„Najučeniji među svetima i najsvetiji među učenima”, to je opis koji se često koristi za sv. Tomu Akvinskog. Pročitajte niz tekstova u kojem dr. sc. Ivan Zelić piše o životu, teologiji i filozofiji ovog crkvenog velikana.
Filozofija treba uvijek tražiti istinu i jedino istinu
Što je potrebno imati da bi netko bio veliki filozof? Naravno, potrebna je velika intelektualna snaga, ali to ni u kom slučaju nije dovoljno. Potrebna je ljubav prema mudrosti, jer grčka riječ „filozofija” doslovno znači baš to: „ljubav prema mudrosti”. Potrebno je uvijek tražiti istinu i jedino istinu, jer teško će netko naći ono što ne traži. Danas ljudi toliko žele privući pažnju svojom „originalnošću” i originalnost kao da postaje najvažniji pohvalni atribut. U srednjem vijeku bilo je drukčije: veliki francuski filozof 20. stoljeća Jacques Maritain napisao je da su stari tražili prvenstveno istinu a tek uzgredno novo, dok moderni traže novo, a tek uzgredno istinu.
U životu svetog Tome ostvarilo se nešto slično kao u životu kralja Salomona. Salomon je molio od Boga ono što mu je kao kralju bilo najpotrebnije da ostvari svoju zadaću vladara, tražio je razumno srce da zna razlikovati dobro od zla, a ne ono što ljudi, a posebno kraljevi i moćnici obično žele: dug život, bogatstvo, smrt svojih neprijatelja. Gospodin mu je uslišao molbu, ali mu je uz ono što je molio dodao i sve ono spomenuto za što nije molio (usp. 1 Kr 3,5-14). Tako je i sveti Toma tražio jedino istinu, a ne originalnost, slavu, utjecaj, a Gospodin mu je uz ono prvo obilno dao i sve ovo drugo, kako ćemo vidjeti u daljnjem tekstu.
Sveti Toma je učenja svojih prethodnika kao razbacane udove jednog tijela povezao u živ organizam
Da je Toma mogao imati izvanrednu ulogu u povijesti filozofije omogućile su i okolnosti i povijesni trenutak u kojemu je živio. U 13. stoljeću postala je u Europi po prvi put u prijevodima sa arapskoga dostupna potpuna baština velikih antičkih grčkih filozofa te doprinos islamskih i židovskih mislilaca. To je bio jedinstveni trenutak u kojemu je bio na raspolaganju sav materijal za sintezu velikih dostignuća ljudske misli koja su nastala tijekom prethodnih skoro dvije tisuće godina.
Veliki grčki filozof Aristotel pisao je još u 4. stoljeću prije Krista: „Istraživanje istine je s jedne strane teško, a s druge lako. Pokazatelj toga je činjenica da je nitko ne može potpuno dosegnuti, ali ni potpuno promašiti […] i dok joj svaki pojedinac pridodaje ništa ili malo, iz svega što se prikupi postaje nešto veliko.” Da, taj najveći grčki filozof i jedan od najvećih uopće bio je potpuno svjestan da filozofija ne može biti djelo jednog čovjeka, da je to zadaća koja nadilazi snage pojedinca, koliko god on bio sposoban. Sam Aristotel je kod traženja odgovora na bilo koje pitanje uvijek najprije temeljito istražio što su o tom pitanju rekli njegovi prethodnici.
Za razliku od Aristotela u 4. stoljeću prije Krista, sveti je Toma u 13. stoljeću imao puno više materijala za ostvariti sintezu. A imao je i sve potrebne predispozicije da to na najbolji način i ostvari. Tako je zaista nastalo „nešto veliko”, da upotrijebimo Aristotelov izraz. Vrijedi spomenuti da su moderni filozofi postupali potpuno drukčije. Prvi od njih, René Descartes, nastojao je zaboraviti sve što je od drugih naučio i krenuti apsolutno „od početka”. Drugi su nakon njega izgrađivali svaki svoj vlastiti, novi i originalni filozofski sustav. A u 20. stoljeću, kako je duhovito napisao američki filozof Ralph McInerny, već „postoji tradicija negiranja tradicije”.
