Molitvu Zdravo Kraljice koju molimo na kraju molitve krunice završavamo zazivom:
O. Moli za nas sveta Bogorodice. R. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Zapanjujuća je veličina i dubina Kristovih obećanja, a još više siromaštvo ljudske duše koja ih prima. Ovaj zaziv na kraju molitve Zdravo Kraljice podsjeća nas da nismo dostojni, ali da smijemo i trebamo moliti da postanemo dostojni obećanja Kristovih.
Biti vjernik nije nešto što možemo staviti na to do listu i samo tako to postići, staviti kvačicu pored. Biti vjernik cjeloživotni je proces koji se odvija u nama.
Razlike između katolika i protestanata u poimanju spasenja
Kršćani protestanti ovu bi molitvu smatrali pogrešnom (ne samo zbog toga što je usmjerena Bogorodici) zbog toga što oni smatraju da je vjera zalog, da nakon trenutka kada smo priznali Krista kao svog Spasitelja više nema potrebe za tim da postanemo dostojni, već smo u potpunosti pokriveni krvlju koju je za nas prolio i spremni zauzeti svoje mjesto u Kraljevstvu nebeskom. “Jednom spašen – zauvijek spašen” geslo je ove doktrine.
Katolička Crkva, vođena svetim Pavlom i naukom svetaca, podsjeća nas da je vjera tek početak života u Kristu, da nam se dar vjere uvijek iznova daje i uvijek iznova iziskuje naše prihvaćanje. Stoga, dar vjere možemo i izgubiti! Ne radi se o jedinstvenom pozivu i odgovoru, već o kontinuiranoj borbi – ako toga nismo svjesni, nalazimo se u opasnosti.
Trebamo paziti da naša vjera ne bude uzaludna
Sveti Pavao govori o evanđelju po kojemu se spasavamo ako držimo što nam je navijestio i napominje: osim ako uzalud povjerovaste (1 Kor 15,1-2). Rizik koji preuzimamo radeći na svom spasenju sa strahom i trepetom (Fil 2,12), kako nas upućuje sveti Pavao, je da bismo mogli početi smatrati da smo dostojni vjere koju posjedujemo. Mogli bismo čak pomisliti da bi Bog trebao biti sretan što nas ima, što smo na Njegovoj strani!
Napredujući u svetosti postajemo ponosni na znanje koje posjedujemo o Bogu, Crkvi i Nauku, ponosimo se i uspjehom u borbi s pojedinim grijesima pa i svjedočanstvom koje pružamo tom jadnom, palom svijetu. Vrlo lako zaboravljamo da ničime nismo zaslužili Božju milost i dar vjere. Zaboravljajući tu istinu vraćamo se na početak ljudskog grijeha i odvojenosti od Boga, vraćamo se u Eden i činimo isti grijeh koji je počinio Adam: ponosimo se sobom.
Ako bismo molili kako nam ponos nalaže, ovaj zaziv koji razmatramo vjerojatno bi zvučao otprilike ovako:
O. Moli Sveta Bogorodice. R. Da Bog bude spreman primiti dar tako dragocjen kao što smo mi.
Nije da ne smijemo slaviti ili iskazati zahvalnost za vlastiti duhovni rast, ali se čini da bi bilo bolje za nas da ne pridajemo tome previše pažnje ili barem u trenutcima kada razmišljamo o tome, nastojimo preusmjeriti vlastite misli na zahvaljivanje i veličanje Božje dobrote i vjernosti – osobito u trenutcima kada nas drugi hvale. Svetac moli pognute glave, ne uzdiže je da bi mogao vidjeti koliko je pažnje privukao svojom molitvom. Vrata raja vrlo su niska, samo ponizni mogu proći kroz njih – riječi su svete Elisabeth Ann Seton.
Zapamtimo da smo nedostojni i uvijek iznova tražimo milost Božju
Nije loše prisjetiti se povremeno svoje nedostojnosti. Ovo nije baš u skladu s onime što nam svijet nalaže. Svijet nam govori upravo suprotno – neprestano nas podsjeća koliko smo predivni i kako zaslužujemo sve što možemo zamisliti (i to u 20 rata, bez kamata!).
Poniznost, kako nas uči sv. Terezija Avilska, je istina. Nismo dostojni. Prihvatimo to. Prihvaćajući ovu činjenicu dopuštamo Božjoj milosti da djeluje u nama i uništavamo laži koje su joj priječile djelovanje. Bog može djelovati jedino u duši dovoljno poniznoj da prepozna Njegovo djelo u sebi. Djeca smo vjernoga Oca koji nas neizmjerno ljubi, prisjetimo se vlastite nedostojnosti i zatražimo Ga da u nama čini ono što sami ne možemo. Vjera se dogodila, događa se i događat će se. U svakom je trenutku ona ipak dar kojega nismo dostojni.
Moli za nas sveta Bogorodice, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Jason Craig – Those Catholic Men
Prevela: Lea Potočar
Foto: Frey Foto – Cathopic
