Iako u posljednje vrijeme sve više parova ima teškoća sa začećem, Sveto pismo nam svjedoči da su i prije te teškoće bile prisutne. Kako su se s njima nosili biblijski parovi?
Abraham i Sara
Još reče Bog Abrahamu: »Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći.« Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: »Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!« Abraham reče Bogu: »Neka tvojom milošću Jišmael poživi!«
A Bog reče: »Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti. Ali ću držati svoj savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.« Post 17,15-21
Abrahamu je bilo 90 godina kada mu je Bog objavio da će Sara roditi sina. Abraham i Sara do tada nisu imali djece, a već im je ranije Bog obećao brojno potomstvo. Vjerovali su Božjem obećanju iako je ljudski gledano bilo nemoguće da se ono ispuni. Njihova priča svjedoči nam Božju vjernost. Bog uvijek djeluje na svoju slavu i nama na spasenje, čak i kada to ne vidimo, pozvani smo vjerovati.
Izak i Rebeka
Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. Izaku je bilo četrdeset godina kad se oženio Rebekom, kćerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.
Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače. No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: »Ako je tako, zašto ću živjeti!« Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. I Jahve joj reče: »Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu.«
Došlo vrijeme da rodi, kad gle – blizanci u njezinoj utrobi. Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni. Post 25,21-26
Rebeka nije mogla imati djece, kao ni njena svekrva Sara. Kada je Izaku bilo 40 godina, zagovarao je za Rebeku pred Gospodinom. Molio je da ju učini plodnom i podari im potomstvo. Nedugo zatim, Rebeka je zatrudnjela i rodila Ezava i Jakova. Po ovom primjeru učimo da se trebamo Gospodinu obraćati s pouzdanjem, baš kao Izak – i čut će našu molitvu.
Elkana i Ana
Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Jahvini.
Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima davao više žrtvenih dijelova, a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. Tada joj reče Elkana, njezin muž: »Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?«
Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu – a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. I zavjetova se ovako: »Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i spomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.«
Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. I reče joj Eli: »Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!«
Ali Ana odgovori i reče: »Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića, nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila.«
Tada joj Eli odgovori ovako: »Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.« A ona reče: »Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!« I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije.Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se spomenu. Ana zatrudnje i, kad bî vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, »jer sam ga«, reče, »izmolila od Jahve«. 1 Sam 1-20
Ana se borila s neplodnošću, a njezinu je bol produbljivala druga žena koja je bila plodna i ismijavala je cijelo vrijeme. Bog je čuo Anin vapaj i uslišao je. Rodila je Samuela i posvetila ga Gospodinu. Od Ane učimo da je potrebno Bogu dati hvalu i slavu za silna djela koja nam učini. Za potomstvo zahvaljujemo odgajajući ga u vjeri i ljubavi prema Gospodinu.
Zaharija i Elizabeta
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kâd. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«
Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati? Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.«
Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.« Lk 1,1-25
Priča o Zahariji i Elizabeti slična je Abrahamovoj i Sarinoj po tome što su potomstvo dobili pod stare dane. Bog im je podario sina koji će navijestiti Mesiju, pozvati na obraćenje i krstiti mnoge. Ivan Krstitelj rođen je u pravo vrijeme, koliko god se po ljudskome gledanju to nije činilo tako.
I ova dva para imala su teškoća sa začećem, a njihove priče mogu vam pružiti ohrabrenje
Uz ove parove, prema Crkvenoj tradiciji vjeruje se da su i Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije 18 godina molili za dijete. Upravo se zato svetoj Ani utječu mnogi parovi koji imaju teškoća sa začećem. Više o priči svete Ane i Joakima saznajte ovdje.
Bračni par de la Cabeza dodatan je primjer svetog bračnog para koji nije imao djece – i o njima možete saznati više na linku.
Svaki je brak poseban i svaka je priča drugačija, ipak se nadamo da su vam ove priče okrijepile vjeru i učvrstile nadu. Budite hrabri – Bog vas ljubi!
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Alex Iby – Unsplash
