Dublji smisao Božića – Marija, jedini ponos čovječanstva

Marija, Dublji smisao Božića, Blažena djevica Marija, Duhovnost, Žena vrsna

Božić je blagdan na koji smo već toliko navikli da se čini kako je o njemu sve rečeno. Ipak, postoji način da iznova razmotrimo njegovo značenje gledajući na likove u jaslicama: pastire, Josipa, Mariju…

U prizoru jaslica su svi okupljeni oko djeteta Isusa. On je središte svega. Sve je stvoreno po njemu i za njega (Kol 1,16). Čak se i životinje i zvijezde okupljaju oko njega, a posebice se okupljaju ljudi.

Dosada smo razmotrili tri od četiri osobe tj. skupine ljudi okupljenih oko Isusa u jaslama. Istražili smo ulogu pastira, mudraca i Josipa u vlastitim životima. Vrijeme je da se okrenemo Mariji, najvažnijoj osobi uz Isusa. Ona je bila uz njega još dok ga je nosila u svojoj utrobi.

Kako se poistovjetiti s Marijom?

Odmah na početku nailazimo na problem. Kako da se poistovjetimo sa ženom koja je začeta bez grijeha, koja nikada nije iskusila istočni grijeh? Sa ženom koja je jedini ponos pale ljudske naravi? Kako da u sebi iskusimo čast biti Bogorodica, Majka Božja? U sebi sigurno možemo pronaći priproste pastire, mudrace koji traže ili tihog i vjernog Josipa, no kako da nađemo Mariju?

Ipak, naći je moramo. Pritom moramo biti oprezni kako bi izbjegli zamku u koju su upali srednjovjekovni kršćani. Oni su Krista ostavili na distanci, pa su se okrenuli Mariji kao zamjeni za Krista. No na tom mjestu je zapravo Krist, a Marija nas usmjerava prema njemu. Njena uloga je pokazati nam blagoslovljeni plod svoje utrobe, Isusa. Između Oca i Sina također ne postoji praznina jer sam Isus kaže da onaj koji je vidio Njega, vidio je i Oca.

Marija nam pokazuje put

Marija nam pokazuje put – Isusa, jer On je Put, Istina i Život. Napokon, ako smo kršćani onda ne postoji niti praznina između nas i Marije jer je Marija arhetip svih kršćana.

Kao što je Marija bezgrešno začeta, tako je i bezgrešno stvoren natprirodan milosni život u našim dušama. Ta bezgrešna milost u nama u trenutku krštenja se susreće s Božjim pogledom. Anđeo Gabrijel koji je pozdravio Mariju s milosti puna, Gospodin s tobom jednako tako pozdravlja i milost u nama, Gospodina. Bez Gospodina u nama nismo spašeni.

Anđeo je rekao Mariji: Duh Sveti sići će na te, sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim (Lk 1,35). Ta anđeoska vijest upućena je i nama. Mi također, ako vjerujemo i dajemo svoj pristanak kao Marija, primamo Boga u svoju dušu. I mi smo pozvani izgovoriti njene riječi: Neka mi bude po riječi tvojoj!. Po tim riječima Bog stvara svemir.

Neka mi bude po riječi tvojoj!

Ako prihvatimo Božju riječ kao Marija, On silazi u naše duše kao što je sišao u Marijinu utrobu, te kao što dolazi u Euharistiji. U Marijinoj utrobi, u našoj duši i u Euharistiji događa se nešto najvažnije što se ikada dogodilo – Utjelovljenje.

Zbog toga je Marija arhetip svih kršćana. U njoj se dogodilo stvaranje veće od Velikog praska i stvaranja svijeta. Takvo stvaranje događa se i u nama. Kierkegaard se pita je li velika stvar to što je Bog stvorio svemir iz ničega, i odgovara: Postoji još nešto veće, On od grešnika čini svece.

To je iskonsko stvaranje. Hebrejska riječ „bara“ označava stvaranje iz ničega, a samo je Bog sposoban to učiniti. Upravo za to moli i David kada kaže: Čisto srce stvori mi, Bože (Ps 51). Božje utjelovljenje u Mariji i dolazak u našu dušu je Njegov odgovor na najdublju čovjekovu potrebu.

Marija je hram Božji. Mi kršćani činimo Crkvu, te i u nama prebiva Bog. Tako nam je moguće poistovjetiti se s Marijom.

Ona je istovremeno djevica i majka. Djevičanski i čist je i božanski život u nama, nestvoren od zemaljskog oca. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. (Iv 3,6). Kao i u Mariji, u našim dušama je začeto sjeme božanskog života, nosimo ga i hranimo kao što Ga je ona nosila i hranila u svojoj utrobi. Stoga je sv. Pavao rekao: Živim, ali ne živim više ja, nego živi u meni Krist. (Gal 2,20).

Marija je uznesena na Nebo

Marija je uznesena na nebo. To će se dogoditi i nama s uskrsnućem tijela. Kao Kraljica neba i naša Majka, ona s nama želi podijeliti svoje milosti i povlastice. Već sada, pomažući Kristu, priprema naš Vječni dom.

Iako je Marija žena i muškarci se mogu poistovjetiti s njom. Kao što kažu neki sveci, svaka ljudska duša u odnosu na Boga ima žensku narav. Latinska riječ „anima“, duša, ženskog je roda. Naime, Bog u našu dušu udahnjuje vječni život kao što se i u ženskom tijelu stvara novi život.

Ta ženska narav ljudske duše koja ponizno i tiho odgovara na božanski poziv da joj daruje život čini nas sličnima Mariji. To je ono najvrjednije što imamo, ta naša istinska narav koja je kao i Marijina.

Prizor jaslica s Majkom i novorođenim Djetetom najavljuje nam najnevjerojatniju vijest u povijesti – Marijin Stvoritelj stvoren je u Mariji; Onaj koji okružuje zvijezde na nebu okružen je Marijinom utrobom; Stvoritelj je pristao sići u svoje stvorenje jer je stvorenje, Marija pristala primiti Ga.

Tako i svaki put kada prihvaćamo Njegovu trajnu molbu da se nastani u nama, svaki put kada napravimo čin vjere, kada primimo Euharistiju, iznova izgovaramo Marijino „da“ i omogućavamo da se dogodi Božić.

Peter Kreeft – Catholiceducation.org

Prevela Danijela Janjanin

Foto: Pixabay.com

 

Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.