Hoćete li u nebu biti u braku sa svojim supružnikom?

brak u nebu

U 12. glavi Markova evanđelja Isus naučava o braku, a Njegov nauk na prvu možda zvuči pomalo… recimo nezadovoljavajuće. Isusu prilaze neki saduceji i predstavljaju mu jedan scenarij. Recimo da bijahu sedmorica braće. Jedan se oženi i nakon toga umre. Njegova žena se tada uda za idućeg brata koji zatim umre. Onda se uda za idućeg brata. On isto umre. I tako redom dok ne postane žena svoj sedmorici braće. Saduceji pitaju: „Kome će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu?“

Pitanje o vječnom životu

Prije svega, trebamo znati jednu stvar – ovo zapravo nije pitanje o braku. To je pitanje o vječnom životu. Saduceji su bili židovska sekta koja nije vjerovala u život poslije smrti. Nisu vjerovali u raj i pakao. Naravno, negirali su i mogućnost budućeg uskrsnuća o kojemu je Isus propovijedao. Ovim su pitanjem htjeli pokazati koliko je apsurdna ideja da mrtvi ustaju na vječni život jer bi to dovelo do nerješivih situacija poput ove u kojoj svoj sedmorici muževa nakon uskrsnuća pripada ista žena.

Ali Isus se ne da smesti. On uzvraća:

„Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate“ (Mk 12,24–27).

Druga zanimljiva stvar u vezi saduceja je to što su priznavali samo prvih pet knjiga Staroga zavjeta – Petoknjižje – u kojima se izričito ne navodi buduće uskrsnuće. Stoga obratite pažnju na to kako Isus ovdje potvrđuje svoj nauk  o uskrsnuću mrtvih i vječnom životu citirajući tekst koji oni smatraju autoritativnim Knjigu Izlaska 3,6 kada Bog kaže: „Ja sam Bog Abrahamov,“ a ne „Ja sam bio Bog Abrahamov,“ što ukazuje na to da je Abraham i dalje živ.

Što Isus time poručuje o braku?

Iako ovo pitanje zapravo nije o braku, Isus ne zanemaruje tu temu. Dotiče je se u jednoj rečenici: „Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima“ (Mk 12,25).

Upravo ta rečenica iz evanđelja uzrokuje iskrivljene predodžbe kod mnogih kršćanskih bračnih parova.

„Zar želite time reći da mi moja žena neće biti žena u nebu? Zar više nećemo biti u braku?“

„Zar time kažete da moj muž, s kojim sam provela proteklih 40 godina, neće više biti moj muž? Zar će mi biti kao svi ostali u nebu?“

Trebamo odmah na početku razjasniti jednu stvar. Zasigurno ćete poznavati svojega supružnika u nebu. Neki nagađaju da će naše sjedinjenje s Bogom u nebu biti potpuno te da nećemo biti svjesni nikoga drugog, no to nije nauk Katoličke crkve.

To je razlog zašto se molimo svecima. Znamo da su oni dio naše kršćanske obitelji na nebu te nas paze i brinu o nama poput naše kršćanske braće i sestara ovdje na zemlji – ustvari, čak i više, jer njihova ljubav prema nama nije više umanjena grijehom. Živeći u svjetlosti Božjoj, oni su nas sposobni savršeno ljubiti. Tako će biti i s Vašim supružnikom. U nebu ćete ljubiti svoga supružnika više nego što ga ljubite sada. I (pod pretpostavkom da je Vaš supružnik također u nebu) on će zauzvrat savršeno ljubiti Vas.

U nebu ćete ljubiti i poznavati svog supružnika više

Mislim da je ono čega se bojimo kada čitamo o ovom Isusovom nauku mogućnost da nam osoba koja nam je bila najbliža i najdraža u ovome životu neće ništa značiti u vječnosti. No ne trebamo se brinuti oko toga. U nebu ćete poznati svoga supružnika više, a ne manje. Ljubit ćete svoga supružnika više, a ne manje. Bit ćete potpunije sjedinjeni sa svojim supružnikom, a ne manje.

Ono što nas zbunjuje je pomisao da „nećemo biti u braku“. U ovome životu prekid braka sa supružnikom označava razdvojenost i razvod. To označava podjelu i razdor. Zapravo, to je suprotno od onoga što sam upravo rekao o vašem odnosu u nebu. Isus ne govori o ovome životu. On govori o uskrsnuću. A nakon uskrsnuća brak više neće postojati – ne zato što će biti poništen, kao da se nikada nije ni dogodio – već zato što će biti ispunjen. Brak neće postojati zato što neće biti potrebe za njim.

Zar će vjera i nada u nebu iščeznuti?

Možemo bolje razumjeti zašto brak neće postojati u nebu ako pogledamo što sv. Pavao kaže o tri bogoslovne kreposti: vjeri, ufanju i ljubavi.

„A sada ostaju: vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav“ (1 Kor 13,13).

Zašto je ljubav najveća? Zato što je od te tri velike bogoslovne kreposti samo ljubav vječna. Vjera i ufanje će iščeznuti. One su prolazne.

To postaje jasno tek kada shvatimo što su bogoslovne kreposti. Katekizam definira vjeru kao: „bogoslovnu krepost po kojoj vjerujemo u Boga i sve što je On rekao i objavio i što nam sveta Crkva predlaže vjerovati, jer je On sama istina“ (KKC 1814). Prema Svetom pismu, vjera je: „neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“ (Heb 11,1).

