Kršćanski vodič za čednost u vrućim, ljetnim mjesecima

je jedan od načina svjedočenja vjere

S dolaskom vrućih, ljetnih mjeseci svake se godine iznova, i to sve drastičnije, suočavamo s problemom čednosti u odijevanju. Čini se kako zapadnjaci gube moralne stavove i društvene običaje koji su nekada jamčili minimalno samopoštovanje i obzir prema drugima. Ono što nama treba je moralna revolucija, ponovno izgrađivanje naših najosnovnijih pojmova kreposti. Naravno da će biti teško i da možda nećemo moći zaokrenuti cijelu kulturu (ili možda bolje rečeno anti-kulturu) za 180 stupnjeva. Međutim, ukoliko se hrabro i smireno, s jasnim ciljem ispred sebe pristupi ovom problemu neće biti nemoguće obnoviti poimanje kreposti u kršćanskim zajednicama.

Prema sv. Tomi Akvinskom, pojam „čednosti“ u odijevanju, govoru i ponašanju dolazi od pojma umjerenost (modesty – čednost, moderation – umjerenost, op. prev.),  od toga da se nešto radi na primjeren i promišljen način koji se pridržava sredine između dvije krajnosti. U ovom kontekstu, krajnosti su sve češća besramnost te pretjerana stidljivost ili nezdravo potiskivanje čuvstava.

Istinska čednost započinje u duši

Čednost, kao i sve ostale moralne kreposti čini ne samo da želimo i biramo ono što je ispravno u tom pogledu, nego nas tjera da to i činimo. Ona postaje naša druga priroda, nešto što nas pokreće. Sv. Toma bi uz to još dodao da nam čednost pomaže staviti vlastitu tjelesnost na mjesto koje joj pripada. Prema Božjem naumu, naša tijela u pravo vrijeme, na pravom mjestu i s pravom osobom, postaju instrumenti poželjnih strastvenih čuvstava.

Čedna osoba je ona čija djela i izgled uvijek odišu samokontrolom, ispravnom prosudbom onoga što je prikladno, vlašću nad svojim osjećajima te očitom sposobnošću da bude svoja bez samopromocije. Stoga istinska čednost započinje u duši, a tek naknadno je primjećujemo osjetilima. Ta unutarnja čednost odnosi se na to da živimo smireno i harmonično, da smo pobožni i nježni u nastupu. Nošenje čedne odjeće ili izbjegavanje izazovnog plesanja proizlazi iz tog unutarnjeg stanja.

Moderna zapadna društva odbacila su čednost koja je najpotrebnija za osnovno zdravlje društva: odijevanje i ponašanje koje neće pobuditi krivu vrstu pažnje kod suprotnog spola (životinjsku i posesivnu). Umjesto toga veliča se upravo suprotno ponašanje – ono poročno.

Tužno je što se čini da mnogi predani kršćani, koji žele voditi čedan život, nisu svjesni poveznice između čistoće srca i čednosti u odijevanju; između predanosti kreposnom življenju i načina na koji prezentiramo svoje tijelo drugima. Ovo neznanje zaista je iznenađujuće jer je poveznica više nego očita. I bila je vrlo jasna u svim prijašnjim razdobljima, osim u ovom našem.

Postoje, primjerice, mladi katolici koji se trude živjeti čisto, ali se još uvijek odijevaju kao i njihovi svjetovni vršnjaci noseći provokativnu i neprimjerenu odjeću. Ovo se najbolje može vidjeti na Svjetskom danu mladih gdje, uz nedostatak čednosti, često pronalazimo i nedostatak svjesnosti što je primjereno za svete i uzvišene događaje.

