Čemu služi mjesečnica

Potresno viđenje Rajka Bundala o tome zašto su žene pritisnute u danima mjesečnice? Što nas čini teškima sebi i okolini, zašto Bog dopušta mjesečnice i kako je to povezano sa sotonskim planom uništenja obitelji?

470

Čovjek nije ono što misli da jest, nego ono za što se žrtvuje. A posvećuje se kad ponizno traži i kad sluša Boga koji srcu govori iznutra.

Spoznaja

 Jednog ljetnog dana u kolovozu 2008. u dubrovačkom samostanu Družbe Isusove po prilici sam želio i molio ovako:
«Gospodine i Bože moj! Oče, Sine i Duše Sveti – Ljubavi moja s Marijom!

Po obećanju svome (Vidi Iv16,13) uvedi me Duhom Svetim u svu Istinu. Na vrijeme me rasvjetljuj svojim sjajem u čemu god mi snage nedostaje za vjernu supružničku i roditeljsku službu. Jer Ti si me pred licem svog nebeskog Oca okrunio sakramentom svete ženidbe za zakonitog namjesnika Njegova očinstva i pri tom me pomazao uljem radosti sa ovlašću poglavara ove obitelji.

Pred svom vojskom tame podupiri me puninom svoga sjaja, da se – iskušavan u napastima – ne ravnam po zlim navikama ni po zajedljivim poukama pokvarenih duša, čije se riječi bestidno i drsko obaraju na sve što je sveto.

Ojačaj me svojim jakim Duhom protiv svake utvare, da me ne varaju ni demoni ni ljudi. Ni nevolje nek’ me ne skrenu s križnog puta po kojem se s Tobom stiže u nebesa. Ogrni me sjajem uskrsnuća i uza me sav moj mali dom. Milostiv nam svima budi u posljednji dan.

Štit blagosti stavi mi na dušu, da ne griješim nestrpljenjem protiv ukućana kad zadesi ih kakva nevolja.

Daj mi svetu hrabrost postojanog supruga i oca, da nas Tvojim darom preko mojih usana moćno brani Tvoja sveta Riječ. I da nas u svim prilikama jednakim žarom iz mog srca ljubav Tvoga Srca međusobno sjedinjuje i grije. Smiluj mi se, jer sam predan Tebi, po milosti krsnog saveza.»

Čemu služi mjesečnica?

Nakon kratke bremenite šutnje, čim slegoše se i najtiši odjeci ove moje želje, učini mi se kao da me netko iz nutrine bezglasno upita:

«Čemu služi mjesečnica?»

Zbunjen tim neočekivanim pitanjem i sasvim prožet osjećajem kao da sam do najveće jasnoće probuđen u duhovnom svijetu, u kojemu mi više nije važno ništa što je vidljivo, potonuo sam u bezobličnu najdublju tišinu, smiren poput mora na njegovu dnu. A onda, još ne shvaćajući da je i to moje čuđenje neki novi Božji dar i posebna Njegova priusutnost, i ja njemu uzvratih jednako:

«Zaista, Gospode, čemu služi mjesečnica? Da to nije tebi potrebno, ne bi je ni bilo. Osim toga, u te dane ne muči se samo žena, nego i muž s djecom pa i rodbinom – kad štiteći svatko ‘svoju stranu’ nesmotreno doprinose razaranju braka i obitelji.

To ne može biti Tvoja volja, Gospode. A ni volja njihova, kad su se već pri prvom susretu očiju bez prisile međusobno izabrali pa dragovoljno stupili u brak, predajući jedno drugom sve što jesu i što imaju, poželjevši još i potomstvo. Pod prisilom ovih čudnih dana, sad imaju neke druge – grube želje, što ne mare za ljubav, život ni nejačad svoju. U te dane svi su napadnuti, a i razdvojeni, čim se stanu braniti nasamo.

Tad mjesečnicu nema samo žena, već i oni koji su joj bliski

Tad mjesečnicu nema samo žena, već i oni koji su joj bliski. Ali za razliku od njih, ona trpi u središtu tog ‘olujnog vihora, potresa i ognja’1 kojima se ne otvara sluga tvoj Ilija, već strpljivo čeka lahor tvoje ljubavi. A tako bismo trebali i mi kad ženino srce bude hladno kao Ilijina špilja.

Žena, što je po tvojoj odredbi nad nas postavljena kao majka čovječanstva, u to je vrijeme prva na udaru tog bezumnog razdora i mraka.