Toma sustavno i kritički razrađuje ono što svaki čovjek zapravo zna i osjeća
Sveti je Toma uvijek bio ponizan i poučljiv. Još dok je bio student u Kölnu, a spomenuli smo da su ga zbog šutljivosti mnogi držali ograničenim u intelektualnom dometu, jedan se dobrodušan kolega student sažalio na njega i ponudio se da mu pomogne i objasni mu predavanje svetog Alberta Velikoga. Toma je pomoć ljubazno prihvatio, ali kolega se u svojim tumačenjima zapleo i na kraju je Toma njemu objasnio Albertovo predavanje i još dodao neka svoja dopunska tumačenja. Da je Toma ostao poučljiv svjedoče sva njegova djela koja obiluju pozivanjem i upućivanjem na vrlo brojne njegove velike i manje velike prethodnike. Njegov originalni doprinos nije odmah vidljiv na prvi pogled, on se otkriva tek ozbiljnim proučavanjem.
S pravom se kaže da je Tomina filozofija „filozofija zdravog razuma”, filozofija u kojoj je sustavno i kritički razrađeno ono što svaki čovjek zapravo zna i osjeća, iako često intuitivno i nejasno. Kako je naglasio već spomenuti američki filozof Ralph McInerny, Tomino filozofiranje je „uvijek u živoj vezi s tim pretfilozofskim polaznim točkama. Ako se visoke i sofisticirane rasprave kasnije ne mogu povezati natrag na te početke, nešto je krenulo krivo.” Kod brojnih filozofa je to krenulo krivo. Otac moderne filozofije René Descartes imao je sasvim suprotno polazište, on traži da se počne od metodičke sumnje u kojoj zahtijeva da sumnjamo praktično u sve, pa i u ono „u što nije nikad ozbiljno sumnjao nitko zdrave pameti” (ovo je doslovan citat iz Descartesova glavnog djela „Meditacije o prvoj filozofiji”!).
Filozofija se proučava da bi se znalo kakva je istina u stvarnosti
Tomina filozofija je realistička filozofija koja je u živoj vezi sa stvarnošću u svoj njezinoj potpunosti i raznolikosti, bez ikakvog zanemarivanja, umanjivanja ili uvećavanja pojedinih vidova ili elemenata stvarnosti. Puno su puta citirane i isticane Tomine riječi: “Filozofija se ne proučava zbog toga da bi se znalo što ljudi misle, nego kakva je istina u stvarnosti.” Pišući o Tominoj filozofiji o čovjeku, poljski filozof Mieczyslaw Albert Krąpiec je zaključio: „Općenito bismo mogli reći da je sv. Toma u ovim područjima znanja koristio metodu koja se može izraziti mottom ‘od činjenica prema njihovu objašnjenju i teoriji’ nasuprot pristupu suvremenih mislilaca čiji bi motto bio ‘od teorije prema činjenicama i njihovu razumijevanju’.”
Hrvatski dominikanac Tomo Vereš, u Hrvatskoj najbolji poznavatelj djela svetog Tome, pisao je kako je Toma bio „sabiratelj misli svijeta”. To je nesumnjivo istina, to vrijedi za njega više nego za ikoga drugoga. Ali istina je još i puno više: Toma je učenja svojih prethodnika kao razbacane udove jednog tijela povezao u živ organizam, kako kaže o njemu krasna usporedba pape Lava XIII. Tomistički su filozofi više puta naglašavali da je Tomina filozofija baš to – živ organizam, a ne sustav koji je ljudska konstrukcija i koji se prije ili kasnije pokaže ograničenim. Stvari koje su ljudske tvorevine postanu neprikladne za neke nove okolnosti u budućnosti: odjeća se preraste i potrebna je nova, kad se obitelj poveća potrebna joj je druga, veća kuća i drugi, veći automobil. Organizam je naprotiv prirodno otvoren za rast i razvoj, a da ne gubi svoj identitet.
Nastavak slijedi. Sve članke iz niza možete pronaći ovdje.
dr.sc. Ivan Zelić – Žena vrsna
Foto: WikiArt
Niz članaka izvorno je objavljen na portalu Bitno.net te prenesen uz ljubazno dopuštenje uredništva Portala.
