Prije nego sam postala majka, oduševljavale su me ideje aktivnosti za djecu koje prate liturgijsku godinu. One koje bi mi se svidjele revno sam spremala i radovala se danu kada ću i ja na takav način približavati vjeru svojoj djeci. Pokušavala sam pronaći načine kako početi živjeti liturgijsku godinu u obitelji i s malom bebom. Jedna od ideja bila je da sa svojom bebom od (tada) 7 mjeseci izradim božićne čestitke kojima ćemo obradovati bake i djedove koji nam ne žive blizu. Toliko smo uživali u izradi da sam na kraju to pretvorila u, riječima moje drage prijateljice, malu manufakturu te smo izradili 12 čestitki kojima smo obradovali i kumove, tete, ujaka, prabaku i pradjeda… ukratko – mnoge. Evo kako je izgledao proces izrade.
Potrebni materijali i proces izrade božićne čestitke
Od materijala smo koristili:
- tempere ili akrilne boje
- bijeli papir pogodan za tempere/akrilne boje
- prozirne košuljice za dokumente
- krep traku (može i širi selotejp)
- veći komad kartona
- škare
- skalpel
- ljepilo
- deblji papir u boji
- naljepnice za ukrašavanje
Na papir pogodan za tempere istisnula bih točkice tempera raznih boja. Takav papir položila sam na kartonsku podlogu. Prozirnu košuljicu za dokumente razrezala bih tako da dobijem jedan sloj prozirne folije i njime bih prekrila papir s temperom. Zalijepila bih papir i zaštitnu foliju za kartonsku podlogu kako bih spriječila prodiranje boje i kontakt bebine kože s bojom – kao na slici.
Potom bih bebi na pladanj hranilice ili na pod stavila tako pripremljen materijal za rad, dva-tri puta pritisnula prstom ili dlanom da vidi kako se boja razlijeva i počne sam pokušavati pritiskati. Kada joj se probudi interes,potrebno je samo puno strpljenja. Povremeno bih zarotirala podlogu da mu pod prstiće dođe dio koji još nije dotaknuo. Ovako je to izgledalo:
Kada bi cijeli papir bio obojen, maknula bih zaštitnu foliju i ostavila malo remek-djelo da se suši.
U međuvremenu (odnosno, realno, kad beba utone u san) od papira u boji izradila sam čestitke. Poslužila sam se jednom komercijalnom čestitkom kao mjerilom veličine da bi nam čestitka stala u običnu omotnicu. Kada su papiri u boji bili izrezani na željenu veličinu i uredno presavinuti, na prednjoj stranici čestitke skalpelom sam izrezala oblik bora.
Osušena umjetnička djela rezala sam na pravokutnike malo manje od veličine čestitki. Lijepila sam ih ispod stranice na kojoj je izrezan oblik bora. Rezultat je bio bor „okićen“ bebinim umjetničkim djelom. Za kraj sam na vrh bora zalijepila zvjezdicu.
Iako u ovom projektu nešto više radi mama, nego beba – i dalje je to zajednički projekt. Oboje smo se zabavili u procesu i razveselili smo svoje najmilije. Već imam ideju kakve bismo čestitke mogli raditi nagodinu, voljela bih da nam ovo bude obiteljska tradicija.
Lea Čorić – Žena vrsna
Foto: lo lindo – Unsplash