Još ako se dogodi kakav teži ispad, zaraza se mjesečnice raspršuje i na šire društvene krugove. Tad mjesečnicu imaju svi kojima je srce okadio bijes.

Nastanu li teži neredi, tad i u širem društvu netko nekom može prolijevati krv, jer se mjesečnica – za razliku od ostalih dana – poznaje po krvi. U svakom srcu koje svjesno mrzi i ubija, makar jezikom, krv je beživotna. A to znači menstrualna krv.

Nečista je kad se zloduh u nju nastani, kad nasrne na njezino srce pa ga nađe bez Tebe u njemu

Sve što stvaraš, Gospode, to je istinito i čisto i sveto. Tako sáma po sebi krv ženina nije nečista. Nečista je kad se zloduh u nju nastani, kad nasrne na njezino srce pa ga nađe bez Tebe u njemu.

U srce se najlakše ulazi kroz spolnost, jer na ta vrata u naš život tvoja ljubav ulazi. Zato joj se svatko rado otvara. I svaka duša kroz ta vrata s Tvoga dlana ulazi u svijet.

Ali zbog Zloga, kojega si prognao iz raja, već samim darom slobodne volje odredio si da ključ srca ima svatko svoj i da pazi kom’ otvara ta ‘vrata života’ iza kojih nazire se raj.“

Tiši od tišina, oglasi se opet onaj isti Netko u meni.

«Mjesečnica – to je Evin žig na svakoj koju Bog poziva na sveti život po naravi i po službi žene.

Neshvatljivo mi je što se u to vrijeme zbiva u ženinoj duši i kakve joj sile vršljaju po tijelu

Kad se Eva poklonila Zlome, lažnom svjetlu svoga grješnog srca, što mu nalikuje svojim prividom na nebeskoj postojanoj stazi ‘prevrtljivi’ mjesec (sad ga vidiš – sad ga ne vidiš, sad se smanjuje – a sad povećava, sad okrenut srpom nalijevo pa domalo već na drugu stranu), ostala je bez sina Abela. Mjesečnica, to je znak Abelove smrti. To je vrijeme dopuštene kušnje onog istog napasnika, koji je Prvostvorenoj ženi – čim svom Bogu ne ostade vjerna – po prvorođenome sinu, Kajinu, usmrtio drugog sina, Abela.

Nikad na to ne bih pomislio. Jer neshvatljivo mi je što se u to vrijeme zbiva u ženinoj duši i kakve joj sile vršljaju po tijelu?!

Dok je zbunjen gledam u tom stanju, čini mi se kao da se živa raspada, da ostaje bez pameti i srca i da joj je lice katkad jezivo

Dok je zbunjen gledam u tom stanju, čini mi se kao da se živa raspada, da ostaje bez pameti i srca i da joj je lice katkad jezivo. Izgleda mi i odvratna i lijepa, na trenutak topla pa iznenada živčana i ljuta, izbjegava svaki razgovor, ali zato svima nešto zdušno naređuje i sav mirni život svakom od nas stavlja naglavačke. Nanovo čisti što je bilo čisto, u koš baca što je kupovala. A onda se povlači u šutnju koja sve nas okolo ubija ili opet bez razloga plače, a da ne znaš što krije u duši pa nam tako izaziva krivice.

Kao i u drugim sličnim spoznajama, Gospodin mi je i ovu potvrdio svjedočanstvom triju bogobojaznih i iskrenih duša koje se revno mole i pričešćuju.

Svjedočanstvo 1.: „Mene demon bluda redovito napada u predmenstrualno vrijeme“

Razgovarajući o kušnjama i duhovnom boju, reče mi jedna djevica s istančanim darom razlikovanja duhova:

«Mene demon bluda redovito napada u predmenstrualno vrijeme. Ostale dane provodim u miru. Otkad sam ga prepoznala pa se za te dane pripremam molitvom i misom, prolaze mi kao da ih nema. Samo mi se na licu pojavljuje neka ružna tama što nestaje čim prođu ti dani.“

Shvaćam da je to sjena demona koji joj se kroz tijelo s mjesečnicom naviruje u dušu, ali ne uspijeva ući, jer bježi od Krista kojemu je posvetila srce, i od Duha Svetoga, kojemu je očuvanim djevičanstvom posvetila tijelo kao njegov hram.

