Danas se smatra da je više od polovice svjetske populacije dvojezično. S obzirom na brojne dimenzije koje dvojezičnost sadržava, teško je odrediti njezinu jedinstvenu definiciju. No može se reći da su dvojezične osobe one koje se služe dvama jezicima na razini dovoljnoj za napredno sporazumijevanje.
Postoji nekoliko podjela dvojezičnosti. Kako se kroz povijest često raspravljalo i istraživalo na koji način učenje dvaju jezika utječe na jezično-govorni djeteta, tj. šteti li mu ono ili mu pomaže, u daljnjem tekstu govorit će se o podjeli dvojezičnosti prema vremenu stjecanja drugog jezika. Pojam simultane ili istodobne dvojezičnosti odnosi se na usvajanje oba jezika od rođenja, a pojam sukcesivne ili slijedne dvojezičnosti na usvajanje drugog jezika nakon usvajanja prvog (materinskog) jezika, odnosno iza treće godine života djeteta.
Sukcesivna (slijedna) dvojezičnost
Kada govorimo o materinskom jeziku, najjednostavnije ga možemo opisati kao onaj jezik koji dijete najprije nauči. Sukcesivno dvojezična djeca su djeca koja prvo usvajaju jedan jezik (materinski) te nakon što usvoje bazu materinskog jezika, započinju s usvajanjem drugog jezika. Ona, primjerice, kod kuće s članovima obitelji komuniciraju na materinskom jeziku, dok strani jezik usvajaju unutar formalnog obrazovanja, tj. u vrtiću, osnovnoj ili srednjoj školi koje pohađaju. Mogu i u školi stranih jezika sustavno učiti neki strani jezik.
Simultana (istodobna) dvojezičnost
Ako dijete živi u obitelji s roditeljima koji imaju različite materinske jezike, a oba roditelja podjednako komuniciraju s njim svaki na svom materinskom jeziku i usmjeravaju djetetovu pažnju na njega, ono će odrastati učeći dva jezika istodobno. Tako će imati dva prva, odnosno dva materinska jezika. Tada govorimo o simultanoj dvojezičnosti.
Važno je istaknuti da se isti razvojni procesi koji se javljaju kod jednojezičnog usvajanja jezika javljaju i kod dvojezičnog usvajanja, samo u oba jezika istovremeno. Također, dvojezična djeca prolaze kroz iste miljokaze usvajanja jezika kao i jednojezična djeca (brbljanje, pojava prve riječi ili holofraze, slaganje rečenica).
Uz navedeno, istraživanja su pokazala da se prva riječ kod simultano dvojezične djece javlja u dobi između 12. i 13. mjeseca života, jednako kao i kod jednojezične djece. Ono što je vrlo važno jest i činjenica da dvojezična djeca usvajaju nove riječi otprilike istom brzinom kao i jednojezična. No za razliku od jednojezične djece, koja ih usvajaju po načelu međusobnog isključivanja (nove riječi se odnose na nove pojmove), dvojezična djeca uče riječi istog značenja u dva različita jezika već od trenutka pojave prve riječi.
Specifičnosti usvajanja jezika kod simultane dvojezičnosti
Istraživanja pokazuju kako simultano dvojezična djeca prolaze kroz dvije faze usvajanja jezika. Prva faza obuhvaća nediferenciran jednojezični sustav u kojem su prisutni elementi oba jezika i ona traje do četvrte godine njihova života. Druga faza pak obuhvaća prisutnost dvojezičnog sustava, što znači da u njoj dijete počinje koristiti oba jezika kao zasebne sustave. Dijete ih koristi u različite svrhe, često i s različitim osobama. Traje od četvrte godine pa nadalje.
U fazi nediferenciranog jednojezičnog sustava kod dvojezične djece javlja se tzv. spajanje jezika i to najčešće u dobi od godinu do dvije dana. Radi se o međusobnom spajanju elemenata oba jezika, najčešće dijelova riječi iz jednog jezika s dijelovima riječi iz drugog jezika. Npr. riječ playati je riječ koju dijete može koristiti, a koju je dobilo spajanjem engleske riječi play s hrvatskom riječi igrati.
U dobi od dvije do tri godine može se javiti miješanje jezika, a ono pak označava korištenje riječi iz oba jezika u istoj rečenici ili prenošenje gramatike jednog jezika u drugi. Npr. dijete može reći: “Volim jesti ice cream.”
