Razdoblje priprave za Božić s vremenom se mijenjalo, a naš trenutni oblik priprave potiče iz 9. stoljeća.
Znamo da došašće ima četiri tjedna, je li tako? Pa, zapravo, otprilike je tako. Uvijek ima četiri nedjelje, a duljina zadnjeg tjedna – uglavnom je djelomičan – varira. To ovisi o tome kada došašće započinje, a to može biti između 27. studenog i 3. prosinca.
Malo povijesti došašća
Jedan od najstarijih zapisa o došašću pronalazimo u knjizi History of Franks koju je napisao sv. Grgur iz Toursa. Grgur izvještava da je sv. Perpetuo iz Toursa oko 480. godine odredio da se priprava za Božić produži od blagdana sv. Martina (11. studeni) do Božića. Ovo razdoblje od 42 dana nazivalo se „Korizma sv. Martina“ te je imitiralo korizmenu pripravu za Uskrs.
Kasnije je mjesni crkveni sabor u Toursu, Francuska 567. godine ustanovio došašće u trajanju od 24 dana, od 1. do 24. prosinca. Tek je u 9. stoljeću papa sv. Nikola I. utvrdio vremenski okvir koji i danas koristimo za došašće: četiri nedjelje, s prvom nedjeljom koja je najbliža spomendanu sv. Andrije (30. studeni) i trajanje između 22 i 28 dana.
Postoji vrlo duboko mistično značenje strukture došašća. Riječ „došašće“ izvorno je latinska riječ koja znači „dolazak“. Svrha došašća je, dakle, priprema za Kristov dolazak.
Francuski stručnjak za liturgiju, Dom Gueranger, ističe kako se „novo rođenje našeg Otkupitelja događa nakon četiri tjedna, kao što se prvo rođenje dogodilo nakon četiri tisuće godina“ prema kronologiji u Starom zavjetu.
U došašću smo pozvani duhovno se ujediniti s vjernicima Starog zavjeta koji su čekali dolazak Mesije otprilike 4 000 godina.
Jacobus de Voragine, u knjizi The Golden Legend (Zlatna legenda), bilježi još jedan srednjovjekovni izričaj: „Došašće se slavi četiri tjedna označavajući da je ovaj Gospodinov dolazak četverostruk.“
Koja su to 4 Kristova dolaska?
On kaže da je Isus došao:
- „u tijelu“ kada je rođen od Marije u Betlehemu
- „u naša srca“ kada smo krštenjem postali članovi njegove Crkve te smo s njime ujedinjeni po milosti
- „u smrti“ kada je svatko od nas osobno pozvan stati pred njega
- „na posljednjem sudu“ kada će se on ponovno vratiti u slavi „sudeći žive i mrtve“
Priprema za četiri dolaska
Crkva se u evanđeljima svake nedjelje došašća priprema za svaki od ova četiri dolaska.
- Prva nedjelja došašća usredotočuje se na Kristov dolazak na Posljednjem sudu. Ovogodišnje evanđelje (Lk 21, 25-28; 34-36) podsjeća nas na znakove koji će prethoditi ovome dolasku i upozorava nas „jer će kao zamka doći na sve žitelje po svoj zemlji“.
- Evanđelje druge nedjelje došašća (Lk 3, 1-6) prikazuje nam kako Ivan Krstitelj „propovijeda obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha“. Crkva je tu da nas pripremi za Kristov dolazak u smrti.
- Evanđelje treće nedjelje (Lk 3, 10-18) nastavlja se na ono od druge nedjelje. Ovdje Ivan daje savjet ljudima kada ga pitaju „Što nam je činiti?“ Ivan Krstitelj nam je dan da i nas pripremi za Kristov dolazak u naša srca.
- U posljednjoj nedjelji došašća evanđelje govori o pohodu (Lk 1, 39-45). Kristov dolazak u povijest je blizu i Crkva nam pokazuje Mariju kao primjer one koja je „povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“. Marija je bila prvi Betlehem jer je Krist najprije došao u njezinu utrobu.
Sv. Bernard iz Clairvauxa uči da su svi ovi dolasci mistično povezani. Sin Božji ujedinio je samog sebe s našom ljudskom prirodom u povijesti kako bi nas mogao ujediniti sa sobom dolazeći u naša srca te na taj način pripremiti nas da možemo stati pred njega u smrti i na posljednjem sudu kako bismo mogli zauvijek dijeliti njegovu slavu u raju.
Paul E. Cator – Aleteia
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Markus Ilg – Unsplash