I druge su Božje žene potvrdile njezino iskustvo. Ali kako je riječ o najdubljoj intimi, pomišljajući da su samo one u takvoj napasti, ne usuđuju se ništa reći o tom otvoreno. Oslobodilo ih je tek svjedočanstvo ove djevice koja, osim svetog Božjeg straha, nema drugog straha u sebi, zato što se pravo djevičanstvo ne boji i ne stidi Božje istine. Bezazleno je poput djeteta.

Svjedočanstvo 2.: „Moj muž je zajedno sa mnom proživljavao pakao i svi oni koji se nađu meni na putu“

Moja patnja je započela prije 10 godina sa svim mogućim predmenstrualnim stanjima. U vrijeme nadolazeće menstruacije, moj muž je zajedno sa mnom proživljavao pakao i svi oni koji se nađu meni na putu. Svaki mjesec je isto stanje bilo nepodnošljivo. Mene je obuzimala tama. Prijetila sam rastavom braka. Mržnja, nesreća, sve moguće što je postojalo. Išlo je dotle da više nisam osjećala ni jedan dio tijela, čak ni srce. Grebalo me je u vratu i prsima tako jako da nisam mogla izdržati. U tim momentima govorila sam mužu da neću dugo, da ću umrijeti. Strašan osjećaj nesreće i da život nema smisla. Iz dana u dan plač, tama, svađa. To se događalo svaka dva tjedna prije menstruacije. Kad dođe menstruacija, tada sve to prođe. Moj muž me je na kraju izbjegavao kad je znao da to dolazi.

Čak sam pomislila da je možda netko bacio na mene urok, sve dok jednog dana nisam tako očaja krenula na posao

I sama sam mu rekla, kad nastupi to stanje zla, da mi ništa ne govori. Tako je i bilo. Razmišljala sam što se sa mnom događa. Čak sam pomislila da je možda netko bacio na mene urok, sve dok jednog dana nisam tako očaja krenula na posao. U tom izbezumljenom, bauljajućem stanju htjela sam prijeći cestu, kada je naišao auto i skoro me udario. Od jada i lošeg duhovnog stanja, jako sam naglas opsovala. Toliko je ta psovka odjeknula, da sam ostala zaprepaštena. Kao prvo, ja ne psujem nikad, a drugo je da sam čula grubi glas koji je iz mene opsovao. Čula sam grubi glas koji je izašao iz mene. Tada sam stigla na posao. Otišla sam u WC. Pogledala se i rekla: sa mnom nešto nije u redu – ja sam opsjednuta nečim. Poslije par dana sam otišla povjerljivoj osobi i ona mi kaže:

„Moli krunicu Krvi Kristove na tu nakanu i za sva stanja PMS-a.“

Prošlo je od toga dosta vremena. U mislima mi je bilo da trebam početi moliti, ali sve nešto odgađam, dok jednog dana nisam odlučila. Bila je srijeda. Pomislih, baš lijepo – bit će klanjanje pred Presvetim i Misa pa ću početi moliti. Došla sam u crkvu. Uzela krunicu u ruke i rekla ovako: „Gospodine, ovu k…“ (uspjela sam samo “k” izgovoriti). Odjednom iz mene se pojavio tj, izašao jedan stari, debeli, ružni i ogromni zloduh. Protegnuo se iz moje glave, prsa i trbuha i počeo vrištati i vikati na mene:

„A što ti hoćeš od mene? Što bi ti sada?“

Taj je zloduh nastavio urlati i vikati

Malo sam se uplašila. Ali osjetih da je Isus tu i odmah mi je dao duhovnu anesteziju u kojoj sam mirno promatrala odvijanje toga događaja. Taj je zloduh nastavio urlati i vikati ovako:

„Aaa ne ne neee, ne idem ja nigdje, ja ostajem tu kod tebe!“

I tada čujem sebe kako mu u duhu govorim:

„U Ime Isusovo, odstupi!“

Tada prilazi sv. Mihovil. I Isus je tu. Mihovil ga je mačem sasjekao, a Isus kaže:

„Ti nemaš nikakvu vlast nad njom.“

I vidim sliku kako je bačen u tamni ponor. Isus se okreće prema meni i vraća me ponovo iz te duhovne anestezije. I u tom sam se momentu osjećala kao da sam upravo završila gledanje jednog filma. Nasmijala sam se, duh radosti me zahvatio, jer osjećam se dobro, ozdravljeno, oslobođeno i nastavim zahvaljivati Gospodinu za oslobođenje.

