Eva Vukina mlada je umjetnica, po struci slikarica. Evina djela imali smo priliku upoznati kroz razne katoličke medije te se diviti ljepoti njihova izražaja. Najviše od svega, Eva nam je dala priliku približiti se Bogu na jedan nesvakidašnji način, ali ništa manje dojmljiviji i duhovniji.
Kroz nekoliko pitanja pokušali smo otkriti svu jednostavnost duše i dubinu vjere ove mlade žene koja je osjetila i prepoznala način na koji može služiti Bogu i svjedočiti svoju vjeru. U svojim odgovorima ponudila nam je mudrost i nadahnuće za daljnja promišljanja o Božjoj veličini i našoj ulozi u služenju Gospodinu.
Vrijeme odrastanja i sazrijevanja
Eva, prije svega hvala na izdvojenom vremenu da biste nam strpljivo odgovorili na naša pitanja. S obzirom na to da ste studirali u Rijeci, kakve dojmove i uspomene nosite s Akademije? Jeste li se već tada usmjerili prema vjerskim temama?
Volim se prisjetiti tih dana, to je jedno predivno razdoblje odrastanja, sazrijevanja, osamostaljenja i usavršavanja, kako duhovnog tako i umjetničkog. Umjetnost i život umjetnika nekako se paralelno odvijaju. Sve ono što sam proživljavala u vrijeme studiranja odražavalo se na moj umjetnički izričaj. Moram priznati da je bilo jako teško – bilo je teško odvojiti se od bližnjih i otići u nepoznati grad. Nije bilo ni financijski lako, ali ako čovjek želi nešto postići, usavršiti talent koji mu je dan, onda je i spreman na odricanje. Pogotovo ako su u pitanju Bog, ljudi i svjedočenje vjere kroz talent. U toj samoći i udaljenosti od svog doma osjetila sam Božju blizinu, osjetila sam da trebam Isusa što bliže sebi.
Najteže su bile večeri, ali ujedno su bile i prekrasne – moja molitva više nije bila prazno izgovaranje riječi već vapaj, potreba, radost, pravi razgovor s Bogom… Molitva Bogu mi je postala potpuno iskrena. Bog je dodirnuo moje srce, a ja sam u umjetnosti dodirnula njega. To su na Akademiji svi primijetili, počela sam slikati portrete svetaca, uvijek bi se pojavili kršćanski motivi na mojim platnima i papirima. Sve ono što sam tada proživljavala, stavljala sam na platno. Istina, bilo je teško, bilo je patnji, ali ta patnja bila je radost jer me dovela još bliže Bogu.
Koliko je na takav odabir utjecala Vaša razumska, promišljena odluka, a koliko Božje nadahnuće?
Baš kao što sam rekla, to se dogodi prirodno jer se umjetnost odvija paralelno sa životom umjetnika. Bog sve vodi, Bog dopusti patnje i teške situacije da bi kroz nas mogao djelovati na druge. Osjećam da je to sve Božja providnost, ali Bogu je potrebno naše “DA”. Bog svakoga od nas zove i bitna je naša odluka. Bogu je bitna naša suradnja. Bitna je naša odvažnost i hrabrost, ali i vjera – najviše od svega vjera. Bila sam blagoslovljena,imala sam vjeru unatoč okolnostima na Akademiji gdje nikome od kolega umjetnički rad nije imao sakralni karakter, nitko ni nije poznavao Boga. Dakle, utjecala je i moja odluka, ali i Božje vodstvo koje sam prepoznala.
Imate li uzor u svijetu slikarstva? Znate li jeste li svoj talent naslijedili od nekoga iz obitelj? Vaša sestra i brat su, naime, također talentirani umjetnici.
