Bog je po prirodnim zakonima u kozmos upisao ritam izmjene godišnjih doba. Taj ritam određuje i naš život. Svako godišnje doba nosi svoje zahtjeve i svoje radosti. Svoje aktivnosti nužno usklađujemo s okolnosti pojedine sezone. Naučili smo se na što treba pripaziti i čemu se možemo radovati. Svijet poznaje ritam prirode i prati ga jer naprosto drugačije nije moguće. Naša djeca će uvijek i u vrtiću i u školi crtati jesenje lišće i listopadna stabla u jesen. Zimi su na redu snjegovići, u proljeće biljke vjesnici proljeća itd. Uče o mijenama u prirodi i ponašanju životinja. Uče o tome kako se čovjek uklapa u ritam prirode, obavljajući svako godišnje doba njemu specifične poslove. I to je dobro. Djeca od malena uče povezanost čovjeka i prirode. Uče primjećivati pojave oko sebe i radovati im se. Zato nam godišnja doba postaju sama po sebi razumljiva. Nitko od nas ne razmišlja o tome kad počinje jesen ili koliko je dug dan u proljeće. Naše bilo već osjeća promjene u prirodi i kuca u skladu s njima.
Mi živimo u svijetu, ali nismo od svijeta kaže sveti Pavao. Crkva nam to tako zorno oslikava preko liturgijske godine. Liturgijsku godinu ne čini nekakav niz nasumično poredanih blagdana i svetkovina. Čitava liturgijska godina prati prirodni ritam izmjene godišnjih doba, ali ga diže na višu razinu, tumači nam njegov smisao i svrhu. Zašto se u proljeće priroda budi i vrvi životom, a još nedavno je izgledalo da spava vječnim snom? Zar ne pjeva spasenje svijeta, rađanje na novi život svega čovječanstva u Uskrsnuću Krista?! Zašto se usred zime javlja najsjajnija od svih zvijezda na nebu? Zar ne zato da nam navijesti da se mlado sunce svijeta rodilo u malenom djetetu?!
Dubina i ljepota liturgijske godine
Meni je trebalo da dođem u odraslu dob da bih shvatila dubinu i ljepotu liturgijske godine, iako ona nije ništa složenija ili teže shvatljiva od smjene godišnjih doba koje su mi itekako poznate. Pitala sam se zašto je to tako. I što mogu učiniti da moja djeca od malena osjete bilo Crkve? Kako mogu postići da moja obitelj diše s Crkvom i tek preko nje s ritmom godišnjih doba? Tako je polako nastala ideja življenja u ritmu liturgijske godine. Pratimo izmjene godišnjih doba Crkve i nastojimo ih obilježavati posebnim obiteljskim događajima. Iz toga se rađaju tradicije koje jačaju povezanost unutar obitelji, ali i povezanost svakoga od nas s Majkom Crkvom.
Kod nas se svake godine obvezno dočekuje Nova godina, i najzabavnije je što je taj dan svake godine na drugi datum. Naravno, mislim na prvu nedjelju došašća kad počinje liturgijska godina. Djeca već znaju da nakon veselja dočeka nove liturgijske godine ulazimo u vrijeme došašća kad nastojimo pripremiti i srca i dom za rođenje malog Isusa.
Obiteljska zabava u čast svetaca
Jednako tako krajem listopada kad svuda oko nas sve vrvi vješticama, vukodlacima i sličnim spodobama koje se pripremaju za Halloween, kod nas djeca pričaju o svecima. Svatko odabire svoga. Naime, dan uoči Svih svetih pripremamo obiteljsku zabavu u čast svetaca. Svaki član obitelji obuče se u nekog sveca ili sveticu. Zato mora naučiti nešto o njegovu životu da bi ga mogao dostojno predstaviti i odabrati predmete i odjeću koji ga oslikavaju. Večer je jako vesela. Jedu se kolači, svatko pokušava odglumiti sveca kojeg predstavlja, a na koncu igramo društvenu igru o svecima koju smo sami osmislili. Naša zabava se pokazala kao odličan uvod u studeni koji nam je cijeli u znaku proslavljene i trpeće Crkve.
Stručnjaci kažu da djeca najbolje uče kroz igru. Kada obitelj živi u ritmu Crkve cijela godina postaje jedna velika igra. Igra kojoj je cilj da svatko od nas svake godine postaje malo bolji i malo bliži Bogu. Jer na koncu jedini cilj koji želimo osvojiti je Život vječni.
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
