Od tuda prima definiciju svoga ograničenja i u isto vrijeme opravdanje.“
„Pojam Boga“, navodi Benedikt XVI., „uključuje temeljni koncept čovjeka kao subjekta zakona i time opravdava i istovremeno utvrđuje granice shvaćanja ljudskih prava.“
Niti jedna država ne može postojati bez Boga, jer niti jedna institucija ne može opstati bez istine
Nadbiskup Georg Gaenswein, prefekt papinskog doma i osobni tajnik Benedikta XVI., 11. svibnja navodi da se politički pristup Benedikta XVI. „podudara s najvažnijim teološkim shvaćanjem njega već kao mladog svećenika: istinom.“
„Tražiti istinu i boriti se za nju postala je zajednička nit Josepha Ratzingera i Benedikta XVI. s obzirom da je on uvjeren u to: ta istina ne može biti posjedovana; pojedinac joj može samo prići s obzirom da je, prema vjeri kršćana i u skladu s našim shvaćanjem istine, ona postala osoba Isusa Krisa u kojem je Bog pokazao svoje lice.“
Stoga, Bog postaje središte svakog političkog pitanja, čak i onda kada se Boga odbija.
U predgovoru knjige, papa Franjo je napisao da bi država bila „lažna i antikršćanska“ ako bi razumjela samu sebe kao „`cjelinu` ljudskih nada i mogućnosti.“ Takva totalitarna i tiranska laž postaje “demonska i tiranska”, napisao je.
Papa Franjo je objasnio: „Na toj osnovi, na strani sv. Ivana Pavla II., (Ratzinger) razrađuje i predlaže kršćansku viziju ljudskih prava koja mogu na praktičnoj i teorijskoj razini dovesti u pitanje totalitarni zahtjev marksističke države i ateističke teologije na kojoj je ona osnovana.“
Na kraju, ne može postojati niti jedna država bez Boga, jer niti jedna institucija ne može opstati bez istine: ovo je pouka političke vizije Benedikta XVI.
Andrea Gagliarducci – Catholic News Agency
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Pexels