Pa da, imam uzore. Naime, dok sam bila u počecima, puno sam više pratila radove poznatih umjetnika poput Van Gogha ili Moneta čiju sam paletu boja posebno favorizirala i same kombinacije boja na platnu koje su me oduševljavale. Često pronalazim kod sebe neke detalje i poteze koji podsjećaju na njihove. Akvareli Slave Raškaj su me posebno inspirirali zbog njezine nježnosti u potezima i nenametljivosti te osebujnog slikarskog rukopisa. Tu su i ostali hrvatski slikari poput Vlahe Bukovca i Clementa Mencija Crnčića čije slike su toliko žive.
Mislim da se talenti nasljeđuju jer su i moja braća i sestre talentirani. Najstarija sestra Janja je operna pjevačica, najstariji brat Vilko ima odličan smisao za ritam koji je koristio unutar zajednice kad bi slavili Boga, animirali svetu misu ili klanjanje. Uz to je izrađivao keramičke predmete i dizajnirao. On je više dizajnerski i kiparski tip. Brat Vlatko ima svoj mali glazbeni studio, svira ukulele, piše i uglazbljuje pjesme. Najmlađa sestra, Klara je kreativna, ima smisla za modu, a otkad je mama „kopa“ novu vještinu – kuhanje. Svi imamo sluh za pjevanje, a sve te predivne darove naslijedili smo od roditelja, baka i djedova.
Vjera u životu i radu kao nezaobilazan dio
Koliko je vjera važna u Vašem životu? Kako se ona očituje u Vašoj svakodnevici?
Vjera mi je jako važna. Baš kao što mi je važan i kisik za disanje. S tim mi je najbolje usporediti moju potrebu za Bogom. Vjera me nosi, s vjerom preživljavam, a zahvaljujući vjeri patnja mi na kraju uvijek postane blagoslov. Vjera se najbolje očituje u onim najtežim trenucima, kao zvijezde u noći – kada je noć onda najviše svijetli. Mislim da se naša vjera mora očitovati na našem izrazu lica, ona zrači i svi je mogu prepoznati ako je iskrena i prava i ako je zalijevana molitvom i dobrim djelima. Oni koji imaju takvu vjeru mogu biti svjedočanstvo onima koji je nemaju. Evo, trudim se imati takvu vidljivu vjeru. Da sam tu, da ništa ne govorim, a ona da zrači iz mene.
Je li teško biti slikarica sakralnih tema? Jesu li takve izložbe posjećene?
Je li teško? Pa da, teško je, ali i predivno. Mislim da „predivno“ više vodi i pobjeđuje ono „teško“ jer znam koji je smisao sakralne umjetnosti. Ona je tu da nam olakša komunikaciju s božanskim, da nam slikovito približi Boga. To me vodi jer znam koliko ljudima pomaže slika kod molitve i u teškim situacijama. Mi smo ljudi vizualni tipovi, volimo vidjeti i dotaknuti. Zato Bog daje umjetnike. Čovjek, onda kada radi stvari koje vode ljude k Bogu, pojave se mnoge prepreke i teškoće. To je dobro, to je dokaz da smo na pravom putu. Lagala bih kada bih rekla da je lako. Teško je i fizički i duhovno. Ima svoju težinu, ali zato treba moliti i biti s Bogom i u Bogu.
Što se tiče posjećenosti, ne znam što bih rekla. U modernim galerijama mislim da se rijetko kad dogodi takva izložba. Mislim da je bitna ona posjećenost u crkvi jer sakralna slika je tu da nas usmjeri k Bogu pa je bitno da su takve slike u obiteljskim domovima i crkvama. Nadam se da će biti više takve umjetnosti i u modernim galerijama. Zahvaljujući društvenim mrežama imam svaki dan priliku izložiti svoj rad.
Stvaranje djela i emocije iza svake slike
Stvarate li još nešto osim slika? Upoznajte nas pobliže s Vašim cjelokupnim radom.
Imam neke nove ideje, ali to bih htjela držati još samo u svom srcu tako dugo dok ne dobijem priliku realizirati prvu od tih ideja. Trenutno slikam sebi za dušu, istražujem tehnike. Najčešće su to lik Isusa, Gospe, Sveti Josip, Sveta obitelj, Presveta Srca, Duh Sveti, sveci, anđeli… Često i ilustracije koje nastaju kao reakcija na ono što se događa u domovini i izvan nje.