Od tada je nastupio mir u meni i u našoj obitelji. Poslije sam razmišljala o tome zašto su ta stanja tako agresivna i sve dok nisam prije nekoliko dana otvorila – neću reći slučajno, jer kod Gospodina nema slučajnosti – stranicu na kojoj piše ČEMU SLUŽI MJESEČNICA iz knjige ‘ŽIVOT BIRAJ’ 2. Prvo što sam uzviknula je bilo:

„O Bože moj, evo meni odgovora.“

Čitajući, gutala sam od riječi do riječi i osjetih potrebu da pošaljem ovo svjedočanstvo vezano uz mjesečnicu. Zahvaljujem Trojedinome Bogu koji nas rasvjetljava i vodi kroz ovu našu suznu dolinu. Bogu hvala i slava! 3

Svjedočanstvo 3.:

„Ja sam imala osjećaj da netko drugi vlada mojim tijelom, emocijama i nadahnućima“

Moji predmenstrualni i menstrualni dani uglavnom prolaze poprilično mirno.

Jedino što me uhvati u tom periodu jest pretjerano čišćenje kuće i pranje svega što se može i ne može oprati.

Ali jedno posebno stanje, koje je trajalo punih sedam dana, a da nisam ni pomislila da je to predmenstrualna tegoba, mučilo me, ne samo na duhovnom, već i na duševnom području. U tim jadima i mukama, imala sam osjećaj da ću potpuno poludjeti. Nešto čudno me raskidalo i mučilo, ne samo danju već i noću. I tada sam išla na svakodnevnu misu i pričest, ali ništa nije olakšavalo moje stanje. Ja sam imala osjećaj da netko drugi vlada mojim tijelom, emocijama i nadahnućima. Odlazim na sv. Ispovijed, a poslije toga čini mi se kao da je još gore. Povjeravam jednoj osobi da se moli za mene.

U tim mukama neprestano vapim Isusu: «Gospodine, spasi me da ne poludim!» Kad se iz mog srca oteo očajnički krik i vapaj: «Isuse moj, što se to događa sa mnom?», dolazi mi blago rasvjetljenje:

«Dopustio sam da osjetiš što proživljavaju Evine žene.»

Ovo iskustvo me poučilo i učvrstilo da još većim žarom prionem uz Mariju i povjerim joj svoje majčinstvo i spolnost.4

Zašto Bog to dopušta?

U nevolji, pitamo se: „Zašto nam Bog ovo dopušta?“ Odgovor je na to pitanje Isusovo krštenje. Sveti Matej piše:

Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.5

Tako i sve nas koji smo kršteni Duh Sveti vodi u pustinju da nas kuša đavao; radi naše odluke u nevolji kome ćemo svoju dušu dati. Spas, posvećenje i blaženstvo vječnoga života o toj našoj odluci ovise, pa tako i svaki vremeniti blagoslov koji nam je potreban da i ovdje živimo u miru.

Osim masovnoga pokolja dječice kroz abortus svih naroda, izvršit će i pokolj vjernog Božjeg ostatka na svim prostorima gdje se slavi Krist

Riječ Božja po proroku Joelu najavljuje jednaku kušnju svim slugama i sluškinjama Božjim u najvećoj povijesnoj pustinji -„u dolini odluke“6

svih naroda, to jest, u globalnoj duhovnoj pustinji bezbožničke svjetine. Ona se na svršetku vremena stapa u jedno otajstveno Sotonino tijelo, zaljubljeno u sve poroke i opačine što ih osuđuje Bog. Pod vodstvom Antikrista – globalnog vladara, s Herodovim duhom u sebi, to otajstveno tijelo okuplja otpadničku vojsku svih bestidnih nasilnika i demonskih vjera s jedinom namjerom da, osim masovnoga pokolja dječice kroz abortus svih naroda, izvrši i pokolj vjernog Božjeg ostatka na svim prostorima gdje se slavi Krist.

Tko ima Duha Svetoga, nek’ pronikne znake ovog vremena pa će znati što uskoro se ima dogoditi i kome će pripasti budućnost

Tko ima Duha Svetoga, nek’ pronikne znake ovog vremena pa će znati što uskoro se ima dogoditi i kome će pripasti budućnost pa će i u ova vremena po Božjoj istini živjeti u miru.

Samo kad živimo u živome Kristu, možemo s njim u sebi pobijediti Zloga, zato što ga je u pustinji pobijedio On. On nije svima, nego samo nama, svojim otkupljenim i vjernim učenicima, na dar dao vlastitu pobjedu nad Sotonom iza koje uvijek stoji Bog. Zato nam je dao dopuštenje da molimo Oca: „ne uvedi nas u napast“; slično kao što je u Getsemanskom vrtu zaštitio svoje učenike govoreći: „Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu“7.

