Kao medicinska sestra vidjela sam kraj mnogih ovozemaljskih života. Bez obzira na dob ili stanje duha onih koji umiru, oni koji nakon njih ostaju prolaze kroz skalu emocija: bol, frustraciju, tugu, krivnju, žaljenje, ponekad čak i olakšanje i radost. Naravno, odrasla djeca, braća i sestre, prijatelji i ostali iz okoline umrlog osjećaju gubitak, ali nitko tako izrazito kao roditelj. Koje su prave riječi utjehe?
Više puta sam bila uz majke koje su njihale svoje mrtvo dijete u naručju, gladile njegovu kosu i šaptale koliko ga vole, znajući da im ono više nikada neće odgovoriti.
Neizbježno, moje misli lete k mojoj vlastitoj djeci i spoznaji kako bih bila žalosna da izgubim jednog od njih. Čini se da bi prirodni zakon trebao biti takav da ne dopušta majkama da sahranjuju svoju djecu.
Pieta – primjer Majke koja tuguje nad gubitkom svog Sina
Za vrijeme tih teških trenutaka u svojoj karijeri (i životu), veliku utjehu imam gledajući u Michelangelov kip Pieta.
To je najpoznatiji i najbolniji primjer Majke koja tuguje nad gubitkom svog Sina, čovjeka koji nije ništa skrivio i koji je ponio teret grijeha cijelog čovječanstva. Njegovo mlitavo i uništeno tijelo je u naručju majke koja je strahovala od tog dana cijeli svoj život, ali ipak je pokorno slijedila volju Boga Oca.
Zasigurno niti jedna žena nije propatila kao Marija, ali niti jedna nije ni nagrađena kao ona.
„I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.“ (Otk 12,1)
Pitam se jesu li sve majke koje su izgubile djecu, na neki način, bliže svetosti zbog samog tog iskustva. Znamo da Bog sve stvari okreće na dobro, tako da ova konkretna patnja mora imati neku veću svrhu. Možda sada ne vidimo veću sliku, ali svakako možemo vjerovati njenom Slikaru.
„Dan smrti inaugurira za kršćanina, na koncu njegova sakramentalnog života, dovršenje novog rađanja koje je započelo krštenjem, konačno „suobličenje“ slici Sina (Božjega) što mu je dano pomazanjem Duha Svetoga, i sudjelovanje na gozbi Kraljevstva kojem je euharistija bila predokus, pa makar još treba proći kroz posljednja čišćenja da bi obukao svadbenu haljinu.“ (KKC 1682)
Dok naša krhka ljudska srca čeznu za našom djecom, naš Stvoritelj čezne neizmjerno više da ih primi (i nas) kući u vječnosti. Kao majka, što više mogu željeti za našu djecu nego ispunjenje milosti obećane na krštenju?
Savršeni primjer utjehe u Mariji
U Mariji nam je dan savršen primjer ponizne poslušnosti volji Oca tako da se Njegov savršen plan može ostvariti u našoj djeci. Zaista, rana Crkva je ovo jedinstveno prepoznala u molitvi Zdravo Marije: „Moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.“
Marija je naš uzor, naša utjeha i naša zagovornica u vremenima tuge i gubitka, posebno majkama. Ona u potpunosti razumije našu duboku tugu i znamo da joj možemo vjerovati, da će voljeti i držati našu djecu u svom nježnom naručju sve dok se ne sretnemo ponovo s njima u Nebu.
A to je velika utjeha ovoj medicinskoj sestri i majci.
Molly Beck – The catholic moment
Prevela: Marija Popovski
Foto: Pixabay
