Ljudi viktorijanskog vremena pretvarali su se da seks ne postoji; ljudi modernog doba pretvaraju se da ništa drugo ne postoji. – Nadbiskup Fulton J. Sheen
Čednost i čistoća
Nakon sedam godina braka, pokušavam se prisjetiti vlastitog iskustva borbe s čistoćom razmišljajući kako sve to uskoro čeka moju djecu. Čvrsto vjerujem u staru narodnu – bolje spriječiti nego liječiti – pa sam počela istraživati mišljenja o prikladnom obliku spolnoga odgoja za djecu iz katoličkih obitelji. Većina članaka na koje sam naišla zagovara apstinenciju prije braka, ali u različitoj mjeri i na različite načine.
Smatram to problemom koji je već prepoznat i o kojemu se naveliko raspravlja te da je nepotrebno da sada govorim o tome. Radije bih usmjerila vašu pažnju na jedan drugi, manje prepoznat aspekt, a to je važna uloga čednosti u življenju čistoće. Pri tome ne mislim samo na čedno odijevanje. Čednost treba krasiti i naše misli i govor, a smatram da mnogi dobronamjerni mladi katolici ne pridaju puno pažnje toj kreposti.
Mladi katolici su dosta upoznati s Teologijom Tijela
Živimo u hiper-seksualiziranoj kulturi. Mladi su ljudi svakodnevno izloženi sugestivnim slikama i idejama, bilo na televiziji, bilo na Internetu, bilo od strane vršnjaka. Nije ni čudo, stoga, što se uglavnom fokusiramo na uzdržljivost kada govorimo o moralu. Prianjajući uz čednost kako bi izbjegli stil života kojeg im nameće svijet, mladi katolici nerijetko počnu samo o spolnom odnosu i razmišljati.
Proučavaju seksualnu etiku, razmatraju Božji naum za brak. Bolje su upoznati s Teologijom Tijela nego s ikojim drugim duhovnim štivom, posebno s dijelovima Teologije Tijela koji izravno govore o seksualnosti. Srednjoškolci i studenti među sobom raspravljaju o tome što je sve dopušteno bračnim parovima i kada te često raspiruju u sebi želju da se što prije vjenčaju kako bi mogli uživati u spolnim odnosima.
Za što više ohrabrujemo mlade – da pridaju veću važnost spolnom odnosu ili samom braku?
Samo ti čekaj, vjeruj mi, vrijedit će – ova uobičajena floskula, najčešće je popraćena namigivanjem. Doprinosi ohrabrivanju mladih da pridaju veću važnost spolnome odnosu nego li samome braku, hraneći želju za spolnim odnosima zbog njih samih, iako ih se čuva za brak. Uz to, ovakve poruke upućene mladima mogu u njima stvoriti nerealna očekivanja od spolnog života u braku.
Nadalje, ovakva „ohrabrenja“ mogu prigušiti ionako slabašan glas poziva na posvećeni život koji možda postoji u osobi ili je uvjeriti da ostaje uskraćena za nešto ako bude živjela samačkim životom. Stvara se dojam da oni koji žive celibat propuštaju temeljno ljudsko iskustvo. Međutim, seks je samo dio jednog od smjerova u kojem se život može razviti. Usredotočujući se u potpunosti na seks, čak i onda kada poznajemo njegovu pravu narav, dovodimo sami sebe u napast.
Katekizam Katoličke Crkve uvijek je dobar izvor smjernica za katolički život
U njemu možemo pronaći i slijedeće retke:
„Čistoća zahtjeva stidljivost. Ona je sastavni dio umjerenosti. Stidljivost čuva intimnost osobe. Ona odbija otkrivati ono što mora ostati skriveno. Upravljena je k čistoći, i izraz je njezine finoće. Ravna pogledima i gestama u skladu s dostojanstvom osoba i njihova združivanja.“ (Katekizam, 2521).
“Čistoća mora razlikovati osobe u njihovim različitim životnim stanjima: jedne u djevičanstvu i posvećenom celibatu, što je izvrstan način da se čovjek nepodijeljena srca lakše preda jedino Bogu, druge na način kako to za sve određuje moralni zakon, već prema tome jesu li u braku ili nisu”. Oženjene osobe pozvane su živjeti bračnu čistoću; ostali žive čistoću u uzdržljivosti.“ (KKC, 2349).
