O braku u Svetom pismu — treći dio

u svetom pismu

Prvi dio razmišljanja o braku u Svetom pismu, možete pročitati na sljedećem linku (ovdje), dok se drugi dio nalazi (ovdje).

Bračna veza traje do smrti

Sveti Pavao piše o nerazrješivosti ženidbe u dvije svoje poslanice. U Poslanici Rimljanima kaže: „Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga“. (Rim 7,2-3) U Prvoj poslanici Korinćanima on piše: „Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu“. (1 Kor 7,39)

Ovdje se jasno govori da bračna veza prestaje jedino smrću jednog od bračnih drugova. Dakle, dok je bračni drug živ, svaki pokušaj sklapanja novoga braka može biti jedino preljub. Budući da smrću jednog od bračnih drugova prestaje bračna veza, preživjeli bračni drug može valjano sklopiti drugi brak.

O rastavi

U Prvoj poslanici Korinćanima sveti Pavao također piše i ovo: „A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja – ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri – i muž neka ne otpušta žene“. (1 Kor 7,10-11)

Vidimo da sveti Pavao naglašava kako je nerazrješivost ženidbe zapovijed Božja, a ne njegova, tj. crkvena. Iako smo dužni slušati i Božje i crkvene zapovijedi, među njima postoji bitna razlika. Božje zapovijedi su po svojoj naravi nepromjenjive i nitko ih ne može promijeniti. Crkvene zapovijedi su takve da ih crkvena vlast može promijeniti, a može dozvoliti i izuzetak od njih. Od Božjih zapovijedi nema izuzetka, to ni Crkva nema vlast dozvoliti.

Da ne bismo krivo razumjeli što sveti Pavao  govori o mogućnosti rastave, treba znati da se ovdje ne govori o prekidu bračne veze nego o prekidu zajedničkog života. Za taj prekid zajedničkog života mora postojati težak razlog, na primjer da muž teško zlostavlja ženu. Međutim, prekid zajedničkog života ne znači prekid bračne veze pa stoga ni mogućnost sklapanja novog braka.

O preljubu i Pričesti

Evo još jednog svetopisamskog teksta o osudi preljuba: „Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog“. (Heb 13,4) Sveto pismo nam jasno kaže da je preljub smrtni grijeh: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni […] neće baštiniti kraljevstva Božjega“. (1 Kor 6,9-10)

Budući da je preljub smrtni grijeh, onaj tko je u takvom grijehu ne može pristupiti svetoj pričesti. Ako to učini bez prethodne ispovijedi, koja naravno nužno mora uključivati odluku da se prekine s tim grijehom, onda čini novi teški grijeh, grijeh svetogrđa: „Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela“. (1 Kor 11,27-29)

Obiteljski život – žene

Podrobnije o bračnom životu sveti Pavao piše u Poslanici Efežanima. Tu govori o odnosima muževa i žena te o odnosima djece i roditelja. Najprije postavlja opće načelo: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!“ (Ef 5,21) U ovoj poslanici on primjenjuje ovo načelo na razne odnose među ljudima i naglašava da se u tim različitim odnosima čovjek podlaganjem ljudima u konačnici podlaže Bogu.

Zatim nastavlja o ženama, primjenjujući to načelo na njih: „Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ (Ef 5,22-24) Također, vidimo da ovdje počinje s usporedbom koja se dalje nastavlja: odnos žene i muža uspoređuje se s odnosom Crkve i Krista.

Obiteljski život – muževi

Obraćajući se muževima, nastavlja s tom istom usporedbom: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu“. (Ef 5,25) I sveti Pavao ponovno navodi rečenicu koja se nalazi već na početku Starog zavjeta, kako smo vidjeli u prvom nastavku: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo“.(Ef 5,31)

Ovo podsjećanje na ključnu činjenicu da su muž i žena jedno tijelo ima dalekosežne posljedice za mnoge stvarnosti bračnog života. Sveti Pavao piše: „Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu“. (Ef 5,28-29) U zaključku odlomka o odnosima muža i žene sveti Pavao kaže: „Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža“. (Ef 5,33)

Obiteljski život – djeca

Sveti Pavao podsjeća djecu na jednu od deset zapovijedi Božjih: „Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji“. (Ef 6,1-3) Riječi „u Gospodinu“ ukazuju na dvije stvari koje je važno naglasiti.

