Roditelji mogu vrlo malu djecu upoznavati s Biblijom tako da im pričaju biblijske priče. Praksa je to koja pretpostavlja da su i sami roditelji upoznati s Biblijom.
Ovdje možete pročitati nekoliko prijedloga.
Upute za pričanje
Mjesto na kojem možete započeti s upoznavanjem Biblije jest stvaranje (Post 1; 2 – ispričano dva puta) u Knjizi Postanka, koje označava Početak. Dok dijete otkriva čuda vlastitog svijeta, roditelju se nudi bezbroj mogućnosti da približi djetetu Boga, Stvoritelja ljepota vrta ili neba posutog zvijezdama. Neke poteškoće u Knjizi Postanka mogu se prevladati uz malo pomoći, a roditelji ne moraju zazijati od doslovnog značenja priče. Budući da je čovjek koji je napisao ovu knjigu postojao tisućama godina nakon što se sve dogodilo, jednostavno je ispričao priču o Božjem stvaranju svijeta, svojim riječima.
Nekoliko bitnih stvari je objašnjeno u nastavku:
- Šest dana stvaranja (Post 1;2,1-3) samo su književno sredstvo kojim se želi pokazati sva Božja kreativnost na djelu. Jedno od devetero djece je objasnilo (nakon što smo mu objasnili mi sami): „To je njihov način pričanja. Nećete upotrijebiti sve kemikalije koje je On koristio.“ Mi govorimo takve stvari kao što i oni to čine. „Jedan-dva-tri i posao je završen!“ Ni sami zapravo ne znamo kako, kada i gdje su se prvi oblici stvaranja dogodili, ali dok god djeca direktno ne pitaju o tome, nije potrebno posebno objašnjenje.
- Zašto čitamo o tome da se Bog odmarao ako se On nikada ne umara? (Post 2,3) Židovski pisci to kažu na taj način kako bi dodatno impresionirali ljude svetošću nedjelje. Uvijek opisuju Boga ljudima bliskim pojmovima.
Stvaranje čovjeka
- Stvaranje Eve od Adamova rebra (Post 2,21-23) je način na koji se želi reći kako je ona od istoga mesa kao i on – ista vrsta stvorenja. Mudro bi bilo izostaviti priču o rebru, jer ćete u protivnom imati dugu raspravu s vašim djetetom na temu koliko rebara čovjek ima, koliko na obje strane tijela, je li Adam izgubio rebro, priču „Ja znam jednog dečka kojemu su uzeli rebro…“ i tako u nedogled.
- “Ali zmije su dobre! Jedu štakore, miševe i ostale stvari koje gnjave poljoprivrednike!“ Zmija (Post 3,1-15) koju koriste pisci Knjige Postanka je simbol zla. Jedno od najodvratnijih kanaanskih bogova bila je zmija, idealan lik napasnika za one Židove koji su pisali priču (napisana je nakon Knjige Izlaska) i za one koji će učiti iz toga.
- Neposluh – je li to bilo uzimanje voća sa zabranjenog stabla? (Post 3,1-14) Možda, a možda i nije. Bit je u tome da su Adam i Eva testirani i bili su neposlušni. Nije zapravo važno što su oni napravili. Kada djetetu pričate priču, ne biste trebali stavljati naglasak na voće do te mjere da dijete onda propusti religijski značaj priče.
Grijeh i slobodna volja
- U priči o Noi, je li poplava zaista preplavila cijelu Zemlju? (Post 7,11-24, 8,1-5) Ne, možda je preplavila samo dio gdje su živjeli ljudi iz priče, ali za njih to je bio svijet – njihov svijet. Postoji mnogo prastarih priča o potopima kao i mnogo poplava. Bit ove priče je da Bog ima stav prema dobrim i zlim ljudima. Štiti i blagoslivlje dobre ljude dok zli pate od određenih kazni zbog svojih grijeha.
- U Babilonu, jesu li stvarno pokušavali izgraditi Babilonsku kulu sve do raja? (Post 11) Ovo je simbol ponosna čovjeka koji misli da može napraviti sve bez Boga. Takve kule, nazvane zigurati, gradile su se u drevnim vremenima i moguće je da je priča o Babilonskoj kuli zapravo sažetak priče o ponosu i propasti ljudi kroz stoljeća. Znamo da se to ne odnosi na podrijetlo jezika niti na širenje ljudskih rasa; nego sam po sebi, ponos je ishodište razdvajanja i svađa među ljudima pa je u tome smislu priča o Babilonu u svojoj srži istinita.
Uvijek se moramo zapitati ovo pitanje: „Što nas Bog želi naučiti kroz ovu priču?“
Primjerice, bit Adamova davanja imena životinjama je ta da je on njihov gospodar, da je čovjek najviši od zemaljskih stvorenja, a sva ostala mu služe (Post 2,19). Toga se možemo prisjetiti kada dajemo imena svojim kućnim ljubimcima jer smo mi njihovi gospodari.
Bit čovjekova pada i baštinjenja smrti je u prvome planu da je čovjekova duša umrla Božjemu životu (Post 12,15-17; 3,1-5; 19). Nije odmah umro tjelesno. To je bila smrt u milosti koja je pokrenula iskupljenje i Božje obećanje dolaska Spasitelja (Post 3,14-15).