Ispred mene su veliki projekti, u planu su i izrade crkvenih murala i novih oltarnih slika, ali evo, sve je to u Božjim rukama. Sada uživam u jednom umjetničkom mirovanju, sakupljanju inspiracija i molim za sve ono što me čeka.
Vjerojatno Vam je teško izdvojiti neku svoju sliku kao omiljenu. Ipak, postoji li ijedna koja Vam je iz nekog razloga malo više prirasla srcu?
Da, teško je… Nekako su mi najdraže one koje su najviše dotaknule ljudska srca, a to su Vukovar na Golgoti gdje Isus grli Vodotoranj, slika koja prikazuje djecu koja grle Raspetoga, slika potresa u Petrinji i Zagrebu. Teško mi je samo jednu izdvojiti. Znam da su te slike dale utjehu mnogima i to mi je najveći uspjeh. Ne meni. Bogu i meni. Trudim se prenijeti na papir ono što mi On šapne.
Posebna mi je prva koju sam navela jer ju je, kako volim reći, dragi Bog dovršio. Slika je napravljena na staklu koje mi je puklo u rukama što je donijelo predivnu simboliku. Raspala se na 5 dijelova – 5 Isusovih rana. Nastala pukotina, kad sam spojila dijelove, tvori stiliziran oblik ptice u letu. Jedan dio stakla nisam pronašla i taj dio je baš glava te ptice. Naša domovina je u obliku ptice u letu i slobodna je kao ptica, a glava te ptice (taj nestali dio) su zapravo branitelji koji su dali svoj život za domovinu da bi bila poput slobodne ptice u letu.
Opišite nam kako izgleda proces nastanka Vaših slika – od inspiracije do izvedbe. Koliko dugo slikate jedno svoje djelo?
Umjetničko djelo započinje u mojim mislima, često tijekom mise ili molitve, u trenucima kad sam sabrana i u tišini. Prvo se pojavi slika i onda stvaram i zamišljam kompoziciju u glavi. Najveći dio stvaranja umjetničkog djela, odvija se u glavi što je, vjerujem, mnogima neshvatljivo. Pa kad složim sliku u mislima, onda se pomolim Bogu da pronađem prave predloške i motive. Zatim razmišljam o bojama i položaju motiva pa napravim nekoliko skica na papiru i kada pronađem najbolju kombinaciju, onda krenem u realizaciju. Tako radim kada je u pitanju neka veća slika na većim formatima. Postoje slike koje su, volim reći, „narudžbe od gore“ i takve slike su ekspresne jer nastaju pod utjecajem jačih emocija i adrenalina. Nastaju u trenu jer su rekla bih „hitne“. Te slike su reakcija na ono što se trenutno zbiva u okolini. Neke od takvih su Vukovar na Golgoti, slike posvećene stradalima u potresu, Djevojčica u plavom kaputiću…
Često dobijem inspiraciju u razgovoru s ljudima kad čujem njihove životne priče i svjedočanstva, borbe i probleme što je meni posebno bitno kako bih znala kakve su slike ljudima potrebne, gdje je potrebna utjeha.
Sama izrada slike zapravo započinje u mislima, kao što sam bila spomenula tako da, iskreno, ni ne znam koliko dugo traje. Nekad to zna biti kad sjedim i pijem kavu ili kad molim. Jednostavno se izgubim u mislima pa onda ni ne brojim sate. Vrijeme crtanja i slikanja ovisi o zahtjevnosti motiva i formatu platna ili papira. Veći formati uzimaju puno više vremena i fizičke snage, a manji crteži znaju biti gotovi i za desetak minuta, ovisno o inspiraciji. Najbrže nastaju one slike koje su ekspresne, koje dođu u trenutku. To je doslovno ovako: uzmem kist i naslikam. Bez crteža, bez organiziranja kompozicije i boja.
