Dragi mladenci, čestitam!
Nalazite se na pragu uzbudljivoga novog poglavlja vašega života. Puni ste želja, snova i planova. Planovi, planovi, planovi. Detaljno ste isplanirali idućih nekoliko godina. Završit ćete fakultet, a zatim ćete ga otplatiti, ostvarit ćete svoje profesionalne ciljeve i učiniti svijet boljim mjestom.
A ONDA ćete imati idealan broj djece.
Upravo u takvoj situaciji sam se i ja nalazila prije trinaest godina. Moj muž je upisao diplomski studij. Ja sam planirala raditi dok on ne završi studij, a zatim smo planirali imati nekoliko djece. Možda četvero.
No stvari nisu baš išle po planu. Odmah smo dobili djecu. I to puno njih.
Ako pogledate mene i moju brojnu djecu, možda ćete pomisliti: „Ma kasnije ću imati dovoljno vremena za to“. Ili ćete možda pomisliti: „Čovječe, ja to nikada ne bih mogla“. A možda pustite i pokoju suzu zbog „zaštite okoliša“ i „nedostatka slobodnog vremena za mene“.
Ne želite odmah imati djecu, ni previše djece
Da skratim, koji god bili vaši razlozi, vjerojatno ne želite odmah imati djecu. I u svakom slučaju, znate da ćete, ako ne poduzmete nešto po tom pitanju, imati dvanaestero djece. Ili možda četrnaestero. A možda šezdeset i devetero. Svi to znaju.
Prvo dolazi ljubav, zatim dolazi brak, a onda dolaze djeca. To je prirodan slijed događaja. Međutim, morat ćete NEŠTO poduzeti, inače ćete završiti sa suludo velikim brojem djece. Svi to znaju.
Pa tako naučite metode prirodnog planiranja obitelji. I onda ih se pridržavate. Ili možda mislite da je odluka o tome hoćete li imati djecu ili ne previše važna da biste je povjerili staromodnom nauku Katoličke Crkve. Pa se poslužite drugim mjerama kako biste bili sigurni da nećete imati toliko puno djece.
Ali evo u čemu je stvar. Zapravo je vrlo mala vjerojatnost da ćete imati toliko puno djece poput mene.
Ono što ja primjećujem jest činjenica da postoji MNOGO veća vjerojatnost da nećete imati onoliko djece koliko biste željeli.
Svaki mi tjedan elektroničkom poštom pristižu poruke žena koje su oduvijek mislile da će imati djecu ili više djece. Dobivam zamolbe za molitvu, podršku i suosjećanje. Ponekad me u trgovinama zaustavljaju žene koje kažu da bi htjele imati veliku obitelj, ali ne mogu.
Široko je rasprostranjeno mišljenje da je jedina stvar koja spriječava žene u reproduktivnoj dobi da rode četrnaestero djece neka od metoda planiranja obitelji. No činjenice ne idu u prilog tome mišljenju.
Mnogo je veća vjerojatnost da nećete imati onoliko djece koliko biste željeli
Prema Svjetskoj banci, tijekom 40-ih godina prošloga stoljeća prosječna je žena u Hrvatskoj rađala 2,5 djece. Tada nije bilo modernih metoda prirodnog planiranja obitelji ni kontracepcije. Prema tome, vjerojatno je prosječna žena jednostavno mogla imati samo toliko djece. Tijekom 60-ih godina, kada je na tržištu već bila dostupna i kontracepcijska pilula, brojka se spušta na 2,29. Danas prosječna Hrvatica rodi 1,4 djece.
Da, ja imam sedmero djece. Očekujem da ću ih imati još nekoliko prije nego što završi ovaj dio mojega života. Nikad se ne zna, naravno, ali čini se da će vrlo vjerojatno biti tako. (op. prev.: Tekst je originalno objavljen prije 5 godina. Autorica je trenutno trudna s desetim djetetom.) Ali ja, kao i svaka druga majka koju vidite s putničkim kombijem, smo samo iznimke. Nismo pravilo.
U ovoj su generaciji moje uže porodice četiri bračna para. Nijedan od tih parova ne koristi se metodama za sprečavanje trudnoće. Moj muž i ja samo puštamo stvari da idu svojim tijekom; ne pokušavamo postići ili spriječiti trudnoću. No ostala tri para, koja su u braku između četiri i devet godina, aktivno pokušavaju dobiti dijete.