Moliti Oca „ne uvedi nas u napast“ možemo jedino kad Kristovom ljubavlju ljubimo Boga i bližnjega svoga, a prije svega onu dušu s kojom nas je Božjim Duhom sjedinio brak – „u zdravlju i bolesti, u dobru i zlu“, kako stoji u obredniku svete ženidbe.

Zloga pobjeđujemo samo tako da se u nevolji, po strpljivoj molitvi, obraćamo Kristu

Zloga pobjeđujemo samo tako da se u nevolji, po strpljivoj molitvi, obraćamo Kristu, a ne da svojom zloćom pokušamo nadvladati Zloga, pa tako dotučemo onu dušu među nama koju on po napasti želi ubiti. Jer reče Gospodin: „A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“8

Samo kad ustrajemo u Kristovoj ljubavi, pobjeđujemo Zloga.

Sveti Josip je živio s Bogom u snu, a danju je postupao po njegovoj riječi

Sveti Josip nije organizirao vojsku muževa da pođe u boj protiv Heroda, ubojice nevine dječice i mučitelja Božjeg naroda, nego je postojano bio u svom srcu s Bogom i svojom Djevicom. Zato mu je Božja Mudrost dala svoju pobjedu nad Zlim. Jer…

Ako Jahve kuću ne gradi,

uzalud se muče graditelji.

Ako Jahve grad ne čuva,

uzalud stražar bdi.

Uzalud vam je ustat prije zore

i dugo u noć sjediti,

vi što jedete kruh muke:

miljenicima svojim u snu on daje.9

I zaista, sveti Josip je živio s Bogom u snu, a danju je postupao po njegovoj riječi. Zato mu se u naručju pojavila Riječ u obličju i naravi malenog Djeteta koje će ga s očuvanom majkom Djevicom preko groba prenijeti u svoj i Očev dom.

Posljedice mjesečnoga nemira

Bog dopušta sve nevolje samo radi nas, da nas spasi i da nas posveti, ako mi to tako poželimo. Mjesečnica – to je vrijeme buđenja u duhu svih članova jedne obitelji. A naročito žene, obiteljskog životnog središta.

Kao u prve bračne dane, Božjim zovom muž se tom životnom središtu svoje obitelji rado vraća da dočekuje iz nje svoje potomstvo i da uživa gledati ga gdje raduje se na njezinom srcu. Po Božjoj promisli, zbog toga su doživotno neodvojiv par.

I djeca se rado vraćaju njezinome obiteljskom stolu. Svakim danom pitaju je: „Ima li što jesti?“

Mjesečnica – to je vrijeme buđenja u duhu svih članova jedne obitelji

Tu donositeljicu ljudskih naraštaja Bog trajno postavlja u središte njihovih života. Gdje je ona, tu je njihov mir. A i njezin u njima, dok ih gleda da se rado vraćaju umorni od svijeta u njezin lijepo uređeni dom.

No, kad ju snađe nemir po napasti Zloga, uznemiren je čitav njihov dom. Ugrožen je život svima – i mužu i djeci. Svima tada treba Božja Mudrost, da ne snađe ih najveći gubitak, da bez nje u srcu ne izgube i vlastito srce. A ta mudrost ne govori plošno poput ljudi. Bogatije su spoznajom njene prispodobe.

Poslušajte.

Kad iziđe iz košnice matica, za njom ide čitav njezin roj. Važniji je od košnice zajednički let. Gdje se ona smiri, smiri se i roj. Nije važna košnica. Nisu saća najvažnija. I sa grane gdje se pčele smire može teći med.

No kad je čovjek bez mudrosti, njega muče mnoga pitanja, a da ne zna na njih odgovor.

 

Zašto nemir inače i mirnu ženu pohodi, i to tako snažno da bi izletjela iz vlastite kože?

Mudrost katkad izgleda bešćutna kad dopušta da se duša muči pa odgovara kao da je gruba.

Upravo je tako najbolje. Jer inače, kada bi to i zašto bi ljudi zazivali Boga i kada bi Mu prilazili bliže, da im nije goleme nevolje?!

