„Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“Iv 1,9-14
U prvome tekstu ovoga došašća vidjeli smo razloge Adamova pada. Sotona je tu odigrao ključnu ulogu, vrlo lukavo, a čovjek vrlo lako nasjeo i zaboravio na Božje riječi. Iako se dogodio pad, Bog nije posve odbacio čovjeka, nego mu je dao nadu (Post 3,15) u spasenje koje će doći nekada u budućnosti. Ta budućnost se dogodila u punini vremena, onda kada je čovječanstvo bilo spremno prihvatiti Krista i njegovu poruku.
Adam je pao na četiri ispita – kao sin, kao kralj, kao muž i kao svećenik
Adam je pao na četiri ispita: kao sin jer nije bio poslušan Ocu, kao kralj jer nije iskoristio svoju vlast nad stvorenjima, kao muž jer nije zaštitio ženu i kao svećenik jer nije prinio svoj život kao žrtvu, nego je optuživao Boga i Evu za ono što se dogodilo. Nakon Adamova pada, Bog je dao nadu čitavome čovječanstvu (Post 3,15). Kada su se stekli uvjeti, Bog je poslao svoga Sina kako bi nas spasio, kako bi nam dao nadu u vječni život koji su praroditelji izgubili. Krist, kao novi Adam, poništio je Adamovo djelo, ali na koji način?
Kao Sin bio je poslušan Ocu do kraja (Fil 2,8), kao Kralj gospodari nad svime (Fil 2,9-11; Mt 4,1-10), kao zaručnik/muž predao je sebe za nas, za Crkvu (Iv 10,18) i kao svećenik prinio je savršenu žrtvu na križu jednom zasvagda (Heb 7,20-28). Sve ono što Adam nije učinio, Krist je ispravio svojom žrtvom na križu – drvu života kako ga nazivaju crkveni oci, a povezano je s drvom života koje je Bog postavio usred raja zemaljskoga (Post 2,9; 3,22; Otk 22,14). Uskrsnućem i uzašašćem Krist je uznio ljudsku narav te nam tako omogućio nesmetan pristup Ocu. To je ono na što sv. Ivan misli kada kaže da nam je dao moć da postanemo djeca Božja (Iv 1,12).
Po krštenju uronjeni smo u Krista te nema više krivice Adamova grijeha na nama. Kao što je Eva bila uzeta od Adamova rebra tako je i Crkva nastala iz Kristova rebra u otajstvu križa (KKC 776). Katekizam također navodi kako se Krist utjelovio da nas spasi pomirujući nas s Bogom; da bismo tako spoznali ljubav Božju; da nam bude uzor svetosti; da postanemo zajedničari božanske naravi (KKC 457-460).
Kristovo djelo otkupljenja duboko je povezano s Adamovim grijehom
Sada kada smo vidjeli kako je Krist povezan s Adamom, tj. kako je otkupiteljsko Kristovo djelo poništilo sve ono što je pošlo krivo Adamovim činima, važno je uvidjeti što sada trebamo činiti s ovom spoznajom. Utjelovljenje je otajstvo te nikada nećemo proniknuti sve vidove toga događaja, ali važno je truditi se shvatiti ono što znamo. Svako došašće pruža nam mogućnost što dublje proniknuti u otajstvo utjelovljenja.
Svima nam je blisko iskustvo rođenja, u najmanju ruku mi smo sami rođeni i zato nam je Božić toliko draži od Velikog petka. Uskrs bi nam trebao biti najradosniji dan u godini, ali znamo svi da to nije tako. Za Božić se spremamo puno intenzivnije, barem što se tiče vanjskog ukrašavanja. Od svih mogućih kićenja i ukrasa pa do raznih stvari koje moraju biti kao što je snijeg jer bez njega nam Božić i nije nešto. Zar smo spremni prodati iskustvo spasenja za jeftinu filmsku ideju o snijegu na božićno jutro? Zar smo spremni dopustiti si upropašten Božić ukoliko nema adventskih kućica?