Spolni odnos je svet
Uzimajući u obzir oba odlomka iz Katekizma, mogli bismo zaključiti da je važno odbiti otkriti ono što u ovom trenutku života treba biti skriveno. Ovime ne želim reći da bismo bilo što trebali ignorirati. Naprotiv, smatram da bi to bilo vrlo opasno u današnjem vremenu. Nama je, kao roditeljima, povjerena odgovornost da naoružamo vlastitu djecu informacijama koje su im potrebne da bi uspjeli u borbi očuvanja vlastite čistoće i pripravili se za brak, ako je to njihov poziv.
Bez obzira na oblik spolnog odgoja, korisne informacije koje pruža trebaju biti naučene, ali potom i stavljene po strani. Spolni je odnos svet. Svet je jer odražava najintimniji oblik izražavanja ljubavi između muškarca i žene, dvije osobe, ali i sam koncept spolnog odnosa trebao bi biti svet, a ne tema o kojoj promišljamo za razbibrigu. Ne zato što je seks prljav ili sramotan. Upravo zbog svoje svetosti, seks bi trebao biti predmetom promišljanja isključivo onih osoba koje uranjaju u to otajstvo – supružnika.
Trebamo se učvrstiti i rasti u kreposti čistoće
Bog nam zaista progovara po svojoj Riječi, puno sam se puta u to kroz život uvjerila, pa i nedavno, kada sam baš promišljala o ovoj temi. Imala sam priliku slušati propovijed o sedmom smrtnom grijehu, požudi. Svećenik je tijekom te propovijedi iznio zanimljivo promišljanje. Rekao je da, kada bismo sve ono vrijeme koje provodimo prateći medije koji nas nerijetko dovode u napast, proveli čitajući životopise svetaca i proučavajući način na koji su oni živjeli čistoću, vrlo brzo bismo se učvrstili u toj kreposti. Proučavanje katoličke slike seksualnosti je, doduše, potpuno drugačiji oblik aktivnosti od sjedenja pred televizorom i pasivnog promatranja nekvalitetnog sadržaja. Prva je aktivnost pohvalna, druga nije.
Ukoliko trenutno živite samačkim životom, bilo bi dobro da znate o seksu onoliko koliko je potrebno da bi ste se prema njemu odnosili s poštovanjem. Takvo poštovanje treba se odražavati i u razvijanju navike usmjeravanja vlastitih misli i snage prema onome što nam trenutno pomaže da rastemo u svetosti, sukladno trenutku života u kojem se nalazimo i stilu života kojim sada živimo, a ne kojim ćemo možda jednoga dana živjeti. Primjereno je i promišljati o daru seksualnosti i njezinoj važnoj ulozi u životu čovjeka i čovječanstva općenito.
Međutim, ako nam je cilj izbjeći napasti, trebamo se usmjeriti na proučavanje i rast u kreposti čistoće, a ne na spolne odnose. Pretpostavljam da mnogi od nas puno više čitaju štiva o seksualnosti, napisana od strane stručnjaka u tom području, nego li djela o svetcima, stručnjacima za razne kreposti pa tako i krepost čistoće. Često ne sputavamo sami sebe u razmišljanjima za koja smo prilično sigurni da su plod nezdrave znatiželje. Nerijetko u tome nismo diskretni niti umjereni.
Kako njegovati kreposti
Postoji nekoliko načina da, kao roditelji, njegujemo kreposti: poštujući prirodnu potrebu za umjerenošću koju djeca zahtijevaju kada je riječ o razgovorima s roditeljima o spolnim odnosima, ali i podsjećajući same sebe na veličinu i značaj intimnosti te živeći kreposno. Trebamo djeci pružiti potrebne informacije na iskren, jasan, jednostavan i dobi primjeren način, podsjećajući ih pri tome da je trenutno njihov poziv to što su učenici ili djeca. Trebamo im podjednako često govoriti i o grijehu i o krepostima, podsjećajući ih da svaki grijeh ima i krepost koja mu je suprotna.
Na koncu, važno je i djecu ohrabriti da se raduju braku, uz upozorenje da „ne trče pred rudo“ i ne razmišljaju previše unaprijed o stvarima koje ih tek čekaju, već se radije posvete ulogama koje su im dane u ovome trenutku. Valja imati na umu da je sve ono što je u budućnosti nesigurno, jedina je sigurnost sadašnji trenutak i u njemu trebamo biti s Bogom i izvršavati svoje poslanje najizvrsnije što možemo.
Caitlin Marchand – Catholic Exchange
Prevela: Lea Potočar
Foto: Pixabay
