Čitanja:
Dj 2,14.22–28
Ps 16,1–2.5.7–11
1 Pt 1,17–21
Lk 24,13–35
Trebali bismo se staviti u cipele učenika iz današnjeg evanđelja. Potišteni i zbunjeni hodaju ne uspijevajući razumjeti sve što se dogodilo.
Znaju što su vidjeli – proroka moćnog u riječima i djelima. Znaju čemu su se nadali – da će On otkupiti Izraela. Ali ne znaju što bi s Njegovom nasilnom smrću, stradanjem od strane vladara i moćnika. Ne uspijevaju ni prepoznati Isusa dok im se približava. Misle da je On još jedan od stranaca koji su posjetili Jeruzalem za Pashe.
Primijetite da im se Isus ne otkriva dok ne kažu su vidjeli prazan grob, ali Njega nisu vidjeli. Tako je i s nama, ako ne otvorimo svoja srca Njemu, vidjet ćemo samo prazan grob i besmislenu smrt. Kako im je Isus otkrio tko je? Prvo, tumačio im je Pisma. U današnjem prvom čitanju i u Petrovoj poslanici, Petar također u Pismima otkriva značenje Kristove smrti u Božjem planu, zamišljenom prije početka svijeta.
Put u Emaus i mi smo povezani jer u svakoj euharistiji prolazimo sve što su doživjeli ovi učenici
Isus je opisan kao novi Mojsije i novo žrtveno janje. Onaj o kojemu je David pjevao u današnjem psalmu, koji će nam pokazati stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.
Nakon što je tumačio Pisma, Isus je uzeo kruh, blagoslovio ga, razlomio i dijelio – sve to je učinio i na Posljednjoj večeri (vidi Lk 22,14-20).
U svakoj euharistiji, činimo ono što je Isus činio na putu u Emaus. Susrećemo Isusa na svom putu. On govori našim srcima kroz Pisma. I na oltaru, po rukama svećenika, lomi kruh.
Učenici su ga molili da ostane s njima. I učinio je to. Iako ga ne vidimo, u euharistiji, kao i u Emausu – prepoznajemo ga u lomljenju kruha.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: Teito