Priča o žrtvi Kajina i Abela (Post 4,1-7) u svojoj biti govori o tome da je čovjek stvorenje, a Bog Stvoritelj i mnogo znači na koji način čovjek pristupa slavljenju svoga Stvoritelja. Ova priča nas uči mnogo o našem odnosu i namjerama kada idemo na Svetu Misu. Abel je ugađao Bogu, jer je njegov odnos bio dobar dok je Kajinov odnos bio loš o čemu nam Bog priča u priči.
Bog upozorava Kajina da ga grijeh čini slabim i da se grijeha mora paziti. Priča pak o Abelovu ubojstvu nas uči da smo čuvari svoje braće (Post 4,8-10).
Božji katekizam
Ove priče koje možemo pronaći u prvih 11 poglavlja Knjige Postanka su kao nekakav Božji katekizam, u kojemu možemo pronaći prve lekcije o Bogu, čovjeku, grijehu, slavljenju, ponosu, kazni, uzvišenoj ljubavi Božjoj te obećanju otkupljenja. Idealne su za djecu predškolske dobi i utiru put obiteljskome čitanju Biblije kasnije, od sedme do četrnaeste godine. Raspravljanje za vrijeme obroka ili neke druge prilike, priče su povezane s razvojem interesa tinejdžera o njima samima u svijetu u kojem žive.
Kako djeca rastu, tako sve više uživaju u pričama o patrijarsima i velikim junacima Biblijske povijesti. Ipak, moramo paziti da u pričama naglasimo pouku – moralnu, vjersku, punu nade i poslušnosti te povezanost s Božjim naumom za čovječanstvo. U protivnom, ostat ćemo na verziji dobar, loš, zao u Bibliji. Maleni dječaci uživaju u svome junaku. Oni jako vole i skloni su pričama poput Josipa i njegove braće (Post 37;39-50) ili Davida i Golijata (1 Kr 17).
Priče o vrlinama
Josip je, sam u poganskoj zemlji, odolio napasti i bio vjeran svome Bogu. Naposljetku je i oprostio svojoj braći koja su ga izdala – vrlina koju je dobro slijediti. Jedan plavooki osmogodišnjak je priznao: „Pravim se da se to događa meni.“
Bog izabire slabe
Priču o Davidovoj pobjedi nad Golijatom ispričajte kako biste stavili naglasak na hrabrost, ali i podsjetnik kako je na vrhu brda, sam s krdom ovaca, David moramo zamoliti Gospodina da mu pomogne kada su lav i medvjed htjeli poklati njegove ovce. Kada se našao licem u lice s velikim ratnikom Filistejaca, malen kakav je bio, David je zavapio: „Kako se usuđuješ izazivati vojsku Gospodina Boga? Uz Božju pomoć ubio sam lava i medvjeda. Božjom pomoću, ubit ću i tebe.“ I tako učimo kako postati hrabri. Molimo Gospodina za pomoć i napravimo ono što moramo napraviti.
Među ostalim pričama u kojima uživaju sedmogodišnjaci do desetogodišnjaci je i ona o pozivu Abrahama te Božjem obećanju Sina, koja nas uči vjeri, nadi i poslušnosti (Post 12,1-9; 15,1-20). Isto tako i priča Abrahamove i Božje svađe oko Sodome i Gomore koja nas uči o Božjem poštovanju prema svojim prijateljima te kako Bog sluša njihove molitve u ime njihove braće (Post 18,16-33). Tu je i priča o testiranju Abrahama – njegove spremnosti da žrtvuje svoga sina Izaka, koja nas uči da čvrsto vjerujemo Bogu, čak i onda kada ne razumijemo (Post 22,1-19).
Lekcije koje možemo naučiti kroz Bibliju
Knjiga Izlaska je prepuna prekrasnih priča: beba Mojsije u trstici, njegovo prognanstvo i povratak u Egipat kako bi se borio s faraonom, pashalno jelo, put kroz Crveno more, savez s Bogom na Sinaju, putovanje kroz pustinju prepuno raznih čuda: manom, prepelicama, vodom, zmijama; dolazak u Obećanu zemlju i kukavičluk Židova, njihova osuda na četrdeset godina pustinje te konačno Kanaanska zemlja.
Postoji mnogo lekcija koje možemo naučiti pomoću priča iz Biblije, ali ona koja možda nadilazi sve ostale priče je otkrivanje Boga kao našega Oca koji nas čuva, koji brine za nas i vodi nas dok su Izraelci u tim pričama slika nas, a njihove jakosti i slabosti su slika naših. Samo u Starome zavjetu je osobnost Boga Oca tako jasno otkrivena.
U našem poučavanju djece, jedan od možda najčešćih razloga stavljanja osobitog naglaska na malo Dijete Isusa je u tome, što ne poznajemo Boga Oca dovoljno dobro, pa ne znamo kako poučavati djecu o Njemu. Ipak, pronalazimo Ga kroz Stari zavjet, a Njegova slava skrivena je u različitim elementima. Pojavljuje se u vatrenom ognju, stupu oblaka, kao glas u zvjezdanoj noći, u planinskoj oluji ili vodi iz stijene. On stvara, ispravlja, blago kažnjava, popušta, oprašta i uvijek, baš uvijek nas voli. Židovi Ga opisuju ljudima bliskim pojmovima. Oni su nam približili i učinili divnim prvu osobu Presvetoga Trojstva.
Catholic Culture
Prevela: AMS
Foto: Unsplash
