Jesi li mislila ovaj Božić pohoditi nekoga otpisanoga od svijeta, od ljudi? Nekoga tko žudi da izbaci klupko riječi i zagrli nas njima. Tko će po ne znam ni ja koji put ispričati svoju priču, ali htjeti da ga zbilja čujemo. Svi mi trebamo nečiju toplinu riječi, bar utjehu prošaptanu na uho. Biti nečije svjetlo i osmijeh.
Tako je lijepo ići nekome u susret njegova osmijeha
Kako se samo onda srce Božje smije. I koliko dobrote tada obavije tamu svijeta i učini ju svjetlijom, slabijom. Budi svjetlo, nosi svjetlo u srcu i bdij.
Tvoj Kralj uskoro dolazi. Opaši bokove svjetiljkama, stavi lijepu melodiju riječi na usne i pametno zbori, ženo mila.
Bog je u te utkao nježnost. Ako si gladna lijepih riječi, pojedi ih, imaš Sveto Pismo, čitaj. Pjevaj usnama punim ljubavi, razlij Ljubav u svijet. Iskoristi svoj inat u dobro, zainati se širiti dobro, milovati riječima i srcem. I samo snivaj svojim plahim, ženskim srcem. Nemoj da ti ga svijet iskvari, Bogu si tako mila.
Budućnost svijeta počiva u ženskim rukama
Bog tako voli dragost žensku, koja miri pogledom. Čedno odjenuta, prolazi i ostavlja dobrotu iza sebe, i mir. Bori se! Budućnost svijeta počiva u ženskim rukama, u našim utrobama, našim nježnim rukama. Rukama koje vrijedno rade, oblikuju kruščiće doma I rede robu, s ljubavlju. Ma ništa im nije teško i kada padaju s nogu. Sve za ljubav svojih najmilijih i njihove osmjehe.
Snivaj i dalje one svoje, prelijepe ženske snove, samo nama znane. Zna ih Stvoritelj naš, dat će nam sve ono što nam treba, ali ono potrebno za vječno spasenje duše. Sve to utkano u slane, naše suze i žensku, milu ljubav. Sve ćemo shvatiti kada se vrata Raja otvore, lišće Rajskog Jeruzalema zašušti sa drveća i dah snenog vjetra zašumori našom dušom.
Kako će nam srce žensko zaigrati kada uđe u Radost Gospodara svoga?
Budi svjetlo, tama ionako već kopni polako.
Kralj je tu, čuješ li Mu korake? Ja da.
Ljiljana Ćosić – Žena vrsna
Foto: Pixabay
