Prije 5 godina stigao mi je jedan jako važan mail od jedne drage prijateljice. U njemu se nalazio link ili čak email adresa za prijavu na čitanje Biblije kroz 365 dana… Otvorila sam ga, pregledala, iznenadila se kako je sistematizirano i divila se čovjeku koji je to za nas, za mene učinio. Nisam ni slutila koliko će to utjecati na moj duhovni rast.
Sve što znam o ovome projektu je to da je vlč. Andrija Miličević 2011. godine raspisao čitanja Biblije za svaki dan u godini tako da se cijela Biblija pročita u 365 dana. Raspisano je tako da se svaki dan čita dio iz Starog zavjeta (povijesne knjige) pa sredina (psalmi, izreke…) i dio iz Novog zavjeta.
Čitali smo na glas kao dečko i cura, kao zaručnici i sada u braku
Tada sam bila par mjeseci u vezi s čovjekom s kojim sam sada u braku. Krenuli smo čitati zajedno svaku večer preko Skype-a. On iz sobe studentskog doma, ja iz svog studentskog stana. Čitali smo tako da je jedno od nas čitalo na glas, drugo je slušalo. Ako su cimeri bili s nama u sobi, htjeli-ne htjeli, i oni su slušali.
Ustrajali smo i pročitali cijelu Bibliju od korica do korica. Bili smo iznenađeni koliko toga ne znamo jer smo nakon čitanja komentirali ono što nas se dojmilo, što nam je čudno, što ne shvaćamo, čak i ono u što sumnjamo.
Sljedeće smo godine čitali kao zaručnici na isti način. Godinu iza toga smo konačno čitali kao supružnici, zajedno, jedno pored drugoga, svatko za sebe pa bismo opet komentirali ono što nam je ostalo odzvanjati u mislima.
Bojanje redaka
Od samog početka imamo praksu bojanja stihova, odnosno redaka. Suprug je predložio da svake godine bojamo drugom bojom i sada sam Biblije izgledaju poprilično šareno. Znamo nekada i pisati po marginama ako se nešto bitno dogodilo taj dan pa nam čitanja čudesno odgovaraju ili nešto poručuju.
Kako bismo kretali u “novu godinu” čitanja Biblije, otkrivali bismo nove nepoznanice! Čudno, jer već smo sve pročitali i sve već “znamo”. Ali, svaki novi ciklus bismo nešto novo uočili, novo naučili, novo zavoljeli. Primjerice, sada nam nije niti malo teško ili dosadno čitati o tome kako Svetište treba izgledati (Izl 35-40). Čak smo istraživali po Internetu da nam bude jasnije kako je to trebalo izgledati.
Lako smještamo ime “Mordokaj” u mjesto radnje, znamo da je Ruta Davidova prabaka. Vidjeli smo da se neke naše poslovice nalaze u mudrim izrekama, saznali puno toga o životu našeg Gospodina Isusa Krista, a još uvijek toliko puno toga ne znamo…
Dok još nisam čitala Bibliju, sv. Pavao mi je bio bezvezan lik čije rečenice nemaju kraja. Mislila sam da puno piše, malo toga kaže, da komplicira i da sebe previše hvali… Dok nisam čitala iznova i iznova. Sv. Pavao je divan. Gori za Isusa! Kad bismo mi danas barem malo bili poput njega…
Ponekad bi nam čitanja dala odgovor koji smo tražili molitvom
Ako se čitanja čitaju kako je raspisano, zna se dogoditi da dio iz Starog Zavjeta odgovara onome u Novom Zavjetu ili psalmu. Ispada kao da je namješteno. Zapravo i jest namješteno. Velečasni Andrija je ovo sastavio po nadahnuću, a Duh Sveti najbolje uredi stvari.
Znalo se dogoditi da bismo doživjeli kao neko olakšanje, prosvjetljenje kada bismo shvatili neki dio iz Pisma. Nekad bi to bio muž pa bi meni objasnio, nekada ja pa bih njemu objasnila.
Ponekad bi nam čitanja dala odgovor na molitvu, pomogla nam donijeti odluku ili nas čak opomenula. Taj dan bi se npr. nešto dogodilo i navečer, kad obično čitamo Bibliju, pročitali bismo nešto slično ili nešto značajno za taj događaj. Tada bismo po marginama zabilježili datum i kratki opis. Ove naše zabilješke budu vrlo korisne kad sljedeće godine krenemo u novi ciklus čitanja.
Ustrajanje u čitanju Biblije zahtijeva i napor i trud i čvrstu odluku da nećete odustati ma što da se dogodilo. A kušnje će doći, sigurno hoće. Čim čovjek želi učiniti nešto dobro, raditi na sebi, na svojoj duhovnosti, zlo se javlja i ometa nas. Ova aktivnost dnevno traje oko 20 minuta kao i molitva krunice. To zaista nije puno, ali ako ostavimo za kraj dana, a premoreni smo, zna se dogoditi da zaspemo s Biblijom u rukama (ili barem jedno od nas) ili jednostavno odlučimo sutra nadoknaditi.
Kada nismo bili redoviti
Što se tiče redovitog čitanja, moram priznati da nismo imali problema dok nismo dobili prvog sina. Tada se sve okrenulo i snalazili smo se kako znamo i umijemo pa je i čitanje malo patilo. Znali smo biti u zaostatku po više dana pa bismo nadoknađivali. Nakon par mjeseci, vratili smo se u normalu… dok nije došao drugi sin. Onda smo opet počeli “zabušavati”, samo ovaj puta nismo odlučili nadoknađivati, nego smo sami sebi pomicali datume.
Nova odluka s novim ciklusom je da ćemo ipak čitati svatko za sebe, odvojeno kada nam je najzgodnije. Ono što nas se posebno dojmi ćemo sačuvati kao temu uz kavu, ovisno o tome koliko nam bude bitno i ako smo nešto novo zaključili.
Novi ciklus čitanja započinje 28. studenog
Smatram da svaki katolik – kršćanin ne može za sebe reći da poznaje Isusa ako nije pročitao Bibliju. Ne smijemo si dopustiti da nam Biblija stoji na polici u vitrini. Predragocjena je da bi samo stajala. Posvijestimo si da je to nadahnuto Duhom Svetim, da su nad tim recima meditirali crkveni oci, naučitelji… Zašto ne bismo i mi? Kako je hrana potrebna za tijelo, tako je i Sveto Pismo potrebno našem duhu.
Ako već niste, evo dobre prilike za pročitati Bibliju od korica do korica. Samo je potrebno učiniti prvi korak – odlučiti. Novi ciklus čitanja započinje 28. studenog i, ako želite, popis čitanja možete skinuti ovdje.
Svjedočanstvo autoričinog supruga o čitanju Biblije možete pročitati u članku Treba li se čuditi katoliku koji je pročitao Bibliju?.
Suzana Džeko – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