Izgled ne vara češće negoli to mislimo

Čini se da su moderni ljudi usvojili jedan jedini kriterij: tjelesnu udobnost. Odbacuje se sve ono što bi moglo uzrokovati i najmanju nelagodu. Kao rezultat,  kršćani prečesto slijede loše navike  svojih svjetovnih vršnjaka pri odijevanju u vrućim danima. Svjetovni vršnjaci ne razmišljaju o tome što bi ugodilo Bogu, pomoglo njima osobno ili drugima da ostanu čedni, nego samo o onome što je najmodernije ili najlagodnije. Primjenjujući barem manjim dijelom zdravi asketizam, kršćani bi trebali odbaciti takvo ugađanje i povlađivanje tijelu. Sv. Pavao opisuje vjernika kao nekoga tko  „uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosi da se i život Isusov u tijelu našem očituje“ (2 Kor 4,10).

Tko od nas nije bio šokiran starim crno-bijelim fotografijama pionirskih doseljenika koji su usred najvećih ljetnih vrućina nosili dugačka odijela koja su pokrivala cijelo tijelo? Ne mislim da se trebamo vratiti tom istom načinu odijevanja, ali želim reći da bi bilo dobro ugledati se na svjedočanstvo pristojnosti i izdržljivosti koje nam pružaju. Naravno, moraju se uzeti u obzir okolnosti vrućeg vremena i aktivnosti kao što su duga pješačenja na otvorenom, ali postoje čedna i nečedna rješenja za svaku situaciju. Danas čedno odijevanje ne mora podrazumijevati odijevanje odjeće koja bi nas tlačila. Primjerice, dostupne su haljine od laganog, prozračnog, neprozirnog materijala koje pokrivaju ramena te sežu skroz do gležnjeva.

Ne možemo se pretvarati da su naše ponašanje, ono što jedemo i kako se odijevamo (činimo li to uzdržljivo ili raspušteno,  promišljeno ili nepromišljeno, odgovorno ili nemarno) duhovno nebitne stavke. Naprotiv, one su ključne. One će ili predočiti svijetu Isusov život ili će promovirati suprotan duh.

Odijevanje je jedan od načina svjedočenja vjere

Kako netko postupa s tijelom, kako ga prikazuje ili koristi, otkriva puno o funkcioniranju duše: što on/ona misli tko je on/ona, što misli o sebi i drugima, što želi od sebe i drugih. Iz više pogleda nego što to ljudi shvaćaju, izgled zapravo ne vara: sredstvo slanja poruke jest poruka sama.

Kao i sa svakom važnom temom, u Svetom Pismu ne nedostaje smjernica. „Hoću dakle… isto tako žene – u doličnu držanju; neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, nego – dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost“ (1Tim 2, 8-10). Postoji način ponašanja i odijevanja koji je nerazdvojiv od kršćanskog načina života – to je jedan od znakova vjernika u ovom svijetu. Čednost, kao i mir (iako je primarno to krepost duše), ne ostaje samo na duši, nego ima utjecaj na sve aspekte društvenog života. Suvremenom su svijetu potrebni primjeri samokontrole i dostojanstvenog predstavljanja sebe kao osobe. Kršćani mogu i moraju biti ti primjeri. Već sama odsutnost pretjerivanja dostojna je biti primjerom.

Čednost je posljedica i čuvarica vjere

Krepost vjere, kojom vječnom Bogu vraćamo onoliko koliko smo sposobni dati, uključuje da Mu u vjernoj ljubavi prinesemo sebe, svoja tijela i duše. Zato je čednost ujedno posljedica i čuvarica vjere.

Sv. Toma kaže da svetost podrazumijeva dvije stvari: biti čist i biti čvrst. „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.“ , odnosno blago onima koji čvrsto čuvaju čistoću svoje duše i tijela kako bi cijelim svojim bićem voljeli Boga. Gledati Boga, krajnji cilj i radost kršćanskog života, osnovni je razlog zbog kojeg moramo svoja srca, riječi, djelovanje i svoj izgled očuvati čistima, neokaljanima, jednostavnima, umjerenima. Tako usklađujemo svoj život sa životom našeg Gospodina Isusa Krista. Na taj način u palom, prljavom svijetu životom uprisutnjujemo blistavu nevinost, spokojni mir i neraspadljivu svježinu Duha Svetog.


Peter Kwasniewski – LifeSiteNews
Prevela: M.J.
Foto: Macu ic – Unsplash

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.