Jedna od tih divnih obitelji ima dvoje djece, druga isto ima dvoje, a treća obitelj nema nijedno dijete.
Vidim da je želja za još više djece – ili djecom općenito – ono s čime se moje sestre već godinama bore.
Sad znam da bi mnoge obitelji rado prihvatile još djece
Prije bih, ugledavši obitelj s dvoje djece, obično pomislila: „Oni već imaju dvoje, valjda je to to“. Ili bih vidjela par bez djece i pomislila: „Ona je vjerojatno usredotočena na svoju karijeru“. A ako bih vidjela te obitelji na misi, vrlo vjerojatno bih donosila nekakve pogrešne zaključke o tome što smjeraju. Oprosti mi Bože, sada znam da je to pogrešno.
Znam da bi mnoge od tih obitelji rado prihvatile još djece. Mnoge od njih su to žarko željele. Mnoge od njih su podnijele teret spontanog pobačaja, liječenja i operacija.
Gledala sam svoju šogoricu kako pristojno odgovara na brojna pitanja o tome zašto ona i muž još nisu zasnovali obitelj, a znam da bi ona to voljela više od svega.
Ne želim širiti strah. Ne pokušavam vas zastrašiti. Ne kažem ni vama ni bilo kojem drugom pojedinom paru da nećete imati djece ili da nećete imati onoliko djece koliko biste željeli imati.
Društvo brine o pogrešnim stvarima i laže nam o djeci
No htjela bih da znate da naše društvo općenito brine o potpuno pogrešnim stvarima. Bojimo se da ćemo zatrudnjeti. Svi nam kažu da se trebamo bojati da ćemo prerano dobiti djecu. Svi nam kažu da se trebamo bojati da ćemo imati previše djece. Svi nam kažu da će to uništiti naše živote. Svi to kažu.
To je laž.
Ono što uistinu stvara veliku bol jest neplodnost i smanjena plodnost. No „oni“ vam to neće reći.
Kada sam se tek udala, nikada nisam ni pomišljala na to da neću imati upravo onoliko djece koliko bih mogla poželjeti. I imam. Ali sada dobro znam da ne smijem to uzimati zdravo za gotovo. Dosad sam ponijela na naša hodočašća stotine prošnji za molitvu od čitateljica, od kojih se gotovo POLOVICA odnosila na molitve za dijete ili još jedno dijete.
Zato sam sada zahvalna za sve one trenutke na početku mojega braka dok mi je još sve bilo novo i ništa nije bilo sređeno, a ja sam plakala jer sam zatrudnjela. Ili kada sam ponovno zatrudnjela. Jer unatoč tom općeprihvaćenom načinu razmišljanja da smo bili previše mladi i previše siromašni i tek vjenčani i neostvareni da bismo zasnovali obitelj, sve je prošlo u redu. Čak i bolje od toga. Sve je prošlo u najboljem redu. Ta su prva djeca učvrstila moj brak i učinila me boljom osobom.
Ne znam nijednu ženu koja bi poželjela imati manje djece
Poznajem desetke žena koje se bore s neplodnošću, smanjenom plodnošću, sekundarnom neplodnošću i spontanim pobačajima. Većinu njih iznenadila je činjenica da trudnoća i brojna obitelj ne dolaze automatski. Brak može biti težak, a odgajanje djece može biti naporno. Znam stvarno mnogo žena koje bi to rekle. Ali ne znam nijednu ženu koja je poželjela imati manje djece.
Vi ste se tek vjenčali. Možda ovo stvarno nije pravo vrijeme za vas da imate bebu. Postoje opravdani razlozi za čekanje. Razlozi koje čak i staromodna Crkva prihvaća. Vrlo je korisno znati metode prirodnog planiranja obitelji. Dobro je znati kako vaše tijelo funkcionira bez obzira na to u kojem se razdoblju života nalazite.
Ali samo da znate, po mom primjeru, ako unatoč svim vašim naporima ostanete trudni, to će vjerojatno biti najbolja stvar koja vam se ikada dogodila. Svaki put. A ako unatoč svim vašim naporima ne zatrudnite, to će vjerojatno biti najveći križ u vašemu životu.
„Oni“ vam to neće reći. No morate to znati. Da ne biste brinuli o pogrešnim stvarima.
Naravno, većina ovih stvari nije u našim rukama. Možda ćete, nadam se, naučiti da ne trebate brinuti ni o čemu.
Pozdrav, Kendra
Kendra Tierney – Catholic All Year
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: TeiTo
