Kao mladić, ateist u traženju smisla života i ljubavi, tada na pragu dvadesetih, slobodnom voljom sam se dao inicirati u tantrički budizam ili neki slični istočnjački spiritizam.
Bilo je to, činilo mi se, interesantno društvo mladih sličnih meni u traganju za istinom. „Učitelj“ je bio zanimljiv lik u svojim ranim četrdesetima. Govorio je vrlo intrigantno o upravljanju svojim tjelesnim nagonima koji mladog čovjeka uznemiruju svojom silinom. Dobio sam tzv. „mantru“ koju sam morao čuvati u strogoj tajnosti (tajnost: tipična sotonska podvala!) i trebao je ponavljati nekoliko puta dnevno kako bih došao u „stanje više svijesti“. Ova neslavna mladenačka epizoda je završila već sutradan kada sam shvatio da „učitelj“ provodi svoju „duhovnu“ praksu kroz seksualnu nezasitnost prema mladim članicama društva i da uz to ima još i najmanje dvije službene žene. Valjalo se bez odgode resetirati, suočiti se s vlastitom nelagodom i krenuti dalje tražeći Istinu.
Vapaj čovjekovog besmisla odjeknuo je i u mom životu – zalutao sam u budizam
Suvremeni čovjek, osobito materijalistički ustrojenog Zapada, očituje očigledni vapaj za pronalaskom pravog smisla života i ljubavlju. On osjeća da ga materijalizam vodi u besmisao, ali je zarobljenik vlastitih požuda i ne može si sam pomoći. Ovo je vidljivo u današnjoj ponudi tisuća raznih oblika paraduhovnih praksi koji imaju određene naznake transcendentnoga. Od ideologija i idolopoklonstva svih mogućih oblika, preko okultnih praksi, astrologije, magije, vračanja i spiritizma, hipnoze, joge i transcendentalne meditacije do neopoganstva, reikija i New agea koji primjetljivo uspješno rastaču temeljnu činjenicu života da je čovjek tek stvorenje podložno univerzalnom Zakonu Života, a ne stvoritelj koji svaki sam sebi određuje zakon.
Ako nema Zakona, nema grijeha, ako nema grijeha – sve je dopušteno
Ti su „praktikanti“ shvatili da, ako sruše univerzalni Zakon Života, onda ne postoji niti grijeh, te je pojedincu sve dopušteno po njegovim vlastitim požudama. Stoga je sa strateškim razlogom najveći pritisak usmjeren baš u ovo osjetljivo područje: ukinuti Zakon Života – Božju Riječ koja jest neiscrpni Izvor! Ova čovjeku vrlo zamamna teza trostruke požude (požuda očiju, požuda tijela i oholost života) dobro je poznata još iz najranijih biblijskih vremena:
„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.“
Post 3,6
Posljedice ovoga grijeha neposluha i otpada od Stvoritelja su razorne. Čovjek, koji je kruna Stvaranja, stvoren na Božju sliku i priliku, blagoslovljen od vječnosti, suradnik Stvoritelja, upravitelj zemlje, slobodnom voljom odlučuje i predaje se da zlo njime zagospodari!
Budizam i ostale duhovnosti oduzimaju nam slobodu za Ljubav
Sve navedene prakse čovjeka onesposobljavaju u njegovom ispravnom vlastitom izboru ZA Dobrotu, ZA Ljubav, ZA Istinu, ZA Ljepotu. Čovjek oholo odbija glas Stvoritelja jer ne želi služiti Životu („Non serviam!“) kao radosno dijete pravog Oca, nego se izručuje u ruke grijeha i postaje mu rob s kobnim posljedicama: duševne napetosti, egzistencijalni strahovi, oštećenja karaktera, urušavanje intelekta, problemi i devijacije spolnosti, gubitak vjere i nade, moguće neobjašnjive paranormalne pojave…
Mnogim nedovoljno upućenima, ovi vrlo jasni signali upozorenja nisu dovoljni. Takve prakse čak smatraju prijateljem kršćanstva u pobijanju pukog materijalizma. S druge strane, moderna filozofija i razni „duhovnjaci“ mantraju zaključak da se tu radi samo o različitim interpretacijama duhovnosti i da je sve OK, kojim god putem hodiš. S time je današnjem čovjeku postavljena zasjeda u kojoj, nedovoljno utemeljen u vjeri u Jednog Boga, lako propada.
„Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.«“
Lk 13,22-24
Promjena se događa u susretu s Gospodinom
Promišljajući iz današnje perspektive, moju davnu životnu epizodu s početka ove bilješke uspoređujem s tri mudraca s istoka koji su pratili betlehemsku zvijezdu. Vjerojatno su to činili zbog vlastitog poganskog praznovjerja u astrološke navještaje. Krenuli su na dugačak i neizvjestan put koji ih je na kraju doveo do Kralja Kraljeva. Poklonivši Mu se, ugledali su lice Njegovo. Ostvarili su tako davna proročanstva Starog zavjeta da će se poganski narodi pokloniti Mesiji. Oni su doista prvi hodočasnici, predslika ovozemaljske, „putujuće“ Crkve. Stoga ne smijemo previdjeti dva vrlo bitna detalja: oni se „obradovaše radošću veoma velikom“ (usp. Mt 2,10) kad, nakon dugog, napornog i opasnog puta pronađu Gospodina, kao i „…otiđoše drugim putem u svoju zemlju“ (Mt 2,12).
Velika radost i promjena životnog puta u susretu s Gospodinom. Kakve li prekrasne pouke za čovjekov ovozemaljski jad!
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Joël Vogt – Unsplash