Golgota je mjesto gdje se mučeničke duše s Bogom susreću. Bog u ljudsko srce silazi jedino po križu, kad ga vjerna duša prihvaća. Zato svako srce mora biti ranjeno. On se služi umorom i mukom da se duša spasi u njemu. Svake noći doziva je bliže k sebi u duboki san. Svakog sedmog dana s ove strane poziva je u zajednički hram, gdje se ona vraća Istini i gdje joj se smrtno tijelo posvećuje Duhom besmrtnim. Tako su i san i sedmi dan svojevrsni ciklusi života u kojima se duša k Bogu vraća i u Njemu odmara.

Radi dara slobodne volje, treba ciklus obnove i odmora u Bogu

On reče na samom početku: „Nije dobro da čovjek bude sam.“10 Nakon toga, pretvori ga u brak pa obitelj i time ga višestruko sa Sobom sjedini. Od više njih je načinio jedno mnogo ljepše, nježnije i ranjivije (društveno) biće. Radi dara slobodne volje u ovom grubom i napasnom svijetu, i tom novom, po ljubavi uzvišenijem, ali poput zraka ranjivome biću, treba ciklus obnove i odmora u Bogu. Treba vrijeme odluke. Treba ciklus vremenski u kojem će se svi zajedno i svatko za se Njemu vraćati – kao u san i u sedmi dan, što je mnogo jednostavnije. Upravo taj ciklus se zove mjesečnica.

Njezine nas kušnje potiču na povratak ka izvoru snage i ljubavi. Nakon zajedničkih teških iskušenja, ako htjednu – dovest će ih Božja sila opet u zagrljaj i mir.

Šapnut će im zov Ljubavi: „Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti.“11

Božji savjet valja poslušati

Bezbožnici o ovome ništa ne znaju niti ih zanima. Prije svih drugih poroka, postali su robovi i sluge demona bludnosti. Taj zloduh im je začepio i uši i oči da ne čuju i ne traže Božju istinu. Zato oni po njegovoj vatri u sebi baš u te dane love bludom napadnute žene. Združuju se s njima dok su nečiste pa im srca odmah odvlače od braka i hlade svaki osjećaj za djecu. Pristanu li i srcem na zlo, tad postaju Sotonine ratnice što vojuju protiv djevičanstva, protiv muževa i djece, protiv braka, Crkve i svega što je sveto.

Ne približuj se ni jednoj ženi kad je u nečistoći svoga mjesečnog pranja da joj otkrivaš golotinju!

Zato u Levitskom zakoniku piše: „Ne približuj se ni jednoj ženi kad je u nečistoći svoga mjesečnog pranja da joj otkrivaš golotinju!12

Sukladno tome u istom Duhu i sveti Pavao napominje: „Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“13

Ako se žena u napasti u bilo čemu iznevjeri Bogu, a potječe iz bludnoga roda, gdje joj je tijelo okaljano bludom već u roditeljskom sjemenu, ili se bludničenjem okaljala sama, a ipak bi htjela biti u Božjoj milosti, nevidljiva vojska bluda poput vučjeg čopora joj u te dane trga maternicu.

Jer Sotoni treba ratnica koja će, poput Eve, pokopati čitav ljudski rod snagom njega, Zavodnika, u sebi

Ako se odmah, potpuno i svim srcem ne predaje Bogu, već oklijeva napustiti svjetovne užitke u kojima nema stege nad sobom, Bog joj milost dati ne može. Tad bjesne nad njom svi demoni, zato što se bezbožnosti ne predaje potpuno. Jer Sotoni treba ratnica koja će, poput Eve, pokopati čitav ljudski rod snagom njega, Zavodnika, u sebi.

Mlakost, to je zbilja glupost najveća, jer njezina je i najveća šteta.

Nema drugog lijeka protiv ove boli ni obrane od demonskog svijeta, doli iskreno i trajno obraćenje kad Krv Kristova s Blaženom Djevicom predaje ju Duhu Svetom, drugom Branitelju14 i vječnom Životvorcu.

Rajko Bundalo – Žena vrsna


Foto: Pexels.com

Print Friendly, PDF & Email
  1. Vidi 1 Kor 19,11-12
  2. Rajko Bundalo: ŽIVOT BIRAJ, podnaslov Čemu služi mjesečnica str. 236., Nakladnik Rafael d.o.o., Velika Gorica 2014.
  3. 23.XI.2017.
  4. 6.XII.2017.
  5. Mt 3,16-17; 4,1
  6. Jl 4,14
  7. Vidi Iv 18,8b
  8. Mt 5,39
  9. Ps 127,1-2
  10. Post 2,18
  11. 1 Kor 7,5-6
  12. Lev 18,19
  13. 1 Kor 6,13;20
  14. Iv 14,16
In this article