Iako se pojmovi komunikacija, jezik i govor često koriste kao sinonimi, oni to nisu. Tijekom ranog jezično-govornog razvoja kod djeteta se mogu javiti poteškoće na svim navedenim razinama, ali i na samo nekoj od njih. Govor je najučinkovitiji način primanja i prenošenja informacija, a predstavlja fizičko (motoričko ili akustičko) ostvarenje jezično kodirane poruke. Radi se o sposobnosti izgovora glasova koji čine naše riječi, a mogu ga narušiti artikulacijske teškoće, ali i poremećaj koji nazivamo dječja govorna apraksija.
Što je dječja govorna apraksija i što je uzrokuje?
Dječja govorna apraksija (DGA) je motorički govorni poremećaj koji se javlja u ranoj dječjoj dobi, a obilježen je nemogućnošću oblikovanja voljnih pokreta govornih organa, a da pritom nije prisutna mišićna slabost ili paraliza.
Korijen DGA zapravo se nalazi u nemogućnosti planiranja govornih pokreta u središnjem živčanom sustavu. Naime, dijete zna što želi reći, ali ne može izgovoriti veći broj glasova, slogova ili cijelih riječi. Govor djeteta je nejasan, što je uzrokovano teškoćama u koordinaciji pokreta usana, jezika i nepca. Poremećaj se javlja u ranom djetinjstvu za razliku od stečene apraksije govora koja se javlja u odrasloj dobi i koja je uzrokovana traumatskim oštećenjem mozga ili moždanim udarom.
Ovaj poremećaj može imati jasnu neurološku pozadinu, može biti posljedica neurofunkcionalnog poremećaja bilo poznatog, bilo nepoznatog uzroka ili može biti idiopatski neurogeni govorni poremećaj.
Znakovi DGA
Prvi znakovi dječje govorne apraksije mogu se javiti već nedugo nakon rođenja, npr. dijete ne guguće, pojava prve riječi kasni, a kad do nje dođe, dijete izgovara tek nekoliko samoglasnika i suglasnika, otežano ih spaja u slogove i riječi, čini stanke među glasovima i mijenja njihov redoslijed unutar riječi te same riječi skraćuje ili pojednostavljuje mijenjajući i njihov redoslijed unutar rečenice. Isto tako, djetetu je lakše izgovoriti kraće riječi nego duže, a često se događa da istu riječ izgovara na nekoliko različitih načina (ASHA, 2007). Također, dijete pokušava namjestiti govorne organe prije izgovora neke riječi pa odaje dojam kao da jezikom pretražuje unutrašnjost usne šupljine. Sve navedeno čini njegov govor manje razumljivim.
Temeljne karakteristike ovog poremećaja, a koje su prisutne u području planiranja i koordiniranja govornih pokreta su: nesustavnost izgovornih teškoća (samoglasnika i suglasnika) prilikom višestrukog ponavljanja određenog sloga ili riječi, produženi i otežani prijelaz između glasova i slogova te neadekvatna prozodija pri naglašavanju riječi i rečenica. Ovaj poremećaj može se javiti izolirano ili u kombinaciji s drugim teškoćama u području jezika i govora, ali i socijalnog ponašanja.
Koliko je DGA česta?
Istraživanja koja se bave učestalošću ili prevalencijom dječje govorne apraksije ukazuju na to da se ona pojavljuje kod 1 do 2 djeteta na 1000 djece i to češće kod dječaka nego kod djevojčica (3:1). Ujedno se pokazalo da do pojave dječje govorne apraksije češće dolazi kod one djece kod koje su prisutne teškoće hranjenja i pojačana salivacija (prekomjerno izlučivanje sline).
Kako intervenirati?
Nakon provedene dijagnostike i postavljanja jasne te precizne dijagnoze vrlo je važno uključivanje djeteta u neki oblik stručne podrške. U samu intervenciju neophodno je uključiti roditelje, posebno ako se radi o djetetu niže kronološke dobi jer je provođenje intervencijskog programa u njegovom prirodnom okruženju izrazito važno za krajnji ishod i kvalitetu svakog postupka.
Neprestana izloženost prirodnom materinskom jeziku od izrazite je važnosti, a roditelji se djetetu moraju obraćati često i pritom koristiti jasne i kratke iskaze. Govor kojem je dijete izloženo treba biti nešto sporijeg tempa s naglaskom na ključne riječi kako bi ih dijete uspješnije obradilo.
Uz to, važno je širenje ekspresivnog rječnika djeteta s ciljem jačanja njegove komunikacijske kompetencije, kao i jezičnih vještina.
Dakle, djetetu je najvažnije osigurati uspješnu komunikaciju s okolinom pa se zbog toga privremeno u rad uključuje neki oblik potpomognute komunikacije. On se, naime, koristi sve dok se djetetov govor ne poboljša do razine kada je on razumljiv okolini. Nikako se ne smije zanemariti ključni problem motoričkog planiranja i izvođenja govornih pokreta – dijete mora vježbati govoriti kako bi se sam govor poboljšao.
Svaki intervencijski program mora biti prilagođen individualnim karakteristikama djeteta, a osmišljava ga logoped u suradnji s njegovim roditeljima jer ono što se unutar njega uvježba, potrebno je što bolje uklopiti u svakodnevni život djeteta i njegove obitelji.
Mateja Ružić, mag. logoped i Nikolina Gelo, mag. logoped – Žena vrsna
Foto: TeiTo
Izvori:
American Speech-Language-Hearing Association (2007). Childhood Apraxia of speech (technical report): Ad Hoc Committee on Apraxia of Speech in Children (online). Dostupno na: http://www.asha.org/policy
Blaži, D., Opačak, I. (2011). Teorijski prikaz dječje govorne apraksije i ostalih jezično- govornih poremećaja na temelju diferencijalno-dijagnostičkih parametara. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. 47(1), str. 49-63
Perković Franjić, J. (2018). Logopedska intervencija u djeteta s dječjom govornom apraksijom (specijalistički rad). Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
