Svake godine na četvrtu uskrsnu nedjelju, Crkva nam predstavlja figuru Isusa kao Dobrog Pastira. Čitanje za taj dan je iz 10. poglavlja Ivanovog evanđelja. Te nedjelje se čita Iv 10,11-18. U ovom članku se želim osvrnuti na taj odlomak u kojemu se Isus predstavlja kao „dobar pastir koji polaže svoj život za ovce svoje.“
U ranim danima Crkve, lik Krista kao Dobrog Pastira je bio istaknut motiv. Taj motiv je često viđen i u ranokršćanskoj umjetnosti. Očito je puno značio prvim kršćanima s obzirom na to da se često pojavljivao, bilo naslikan ili izrezbaren, u katakombama, na sarkofazima ili krstionicama. Očito je i da su naši preci u kršćanskoj vjeri bili dirnuti ovim prikazom Isusa. Ti likovi prvih generacija kršćana nam govore da je prikaz Isusa kao Dobrog Pastira bio simbol vjere koji im je dirao srce na poseban način.
Dobri pastir kao simbol Boga već u Starom Zavjetu
Već je u Starom zavjetu prikaz pastira bio simbol Boga. Proroci Izaija, Jeremija i Ezekiel govorili su o Bogu kao pastiru izraelskog naroda. Narod se nazivao stadom Gospodnjim. Posebno je dirljiv govor o Bogu kao pastiru u Psalmu 23 koji počinje: Gospodin je pastir moj. Ni u čem ja ne oskudijevam. U tom divnom psalmu autor piše da mu ničeg ne nedostaje dokle god je pastir s njime. Govori o tome kako prepušta Bogu da ga vodi na sigurne pašnjake: Na poljanama zelenim On mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Značajno je da Isus na sebe preslikava taj simbol pastira. Isus nam otkriva ljubav kao karakteristiku dobrog pastira koja nije otkrivena u Starom zavjetu, rekavši da dobar pastir polaže svoj život za ovce svoje. Ove riječi su potvrđene tijekom Kristove muke. Isus je položio svoj život na križu. To je učinio s ljubavlju i slobodno. U ovonedjeljnom evanđelju naš Gospodin kaže: Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Isus se ponudio na križu da bi otkupio čovječanstvo, da bi spasio svaku osobu. To je učinio s ljubavlju, u zajedništvu s Očevom ljubavi za nas.
Dobri pastir poznaje svoje ovce i polaže život za njih
Ima i drugih karakteristika pastira kojima nas Isus poučava. Kaže: Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje. Ovo je divna i utješna vijest. Isus poznaje svakog od nas. Zna naše ime. Za Njega nismo anonimne osobe. Nismo samo dio mase. Svatko od nas je pojedinačno poznat i voljen. Sveti Pavao je shvatio to kad je napisao: Sin Božji me ljubio i predao samog sebe za mene (Gal 2,20).
Isus ne kaže samo da On poznaje ovce svoje, već kaže da i ovce poznaju Njega. Poznavanje je uzajamno. Što više upoznajemo Krista, više Mu vjerujemo i volimo Ga.
Govoreći o sebi kao Dobrom Pastiru, Isus suprotstavlja to s plaćenikom (najamnim radnikom) koji čuva ovce koje nisu njegove. Kad ovaj unajmljeni pastir vidi vuka da dolazi, ostavlja stado i bježi. Isus kaže: To je zato jer radi za plaću i ne brine se za ovce. Dobri Pastir, nasuprot tome, brani svoje ovce. Ide tako daleko da polaže svoj život za ovce svoje.
Još ima najamnika u svijetu koji pred vukom bježe
Još ima najamnika u svijetu koji bježe kad vuk dolazi. Oni zapravo uopće ne mare za ovce. Na žalost, ima vukova koji žele proždrijeti ovcu. Ima onih koji siju mržnju, zlobu, sumnju i zbunjenost. Ali Isus, Dobri Pastir, brani nas od toga. Svjetlom svoje božanske riječi i milošću koju daje u sakramentima, Krist oblikuje naš razum i jača našu volju. On nas štiti.
U Evanđelju ove nedjelje, Isus također govori o drugim ovcama koje ne pripadaju ovom stadu. Kaže: Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Isus čezne povećati svoje stado. Dobri Pastir želi da ga svi ljudi upoznaju, vole i slijede. Ove riječi našeg Gospodina podsjećaju nas na evangelizacijski zadatak Crkve. Ne bismo smjeli ignorirati i zanemariti one koji ne pripadaju ovom stadu: one koji još ne poznaju evanđelje, one koji su ga napustili, čak i one koji mu se protive.
Kako se ove nedjelje osvrćemo na Isusa, Dobrog Pastira, dobro je i osvrnuti se na naš poziv da oponašamo Dobrog Pastira. Prvenstveno mislim na biskupe i svećenike koji su oblikovani po Kristu, Dobrom Pastiru, već po odluci. Pozvani smo čuvati svoj narod sa srcem kao Isus, poznavati svoj narod, voditi ga, hraniti, voljeti i uistinu položiti svoj život za njega. Također mislim na roditelje i njihovo zvanje da vježbaju ulogu Dobrog Pastira u odnosu sa svojom djecom.
Krštenjem smo pozvani biti dobri pastir
Temeljem krštenja svaki kršćanin je pozvan biti „dobri pastir“ u okruženju u kojem živi: obitelji, na poslu, u zajednici. Mislim, na primjer, na one koji brinu o bolesnima i patnicima. Ima puno prilika biti „dobar pastir“ u društvu, preko djela milosrđa i suosjećanja. A tu je i zadatak evangelizacije: dijeliti evanđelje s onima koji ne pripadaju stadu Crkve.
Zaključujem riječima sv. Ivana Pavla II: Koji je blagoslov poznavati Krista, Dobrog Pastira, poznavati Ga kao Otkupitelja koji je položio svoj život za ovce svoje, poznavati Ga kao Uskrslog Gospodina kao izvor vječne radosti i života. Koji blagoslov je poznavati Dobrog Pastira i vjerovati u Njega. Ovaj dar vjere je najveći blagoslov koji možemo ikad primiti u životu.
Today’s Catholic News
Prevela: Venka Tolić
Foto: Wikimedia