Krist je došao na ovaj svijet da bi nas učinio djecom jednoga Oca
Ako prihvatimo istinu kako je Krist došao na ovaj svijet da bi nas učinio djecom jednoga Oca, kako nam onda blagdan Božića može biti upropašten zbog nedostatka snijega, kućica, raznih ukrasa ili neke hrane? Sve je to lijepo i može pridonijeti iskustvu Božića, ali praksa nam pokazuje kako su sve te stvari došle na prvo mjesto, a Krist je negdje iza njih.
Ako želimo postaviti prioritete u svome životu, onda je ovo došašće pravo vrijeme u kojemu ćemo postaviti stvari na njihovo mjesto. Mnoge stvari, unutar nas samih, zahtijevaju slaganje po ispravnim kriterijima, po kriterijima koji dolaze od samoga Krista. Njegov jaram je sladak i breme lako jer ga On nosi zajedno s nama. Ponio je sve naše patnje i boli na drvu križa, ali smo premalo toga svjesni. Ako izbacimo Veliki petak, ne možemo doživjeti ni Božić jer toga se dana očitovala slava Kristova. Krist se nije utjelovio zbog samog utjelovljenja, nego zbog tebe! Tebe traži, tebe želi vidjeti na pravome putu, ali ne može te spasiti bez tebe.
Svako novo odgađanje smanjuje vjerojatnost da ćeš ovog Božića proniknuti Kristovo djelo i uroniti u otajstvo otkupljenja
Ostalo je još malo vremena za ovo došašće i za generalno čišćenje vlastite unutrašnjosti. Nemamo mnogo mogućnosti ako želimo iskreno iskustvo Božića. Svako odgađanje čini čišćenje sve težim jer se sve više stvari nakuplja, nije nemoguće, ali je teže. Kristova poruka uvijek ide za time da nas oslobodi od ropstva grijehu i smrti. Nije njemu stalo do tvoga stolnjaka, ukrasa na boru ili koliko je dobra šunka. Tebi je stalo do toga jer želiš drugima ugoditi i to je lijepo, ali to nije ono što spašava. Adam je pokušao ugoditi sebi pa je šutio, pokušao se izvući opravdanjima i napadom na Boga, ali to ga je dovelo do izgona iz raja. Krist je došao biti poslušan, podnijeti žrtvu za drugoga iako nije imao krivnje. Svakoga od nas pozvao je na isti put jer zna kako je jedino tako moguće doći do spasenja. Živjeti mogućnost spasenja ovisi samo o tome koliko smo blizu Kristu, a to je moguće jedino ako smo blizu sakramentima jer oni su sredstva koja su nam darovana kao vrata prema vječnosti.
Na kraju ovoga promišljanja želim opet postaviti nekoliko pitanja koja mogu potaknuti na razmišljanje i pripremu za Božić. Ne boj se suočiti s onime što se nalazi u tebi, u onim dijelovima srca u koja nitko nije dugo gledao, a ponajmanje ti. Pusti Gospodina da rasvijetli tmine tvoga srca kako bi se On nastanio u tebi, jer to je bit Božića.
Neka ove riječi donesu plod u tvom životu
Što je tvoje breme u životu koje te pritišće? Kakvi su odnosi u obitelji u ove dane? Što te odvlači od Boga? Kako pristupaš sakramentima? Ispituješ li svoju savjest u odnosu s Bogom ili je to mjesto samo za tebe? Što za tebe predstavlja Božić, koja je za tebe bit toga dana? Bježiš li od iskustva Velikoga petka i prelaziš li samo na one „lijepe stvari“ naše vjere? Vidiš li neki napredak u ovome došašću? Što je pozitivno u tvome životu? Na čemu možeš graditi promjenu u svome životu?
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: TeiTo
Cijeli niz Došašće uz Ivanovo evanđelje potražite na linku.
