Povijest blagdana Blažene Djevice Marije od Krunice
Sveti Pio V. je ustanovio ovaj blagdan 1573. Nakana mu je bila zahvaliti Bogu za pobjedu kršćana nad Turcima kod Lepanta – pobjedu pripisanu molitvi krunice. Klement XI. je slavlje blagdana proširio na sveopću Crkvu 1716.
Razvoj krunice je dugo trajao. Isprva se molilo 150 Očenaša kao na spomen 150 psalama. Zatim je nastala usporedna molitva 150 Zdravomarija. Uskoro su otajstva Kristova života uklopljena u svaku Zdravomariju. Iako se Marijino darivanje krunice Svetom Dominiku smatra legendom, razvoj ovog oblika molitve mnogo duguje sljedbenicima Svetog Dominika. Jedan od njih, Alan de la Roche, je bio poznat kao «apostol krunice». Osnovao je prvo Bratstvo krunice u petnaestom stoljeću. U šesnaestom stoljeću je krunica razvijena u današnjem obliku – s petnaest otajstava: radosnim, žalosnim i slavnim. 2002. je papa Ivan Pavao II dodao pet otajstava svjetla ovoj molitvi.
Svrha krunice je pomoć nam u meditiranju velikih tajni našega spasenja
Pio XII ju je nazvao kompendij evanđelja. Glavni naglasak je na Isusu – njegovom rođenju, životu, smrti i uskrsnuću. Očenaši nas podsjećaju da je Isusov otac začetnik spasenja. Zdravomarije nas podsjećaju da se združimo s Marijom u kontempliranju ovih otajstava. One nam također posvješćuju da je Marija bila i još uvijek jest prisno združena sa svojim sinom u svim otajstvima njegovog zemaljskog i nebeskog postojanja. Molitve Slava Ocu nas podsjećaju da je smisao života u cjelini slava Trojstva.
Krunica je bliska mnogima. Jednostavna je. Stalno ponavljanje riječi pomaže stvoriti atmosferu primjerenu kontempliranju Božjih otajstava. Osjećamo da su Isus i Marija prisutni u radostima i tugama našeg života. Rastemo u nadi da će nam Bog dati udjela u vječnoj slavi Isusa i Marije.
Franciscan Media
Preveo: Mladen Ilijević
Foto: Pixabay
