U prethodnom tekstu predstavio sam što je nova evangelizacija, a sada je na redu tema zašto evangelizirati. Znamo kako je prvi razlog Kristovo poslanje apostola (Mk 16,15) te se to poslanje prenijelo na sve nas. Iako svi imamo, po sakramentima krštenja i potvrde, poslanje od Crkve, vidljivo je kako se to ne ostvaruje na svakodnevnoj razini. Imamo s jedne strane teorijsko znanje o naviještaju Evanđelja, a s one praktične strane vidimo određenu misijsku krizu na razini čitave Crkve.
„Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem.“
1 Kor 9,16
Iz ovih riječi sv. Pavla vidimo kako navještaj evanđelja u sebi ne sadrži ljudsku hvalu, nego je on dužnost apostola, a preko njih ta dužnost pada i na nas. Hvalimo se kako u našoj domovini ima 86% katolika, ali svjesni smo svi kako je velika većina njih zaspala u svojoj vjeri te se spominju svoga katoličanstva u pojedinim slavljima kroz godinu ili u raspravi o bivšim i sadašnjim komunistima. Takvo katoličanstvo zaista nije nešto što nam može biti na hvalu, nego je ono duboki krik i poziv upomoć. Apostoli su bili svjesni kako ljudi ne mogu vjerovati ako im nitko nije navijestio (Rim 10,14-17), ali su jednako tako svjesni kako je potrebno naviještati evanđelje kada sam povjeruješ u njega (2 Tim 3,14-17).
Krštenjem ulazimo u zajednicu otkupljenih i evangelizacija postaje naše pravo i dužnost
Crkva se rodila iz odnosa apostola i Krista te je poslana od samoga Krista biti vidljivi simbol u ovome svijetu. Simbol koji nije sam sebi svrha, nego uvijek upućuje na Stvoritelja koji ga je utemeljio te ostavio u ovome svijetu kao trajnu prisutnost preko kojeg imamo pristup Ocu. Tako će sv. Ciprijan ustvrditi: „Tko nema Crkvu za majku, ne može imati ni Boga za Oca.“. Zbog političke korektnosti ova izjava danas nije popularna, čak nije ni prihvatljiva u pojedinim krugovima, ali je ona istinita. Krštenjem postajemo djeca Božja, ulazimo u zajednicu otkupljenih, koji imaju dužnost navještaja evanđelja. Ta dužnost bi trebala proizlaziti iz svijesti milosti koja nam je dana onoga trenutka kada smo povjerovali u Krista, uz sve plodove koji su nam darovani, a u prvome redu sama Euharistija.
Možda ti ovo sve zvuči preisključivo, ali dopusti si doći do kraja teksta i vidjeti cijelu poruku.
Svi katolici su pozvani biti evangelizatori i svi prolazimo formaciju za to
Kada se dvoje ljudi priprema za vezu, imaju potrebu držati to za sebe ili podijeliti samo sa najbližima jer znaju kako se treba pripremiti za nešto važno. Nakon određenog trenutka, ovisno o njihovoj aktivnosti na društvenim mrežama, bit ćemo obasuti različitim slikama, komentarima, međusobnim označavanjima, a vrhunac je slika s prstenom na ruci te vjenčanje.
Ova stvarnost može poslužiti kao objašnjenje stvarnosti između evangelizatora i Krista. Apostoli su bili tri godine uz Krista prije javnog djelovanja, sv. Pavao je bio tri godine u pustinji prije misionarenja, danas postoji ustaljena formacija svećeničkih kandidata prije ređenja itd.. Svaki evangelizator najprije treba ući u odnos s Kristom, mora sresti živoga Boga kako bi ga mogao naviještati. Zatim je nužno da prođe određenu formaciju kako bi bio siguran da ne naviješta sebe ili krnjega Krista. U toj formaciji, dobro je da ima nekoliko „izleta“ ili susreta sa ljudima za koje se sprema, ali to još nije vrhunac. Onoga trena kada završi svoju formaciju te dobije poslanje od nadređenog (nije bitno jesi li laik ili klerik, moraš imat poslanje od svoga biskupa za javnu evangelizaciju) slijedi njegov vrhunac kao evangelizatora.
Možeš se zapitati gdje postoji takva škola, zašto ti nitko nikada nije rekao? Takva škola postoji, a zove se priprava za sakramente. Sa svakim sakramentom pripremaš se za poslanje, sa svakim vjeronaukom bi te trebali uputiti u istine vjere koje treba unijeti u ovaj svijet. Znam kako su teorija i praksa dvije različite stvarnosti, ali imaš pravo tražiti u dokumentima učiteljstva Crkve koja su tvoja prava, ali i obveze. Imaš pravo tražiti od svećenika da te upute kako nešto činiti, kako naviještati Kristov nauk (Mt 7,7).
Evangelizacija treba prožimati našu svakodnevicu, ona nije rezervirana samo za posebne prilike
Postoji razlika između javne evangelizacije za koju je potrebno imati dopuštenje od biskupa, no također postoji „skrivena“ evangelizacija koju smo dužni provoditi svakoga dana. Ona ovisi o svakome te nitko nije izuzet od nje. Bio mlad ili star, profesor ili učenik, zdrav ili bolestan, u svakome stanju života dužni smo se ponašati kao Kristovi učenici. Ne moramo hodati sa križem na čelu te istim udarati grešnike oko nas, nego moramo svojim načinom oduševiti druge za Krista. Sv. Pavao VI. u apostolskom nagovoru Evangelii nuntiandi poziva laike na promicanje i ostvarivanje evanđeoskih vrijednosti u svim strukturama društva (politika, kultura, znanost itd..). Svaki laik koji je prožet evanđeljem, koji je svjestan poslanja primljenog na sakramentu Potvrde, ima mogućnost donijeti Krista u one dijelove društva odakle Krista izbacuju svakodnevno. Kardinal Sarah je napisao:
„Gdjegod je prisutna krštena osoba, Crkva je živa.
Gdjegod krizmana osoba navješta Evanđelje, Krist naviješta po njemu.“
Možeš li prihvatiti odgovornost za to da netko živi bez Krista jer ga nisi htio podijeliti?
Evangelizacija je poziv Crkve, a Crkvu čini svaki pojedinac što znači da je evangelizacija poziv svakog pojedinca. Kada susretnemo živoga Boga, kada shvatimo što je On učinio za nas, ne možemo ostati zatvoreni u našim sobama ili misliti kako je vjera samo privatna stvar. U nekim drugim crkvenim zajednicama možda jest takva situacija, ali u katoličkoj Crkvi osobna vjera mora izaći iz sebe te pristupiti drugome čovjeku kako bi mu navijestila tko je njegov jedini Spasitelj.
Zato je potrebno evangelizirati, jer samo izlazeći iz svoje sobe možemo navijestiti onoga koji je Put, Istina i Život. Sve drugo bi bilo sebično, kao kada ti mama pokloni čokoladu, a ti ju ne želiš podijeliti s bratom ili sestrom. Ovdje se ne radi o čokoladi, nego o spasenju drugoga čovjeka. Možeš li prihvatiti odgovornost za to što ne naviještaš evanđelje, što drugome nećeš donijeti Krista i tako ga možda uskratiti za spasenje? Želiš, ali ne znaš kako? Strah te? Sljedeći tjedan reći ću nešto o tome što Crkva kaže o evangelizaciji pa ti možda postane jasnije, ali ako i tad imaš pitanja, sjeti se samo svoga prava i obveze (Mt 7,7).
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Priscila du Preez – Unsplash