Unatoč tome što su spajanje i miješanje jezika često prisutni, istraživanja govore u prilog tome da simultano dvojezična djeca mogu vrlo brzo, već od četvrte godine, odvojeno i primjereno koristiti oba jezika te se prilagoditi okolini u kojoj se nalaze. Također, ona vrlo rano razvijaju tzv. metalingvističku svijest, tj. svijest o postojanju zasebnih jezičnih sustava koje mogu uspješno razlikovati.
Kako odlučiti kada započeti s učenjem jezika?
Već je spomenuto kako dijete može odrastati u obitelji s roditeljima koji imaju različite materinske jezike. U tom slučaju nema potrebe za strahom od istovremenog usvajanja dvaju jezika jer je to što se u tom slučaju događa dvojezično usvajanje prvog jezika. Međutim, ako oba roditelja dijele isti materinski jezik, tada se preporučuje pričekati s učenjem drugog jezika do usvajanja baze materinskog jezika kod djeteta, tj. započeti s njim nakon navršene treće godine života.
Mitovi o dvojezičnosti i njezine prednosti
Postoje brojni mitovi o dvojezičnosti. Jedan od njih je da samo iznadprosječno inteligentna djeca mogu biti dvojezična. Međutim, lakoća usvajanja nekog jezika zapravo ovisi više čimbenika, npr. o dobi u kojoj se kreće s usvajanjem jezika, zatim o djetetovoj okolini i motivaciji te o genetskoj predispoziciji za usvajanje jezika. Također, uz dvojezičnost se često veže stav kako istovremeno usvajanje dva jezika u djetetu može pobuditi osjećaj zbunjenosti koji onda dovodi do toga da dijete ne uspijeva primjereno usvojiti niti jedan jezik. No kako je već spomenuto, dijete u odgovarajućoj okolini vrlo brzo uči kako se koristiti dvama jezicima te s porastom dobi postaje sve uspješnije u njihovu međusobnom odvajanju, tj. razlikovanju. Može se uspješno sporazumjeti s okolinom i prebacivati iz jednog jezika u drugi.
Prednosti koje kod osobe donosi dvojezičnost su brojne. Interakcija s osobama na različitim jezicima i iz različitih kultura doprinosi razvoju komunikacijskih i socijalnih vještina. Nadalje, uočeno je da dvojezična djeca često pokazuju brži napredak u ranom kognitivnom razvoju, kao i veću kognitivnu fleksibilnost u odnosu na svoje jednojezične vršnjake. Isto tako, maštovitija su i kreativnija u rješavanju problema.
Što učiniti u slučaju jezičnih teškoća?
Ako je dvojezično dijete do 20. mjeseca života usvojilo u oba jezika ukupno manje od dvadeset riječi, potrebno se obratiti logopedu. Potrebno mu se obratiti i ako su teškoće u jezično-govornom razvoju izraženije. One nisu uvjetovane samom dvojezičnošću, već najčešće ograničenjima pojedinih kognitivnih funkcija poput, primjerice, pamćenja.
Logoped će nakon provedene procjene započeti s logopedskom terapijom. Idealno bi bilo kada bi se i procjena, i terapija mogle pružiti na oba jezika. Naravno, logoped savjetuje i daje upute roditelju koji bi tada prema njima trebao poticati jezični razvoj djeteta i kod kuće. Poželjno je dijete uključiti u dječji vrtić ili igraonice u kojima će imati više prilika za komunikaciju s odgajateljima i drugom djecom te moći aktivnije koristiti i razvijati svoj jezik.
Mateja Ružić, mag. logoped i Nikolina Gelo, mag. logoped
Foto: Artem Podrez – Pexels
Izvori literature:
Bagić, A. (2021). Dvojezičnost u ranoj i predškolskoj dobi. Završni rad. Učiteljski fakultet. Sveučilište u Rijeci.
Blaži, D., Brozović, B. (2007). Više lica jezičnih teškoća u dvojezične djece s poteškoćama usvajanja jezika. Plava knjiga sažetaka. Zagreb, Hrvatska, 156-157.
Grgić, M. (2019). Dvojezičnost kod djece rane i predškolske dobi. Završni rad. Učiteljski fakultet. Sveučilište u Zagrebu.
Vujnović Malivuk, K., Palmović, M. (2015). Dvojezično usvajanje jezika: povezanost s jezičnim teškoćama i nejezičnim sposobnostima. Logopedija, 5, 1, 20-24.
Mrežne stranice:
Kokolingo.hr
Logoped.hr
