Filip Neri – jednostavan i radostan svetac kojeg su svi voljeli

Filip

Filip Neri rođen je 21. srpnja 1515. u gradskoj četvrti Firenze. Iako je rano izgubio majku Lukreciju, u potpunosti ju je zamijenila dobra maćeha. Unatoč tomu gubitku, imao je sretno djetinjstvo zahvaljujući, između ostalog, svojoj radosnoj i blagoj naravi. Svoj prvi odgoj Filip je primio kod dominikanaca u samostanu svetog Marka. Kasnije će priznati da sve dobro što ima u sebi, njima duguje. Oni su mu također duboko u dušu usadili ljubav i poštovanje za svoga „mučenika“ Jeronima Savonarolu, vatrenog firentinskog propovjednika koji je zbog sukoba s papom Aleksandrom VI. bio spaljen na lomači. Od toga prežestokoga proroka Filip je naučio da prava obnova Crkve može doći jedino od obnovljenog klera i laikata. Zato će kao svećenik svu svoju aktivnost upotrijebiti za duhovni odgoj mladeži, puka i klera.

Prodao je sve svoje knjige i zaradu podijelio siromasima

Sa 24 godine Filip Neri je skupio sve knjige koje je posjedovao (zadržavši samo Bibliju i djelo Summa theologica sv. Tome Akvinskoga), prodao ih, a utržak podijelio siromasima. Nakon toga postao je putujući propovjednik i neumorni posjetitelj najsiromašnijih četvrti grada, najzapuštenijih bolnica, najmračnijih zatvora, posvuda pronoseći svjedočanstvo tople kršćanske ljubavi.

Filip Neri zaređen je za svećenika 1551. godine. Bilo mu je tada već 36 godina. Tada je nakon mnogih pokušaja započeo svoje vlastito djelo, takozvani oratorij. Oko njega kao oko duhovnog vođe sve se više počela okupljati jedna zajednica. Doskora je za sve veći priljev posjetitelja njegova ćelija postala premalena. Zato uz crkvu sagradiše prostoriju koju nazvaše oratorium. Pastoralna djelatnost sv. Filipa Nerija nije se sva iscrpila u krugovima oratorija, ona je išla i dalje te dopirala i do crkvenih dostojanstvenika.

Bio je veliki ljubitelj prirode i uspoređivali su ga sa sv. Franjom

Filip Neri bio je i veliki prijatelj prirode pa ga mnogi nazivaju drugim sv. Franjom, samo u modernijem ruhu. On je bio i veliki prijatelj domaćih životinja, onih što ih je mogao držati u svojoj blizini i u gradu. Zato je uvijek imao krletke s ptičicama, s kojima se šalio i zabavljao. Imao je i psa koga je zvao capriccio, tj. svojeglavac te velikoga mačka s krznom ružičaste boje. Svog je mačka vodio u procesijama po Rimu. Taj neobični čovjek i svetac bio je osrednjega rasta, nosio je bijelu, okruglo ošišanu bradu, a na glavi svećenički biret. Dobroćudni Filip, koji je svuda oko sebe širio radost i pouzdanje. Takav je svetac trebao Rimu onoga vremena, ali ne samo Rimu; takvih smo svetaca potrebni i danas jer oni su ljudi svih vremena ili još bolje: za svako vrijeme.

Filip Neri podsjeća nas da je sve što imamo samo Božja milost

„Povuci se, Gospodine, povuci se. Zadrži val Svoje milosti.” – govorio bi kada bi mu srce bilo ispunjeno radošću i zahvalnošću. Istovremeno je Gospodina molio neka mu drži ruku na glavi jer će „u protivnome Filip, bez Tvoje pomoći, činiti po svome”. Za vrijeme svete mise ponekad bi ga znala obuzeti ekstaza. Na kraju svete mise, otpuštajući vjernike, običavao je reći: „Završilo je vrijeme vaše molitve, ali i dalje traje vrijeme za činiti dobro.”

Prijatelji su ga zbog vesele naravi i dobrodušnosti zvali Dobri. Bio je duhovit, pun razumijevanja za sve. Zbog toga je postao uzor napuštenoj djeci koju je okupljao u Oratoriju Božanske ljubavi, gdje ih je držao podalje od lošega društva i odgajao za časne ljude i uvjerene kršćane. Za tu djecu i za zdravlje njihovih duše i tijela Filip nije prezao prositi po ulicama ili vratima raskošnih palača. Jednoga mu je dana tako jedan gospodin, razbješnjen njegovim zahtjevima i želeći ga se riješiti – opalio pljusku. Filip se time nimalo nije dao smesti: „Ovo je bilo za mene” – rekao je smiješeći se – „i na tom Vam hvala. A sada mi dajte nešto za moju djecu.”

Voljeli su ga svi – i papa i pučani

Filip je bio osoba kojoj su se povjeravali pape i kardinali, bio je uistinu najveseliji svetac koji je učio mlade moliti i družiti se u radosti. Do danas je ostao običaj, posebice u Rimu i Italiji, da se svakom djetetu daruje simbolična vrećica bombona kao spomen na sv. Filipa i njegovu ljubav prema djeci i mladima koja je bila poznata svima. Duhovnost Filipa Nerija kretala se oko Boga, Krista, Marije i svetaca. Duboko je proživljavao euharistijsku pobožnost, sinovski volio Majku Božju i štovao mučenike.

Svetac je još ujutro 25. svibnja 1595. slavio svetu misu „kličući i pjevajući od radosti”. Nitko osim njega nije slutio da će ubrzo umrijeti, a umro je već sljedeće noći u 3 sata u 80-oj godini života. Samo dva mjeseca nakon njegove smrti započeo je proces za njegovo uzdignuće na oltar.

Crkva slavi njegov spomendan 26. svibnja. Nebeski je zaštitnik mladih. Blaženim ga je 1615. proglasio papa Pavao V., a svetim 1622. papa Grgur XV. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Zaštitnik je grada Rima te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Molitva sv. Filipu Neriju

O, predragi moj sveti zaštitniče Filipe, stavljam se pod tvoje okrilje iz ljubavi prema Isusu. Zbog Njegove ljubavi, koja je i tebe izabrala, molim tvoj zagovor kako bi me On u pravo vrijeme poveo u raj. Žarko te molim, usavrši me u istinskoj pobožnosti, poput one koju si i ti imao, prema Duhu Svetom, Trećoj Osobi Presvetog Trojstva. Onako kao što je On na Pedesetnicu čudesno ispunio tvoje srce svojom milošću, pomozi i meni zadobiti sve potrebno za vječni spas. Pribavi mi Njegovih sedam velikih darova kako bi i moje srce gorjelo za vjeru i svetost.

Izmoli za mene:
– dar mudrosti, kako bih mogao više voljeti nebo od zemlje i znao razlikovati istinu od laži;
– dar razuma, kako bi se u moj duh utisnula otajstva Božje Riječi;
– dar savjeta, kako bih mogao izabrati pravi put u dvojbama;
– dar jakosti, kako bih se hrabro i ustrajno znao boriti s dušmanima;
– dar znanja, kako bih mogao djelovati s čistom nakanom na veću slavu Božju;
– dar pobožnosti, kako bih mogao postati pobožnim i savjesnim;
– dar svetog straha Božjeg kako bih u svim mojim duhovnim blagoslovima zadržao poštovanje, samozataju i trijeznost.

Preblagi Oče, uzore čistoće i mučeniče ljubavi, moli za mene!


vlč. Pavo Martić – Žena vrsna
Foto: Aleteia

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.