Ono što donosi ispunjenje…
Kakav je osjećaj slikati uživo pred publikom i odakle takva neobična ideja?
Taj je osjećaj neopisiv! Donosi i malu dozu stresa jer publika ima priliku gledati svaki moj potez, svaku moju pogrešku, cijeli proces nastajanja slike. Umjetnici često vole da proces nastanka slike ostane između četiri zida jer to nije vrsta umjetnosti koja kod izvođenja treba publiku kako bi bila potpuna kao što je to kod glazbenika, plesača i glumaca. Ja sam se ipak odvažila jer znam da mnogi vole gledati kako nastaje umjetničko djelo pa mislim da bi bilo od mene škrto i sebično ostati u svojoj zoni udobnosti.
Moj prvi nastup bio je na koncertu “Progledaj srcem” 2019. godine. Prije toga nisam nikad imala priliku crtati pred više od 20 ljudi, ali, evo, očito je Bog to želio. Želio je baš da ja crtam lik Majke Božje usred izvođenja pjesme Majci Božjoj. Tu ideju predložila je urednica Laudato televizije, gospođa Ksenija Abramović, a kako su se mene sjetili, to je Božja providnost. Samo želim reći da uživam crtati uživo, oživotvoriti ono o čemu se priča ili pjeva, donijeti to u obliku slike. Meni je to poput meditacije i moj način slavljenja Boga.
Što Vas najviše ispunjava – bilo u profesionalnom bilo u privatnom dijelu života?
Ispunjavaju me male svakodnevne sitnice. Druženje s Bogom u molitvi, svete mise, druženje s bližnjima, pričanje o umjetnosti i Bogu. Ispunjava me svjedočenje vjere kroz umjetnički rad, a onda i povratne informacije publike,njihove reakcije i dojmovi. Ispunjava me spoznaja da je Bog uvijek uz mene. U šetnjama, u prirodi, u druženju s ljudima, u izvršavanju svakodnevnih poslova, kako kućanskih tako i umjetničkih. Trudim se u svemu pronaći radost i zahvalnost jer svaki dan je dar od Boga i želim to uvijek imati u mislima. Svaki dan je nova prilika da ljubim, da oprostim, da napravim nešto za Boga i bližnjega.
Ponešto o planovima, promišljanjima i budućnosti
Kako na Vas djeluju duhovna previranja o kojima možemo svakodnevno čitati i u našoj domovini, a i u čitavoj Crkvi? Pogađaju li Vas? Približite nam malo Vaš pogled kao jedne mlade osobe u vjeri.
Nastojim biti u toku, ali nisam jedna od onih koja prati vijesti jer smatram da ono što moram znati će i doći do mene,a to znači da se moram pomoliti na tu nakanu. Danas nam je previše informacija dostupno, a ljudima je to počela biti hrana, ta potreba da znaju sve i vjerujem da im to oduzima radost i mir. Znam da moram moliti za mir u svijetu, za političare, za cijelu domovinu i znam da molitva ima veću korist nego da pratim svaku vijest jer to što sam čula neće promijeniti situaciju.
Ne mogu reći da me ne pogađa, daleko od toga. Dio sam domovine i Crkve i naravno da se brinem, ali znam jedno, a to je da Bog ima sve pod kontrolom i da On sve vodi i da nam ni vlas s glave ne pada ako On to neće. Nije loše i ljudski je brinuti se, ali ne tjeskobno. Unatoč svemu, čuvam mir u srcu. Danas je cilj sotoni uništiti taj mir, mir između ljudi i Boga, a mi smo ti koji molitvom razbijamo nemir. Jednom kad čovjek izgubi mir u srcu, postane svjestan koliko je mir dragocjen. Evo, ovo je moj pogled kao mlade osobe u vjeri: ako sam u vjeri, onda mogu samo naglasiti taj mir. Što mi znači vjera ako je mrtva? Vjera mora živjeti, gorjeti pa trebamo prije nego reagiramo na nekakvu nedaću, zastati i oživjeti vjeru te predati Bogu u ruke svoj život. Bitno je brinuti se o svojoj dušu i dušama bližnjih jer vjerujem da svi žele svoju vječnost provoditi kod Boga i s ljudima koji ih sad okružuju, sa svojom Crkvom. Zato je bitno da svjedočimo jedni drugima i da se ohrabrujemo i usmjeravamo jedni druge Bogu.
