Pozivam vas da ovog jutra razmišljamo o Isusovim riječima: Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi. Osjećaj gladi i žeđi svojstven je svakom zdravom čovjeku. Potreba za hranom i pićem najosnovnija je ljudska potreba i od egzistencijalne je važnosti. No u Isusovo vrijeme većina običnih ljudi u Palestini živjela je na rubu gladi, a manjak pitke, kvalitetne vode s obzirom na izrazitu suhu klimu, još je više pogađao težak položaj stanovnika. U svakom slučaju, Isusovi suvremenici mogli su puno bolje od nas danas razumjeti što to znači biti gladan i žedan.
Pozvani smo biti žedni pravednosti kao što smo žedni vode, i više
Zauzetost za pravednost trebala bi, prema Isusovim riječima, s jedne strane biti snažna poput potrebe za hranom i pićem, a s druge strane važnija čak i od te najosnovnije ljudske potrebe. Nije li to pomalo sablažnjivo? Može li se nešto staviti na mjesto hrane i pića? Isus ne želi staviti u pitanje osnovne ljudske potrebe niti ih prezreti kao nebitne kako su to u povijesti činile neke dualističke sekte koje su prezirale materiju, a častile jedino duh. On zna da je pravednost temelj na kojem se sve drugo može graditi i ako nema tog temelja, ljudski život će se vrlo brzo urušiti. Otvorit će se prostor za nepravdu koja truje međuljudske odnose, rađa mržnju i rat te na kraju sije smrt.
Gladovati i žeđati za pravednošću značilo bi ne doživljavati pravednost samo kao dobar kratkotrajan osjećaj, slogan u predizbornoj kampanji, neku frazu za medije, nego trajno zauzimanje za pravednost bez obzira hoće li nas ljudi zbog nje hvaliti ili progoniti.
Mnogi su zbog gladi i žeđi za pravednošću bili spremni prihvatiti trpljenje i osude te izložiti svoj život, spremni i na smrt. Jedna od takvih osoba svakako je pastor Martin Luther King. Šezdesetih godina prošloga stoljeća taj je baptistički svećenik stajao na čelu pokreta koji se borio protiv rasne podijeljenosti. King je zajedno s drugim borcima za građanska prava organizirao mirne marševe diljem američkih gradova kao bi upozorio na težak položaj crnog stanovništva. Teška situacija očitovala se u velikoj nezaposlenosti i diskriminiranju u javnom prijevozu i restoranima.
Trpjeti za pravednost vjerujući u Božje milosrđe i vječnu nagradu
Približno polovica mladih nije uspijevala završiti srednju školu pa su stoga bili kvalificirani samo za jednostavne ili loše plaćene poslove. Zbog mnogih kršenja ljudskih prava crnci su podizali tužbe i dobivali presude u sudnicama. Ipak, na ulicama i u svakidašnjem životu su gubili jer se presude nisu poštovale. King je imao san o jednakosti svih građana, a taj je san odlučio ostvariti mirnim i nenasilnim otporom.
Poznato je kako je reagirao nakon što mu je podmetnuta bomba ispred kuće u kojoj su tada boravili njegova žena i malo dijete. „Sklonite oružje,“ rekao je prosvjednicima, „svoje ćemo neprijatelje ljubiti. Moramo voljeti našu bijelu braću, bez obzira na sve što nam čine.“ U jednoj crkvi, 3. travnja 1968. King je spomenuo prijetnje smrću koje je sve češće dobivao. Tada je rekao: „Nisam zbog toga zabrinut. Bio sam na vrhu planine. I vidio sam obećanu zemlju. Možda neću s vama onamo poći, ali kao narod zasigurno ćemo onamo prispjeti.“ Iduće večeri Martin Luther King je ubijen.
No nije bio zabrinut jer je shvatio: Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi.
vlč. Domagoj Matošević – Žena vrsna
Foto: Jens Johnsson – Unsplash
