Čitanja:
Dj 10,34a.37-43
Ps 118,1-2.16-17.22-23
Kol 3,1-4
Iv 20,1-9
Grob je bio prazan. U rano jutro prvog Uskrsa, dok je još vladala tama, srcima Marije Magdalene i drugih učenika vladala je zbunjenost. Zora je donijela novi dan i novo stvorenje.
U prvi mah oni nisu razumjeli Pisma, nisu razumjeli ono što nam donosi današnje Evanđelje. Ne znamo koji točno ulomak Pisma su oni trebali razumjeti. Možda je to bio znak Jonin, kada je izašao iz riblje utrobe nakon tri dana (Jn 1,17). Možda su trebali prepoznati i ostvarenje Hošeina proroštva o obnovi Izraela (Hoš 6,2). Možda se radilo i o psalmu koji govori o Bogu koji ne napušta svoj narod (Ps 16, 9-10).
Koji god ulomak Pisma da su trebali razumjeti učenici kada su ugledali prazan grob, oni su povjerovali onome što su vidjeli. Što su to vidjeli? Povoje u praznom grobu. Povoje u kojima je bilo Isusovo mrtvo tijelo. Prazne povoje. Vidjeli su i kamen odmaknut od groba. Sedam puta u devet redaka ponavlja se riječ ‘grob’.
Mi smo djeca apostola
Što su to povjerovali? Povjerovali su a je Bog učinio što je Isus govorio da će učiniti – ustati ga od mrtvih treći dan (Mk 9,31)
Ono što su vidjeli i povjerovali su hrabro i svjedočili, o čemu čitamo u današnjem prvom čitanju. Petrov govor je sažetak cijelog Evanđelja – od Isusova krštenja u Jordanu do smrti na križu (Pnz 21, 22-23) i uskrsnuća.
Mi smo djeca apostola, rođeni u novome svijetu o kojem su govorila njihova svjedočanstva. Naši životi su sada „skriveni s Kristom u Bogu“, kako danas čitamo. Poput njih, i mi se okupljamo u jutro prvoga dana tjedna kako bismo slavili Euharistiju, slavlje praznoga groba.
Radujemo se što je kamen maknut i s našega groba. Svatko od nas može s današnjim psalmistom uskliknuti: „Ne, umrijeti neću, nego živjeti!“. Oni su vidjeli i povjerovali. Mi iščekujemo dan koji su nam obećali da će doći, kada ćemo Ga i mi vidjeti, u slavi.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