Kakvi su Vam planovi za budućnost? Imate li neki cilj kojem težite?
Uvijek postoje planovi, ali zadnjih sam nekoliko mjeseci shvatila da se previše oslanjam na svoju snagu, a Bog je taj koji planira naš život i određuje kada ćemo što uraditi. Jako je bitno imati planove, ali i biti spreman na Božju intervenciju. Inače se razočaramo. Plan mi je crtati, crtati i samo crtati. Neki veći projekti su ispred mene pa se pripremam duhovno i fizički. Kao što sam spomenula, već se veći dio posla odrađuje u mojoj glavi. Moj je glavni cilj dovesti što više duša Bogu kroz umjetnički rad i dalje surađivati s Njim i nositi Ga drugima kroz slike.
Možda neki ne znaju podatak da ste pred nekoliko godina sudjelovali u Supertalentu. O čemu se radi i kakvo je to bilo iskustvo?
O tome čak i ne volim pričati, ali ne zbog toga što nismo prošli dalje. Zapravo sam Bogu zahvalna što nismo prošli. Više mi je zbog toga što smo od samog početka osjetili napetost između komisije i nas. Kod tog TV showa je sve unaprijed isplanirano i njima je bitno izazvati sukob i rasprave, napraviti spektakl. Meni je bitno što smo na diskretan način posvjedočili vjeru. Brat i sestra su pjevali, a ja sam slikala. Pjesma govori o Bogu – kako je s Bogom sve obojano, živo i ima smisla. Baka nam je bila uvijek velika podrška što se tiče umjetnosti pa smo kroz primjer bake koja se preselila u Nebo zapravo htjeli pokazati da s Bogom nema smrti, da postoji samo vječna radost. Tako sam usred izvođenja pjesme baku, koja je bila na crno-bijeloj fotografiji, naslikala u bojama na platnu… No komisija nije shvatila poruku, bilo je i izrugivanja koje su u montaži rezali da bi to na kraju ispalo pristojno. Treba se držati onog iz Biblije „ne bacajte biserje pred svinje“. Treba Bogu zahvaljivati i na neuspjehu jer nas drži poniznima.
„Ne bojte se sanjati velike stvari!“
Što biste poručili mladima koji su još u potrazi za svojim talentima?
Dragi mladi, kao što je papa Franjo rekao: „Ne bojte se sanjati velike stvari“. Budite odvažni, izađite iz svoje zone udobnosti. To je stvarno potrebno. Pogotovo danas kako bi oni koji ne poznaju Boga, došli u dodir s Njim preko nas. Svatko od nas ima dar, vještinu kroz koju Bog može djelovati, zato ti je i dano. On te treba, budi hrabar! Ti si Božje remek djelo, budi originalan, a ne kopija. Pusti druge jer za to vrijeme dok se upoređuješ s drugima već si mogao usavršiti jedan od talenta koji su ti darovani. Poseban si, posebna si takva kakva jesi! Bog te ljubi takvu ranjenu i slabu. Zavoli sebe takvu kakva jesi jer si Božje dijete, jer je Bog u tebi i On može preko tebe drugima pomoći. Treba tvoje oči, tvoj sluh, tvoj glas, tvoj um, tvoje ruke, tvoje noge. Surađuj s Bogom, osluškuj, jer je život s Njim radost čak i kad je teško.
Ako želite zaviriti na Evinu službenu stranicu i pobliže upoznati njezine radove svakako posjetite profile na društvenim mrežama: https://www.instagram.com/evavukinaart/ ili https://www.facebook.com/evavukinaart.
Intervju vodila: Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Eva Vukina