Prvo, poslušnost roditeljima je, kao i poslušnost bilo kojoj zakonitoj vlasti na zemlji, zapravo produžetak poslušnosti prema Bogu. Drugo, baš zato ni roditelji, kao ni bilo koja druga vlast na zemlji, ne mogu narediti nešto što se protivi Božjoj zapovijedi. Zapovijedi ljudske koje bi se protivile zapovijedima Božjim ne samo da ne treba poslušati nego ih se i ne smije poslušati.

Obiteljski život – roditelji

Zatim se sveti Pavao obraća roditeljima, posebno očevima: „A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!“ (Ef 6,4) U ovoj kratkoj rečenici može se otkriti više pouka. Najprije o onome što se ne smije činiti: roditelji ne smiju zloupotrebljavati svoj roditeljsku vlast i autoritet.

Potom vidimo više stvari koje roditelji moraju činiti. Prvo, dužni su odgajati svoju djecu. Tu svoju dužnost ne mogu prebaciti na nekoga drugoga. Drugi im ljudi i ustanove mogu pomoći u odgoju, ali odgoj prvenstveno ostaje dužnost roditelja. Drugo, u odgoju treba razumno koristiti i stegu, odgoj ne može biti previše popustljiv. Treće, u odgoju se treba služiti „urazumljivanjem Gospodnjim“, tj. u njemu trebaju važnu ulogu imati razum i vjera.

Sveta obitelj

Opis odnosa u obitelji kojega nam donosi sveti Pavao već je bio ostvaren u Svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa. S obzirom na njihove posebne okolnosti možda bismo tamo prije nego igdje drugdje očekivali izuzetak. Ali izuzetka nema. Isus nije samo čovjek nego je pravi Bog, a ipak se podlaže roditeljima, evanđelje nam izričito kaže: „bijaše im poslušan“. (Lk 2,51).

Marija je Bogorodica, a ipak je sveti Josip onaj koji vodi Svetu obitelj. Josipu anđeo donosi zapovijed Božju kako će dječaku kad se rodi dati ime (Mt 1,21) i Josip je onaj koji Isusu daje ime (Mt 1,24). Josipa anđeo upućuje da s obitelji bježi u Egipat (Mt 2,13) i Josip to čini (Mt 2,14). Josip nakon Herodove smrti vodi Svetu obitelj iz Egipta i odlučuje nastaniti se u Nazaretu u Galileji, a ne u Judeji. (Mt 2,21-23)

Ženidba i Božja ljubav

Vidjeli smo da u Poslanici Efežanima sveti Pavao stalno i vrlo blisko uspoređuje ljubav muža i žene s ljubavlju Krista i Crkve. On izričito kaže: „Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.“ (Ef 5,32) Ista usporedba ponavlja se na više mjesta u zadnjoj knjizi Svetog pisma, u Knjizi otkrivenja (vidi na primjer Otk 19,7 i Otk 21,9).

Zar nije zadivljujuće da je baš bračna ljubav ono s čime se najprikladnije može usporediti ljubav Božja prema Crkvi i ljubav Crkve prema Bogu? Zbog toga se javljaju toliki napadi na brak i obitelj, jer tu istinu i ostvarivanje te slike u ljudskom životu ne podnosi đavao koji je „lažac i otac laži.“ (Iv 8,44)


dr. sc. Ivan Zelić – Žena vrsna
Foto: TeiTo

Print Friendly, PDF & Email
Ivan Zelić

Diplomirao je ekonomiju u Splitu, povijest i filozofiju u Zadru i teologiju u Zagrebu. Doktorirao je iz filozofije u Zagrebu. Do 1991. godine radio je u privredi, a potom u prosvjeti. Predavao je u V. gimnaziji u Splitu, na Visokoj teološkoj školi u Puli i na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru. Oženjen je, otac 4 djece i (dosad) djed 20 unučadi. U prosincu 2021. otišao je u susret Gospodinu kojeg je čitav život ljubio.