Ako je vjera „uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“, onda nam u nebu neće biti potrebna vjera da vjerujemo u Boga, jer ćemo Ga gledati licem u lice. Vjera je krepost ovoga svijeta, a ne idućega.

Nadalje, Katekizam definira ufanje (nadu) kao: „bogoslovnu krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja…“ (KKC 1817). Nada je žudnja usmjerena prema budućem ispunjenju. Kada posjedujemo ono za čime čeznemo, više se ne nadamo tome jer je to ostvareno. Prema tome, u nebu neće više biti potrebe za nadom, jer ćemo posjedovati ono čemu se nadamo. Poput vjere, ufanje (nada) je krepost ovoga svijeta, a ne idućega.

A najveća među njima je ljubav

Samo će ljubav, odnosno ljubav prema bližnjemu (lat. caritas) ostati jer je ljubav „bogoslovna krepost kojom Boga ljubimo iznad svega radi njega samoga, a svoga bližnjega kao sebe samoga iz ljubavi prema Bogu“ (KKC 1822). Ljubav nije nešto što nas samo usmjerava prema Bogu – „Bog je Ljubav“ (1 Iv  4,8). To je krepost ovoga svijeta, jer smo pozvani ljubiti Boga i bližnjega u ovome svijetu. No to je isto tako krepost nadolazećeg svijeta, u kojemu će ta ljubav biti savršena i toliko velika da ne možemo ni zamisliti. „Ljubav nikada ne prestaje“ (1 Kor 13,8).

Činjenica da vjera i ufanje neće biti potrebne u nebu ne znači da su to loše stvari. To samo znači da su ostvarile svoju svrhu. Ukratko, obavile su svoj „posao“.

Svrha(e) braka

Ista je stvar s brakom. Poput vjere i ufanja, brak neće biti potreban u nebu, jer će njegova svrha biti ispunjena. Crkva oduvijek naučava da brak ima dvije svrhe (vidjeti KKC 1660):

  1. Dobro bračnoga para, a napose „pomoći jedno drugome u postizanju svetosti“ (Lumen Gentium 11,41), i…
  2. Stvaranje i odgoj djece.

Obje ove svrhe bit će ispunjene u nebu. Nećemo više trebati pomagati Bogu u stvaranju novih ljudskih stvorenja rađanjem djece jer će ljudska populacija biti potpuna. I neće više biti potrebe da supružnici pomažu jedno drugome postići svetost, jer će oboje postići svetost u punini (pod pretpostavkom da su oboje u nebu) ili će izgubiti svaku nadu da je postignu (u suprotnom).

Poput kreposti vjere i ufanja, svrha je braka pomoći nam da dođemo u nebo. Kada to postignemo, neće više biti potrebe za brakom.

U nebu neće biti braka – ne zato što će biti poništen, nego ispunjen

Naravno, to ne znači da u nebu nećete poznavati svoga supružnika, da ga nećete ljubiti ili da nećete i dalje imati poseban odnos s njime. Naša katolička tradicija upućuje na to da nakon smrti i dalje imamo poseban odnos s obitelji i prijateljima koje imamo u ovome životu.

U prispodobi o Lazaru i bogatašu (Lk 16,19-31), bogataš, trpeći teške muke zbog svojih grijeha nakon smrti, moli da se njegova „obitelj“ i „petorica braće“ upozore kako bi mogli izbjeći njegovu sudbinu.

Isus zasigurno i dalje ima poseban odnos sa svojom presvetom Majkom u nebu. Zato Mariju najviše štujemo od svih svetaca i zato najčešće tražimo njen zagovor. Ona nije bila Majka Božja samo za vrijeme svog života na zemlji. Ona je Majka Božja i na nebu te je i dalje oslovljavamo tim svetim nazivom.

Dakle, muževi i žene će se zasigurno međusobno poznavati u nebu te će i dalje imati poseban odnos. Brak više neće postojati jer neće biti potrebe za njim, ali će zato ljubav ostati. U nebu ćete se Vi i Vaš supružnik ljubiti ljubavlju savršenijom od ičega što ste iskusili u ovome životu.

Zapravo, ljubav prema supružniku u ovome životu obuhvaća i nadu da ćete provesti vječnost s tom osobom u nebu. Bračna ljubav traži od vas da radite na ostvarivanju te nade. Upravo je zato sv. Ivan Zlatousti predložio muževima da kažu svojim ženama:

„Uzeo sam te u svoje naručje i ljubim te, ljubim te više od svoga života. Jer sadašnji život nije ništa, i moja najgorljivija želja jest provesti ovaj život s tobom, tako da budemo sigurni da nećemo biti odijeljeni u životu koji nam je namijenjen“ (Homilija na Poslanicu Efežanima).

Saznajte što još u Svetom pismu piše o braku.


Rev. Mr. Matthew Newsome – Test Everything
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: Unsplash

Avatar
Žena Vrsna

Žena vrsna vrijedi više nego biserje. Srce njena muža bez straha se može u nju pouzdati, ona mu uvijek čini dobro. Vješto i neumorno radi na njivi Gospodnjoj, tražeći i vršeći volju Božju. U njoj nema straha, osim straha Božjega pa se smije svakom novom danu uživajući u plodovima svojih djela.