Hod za život: „Negdje iznutra, iz gužve…“

hod za

Prekrižila sam se i uhvatila dječaka i djevojčicu za ruke. Hod za život. Hodamo. Bože, blagoslovi ovaj narod. Prospi na nas svoj mir, milosrđe.

Baloni, radost. Pita me dječak: „Mama, hodamo li mi to ukrug cijelo vrijeme?“

Već smo blizu Zvončaca. Život započinje začećem. Između muža i žene, između tijela i tijela, između duše i tijela. Bog tog trenutka s vrha neba pomisli, i bude. Bog zavoli i stvori se. Iscuri Cijelog Sebe iz Duše u dušu i tijelo. Bog učini, i život poteče zemljom. Blagoslov, ljubav. Za vječnost.

Stvori se nada.

Čini mi se da i Ti hodaš, Gospodine

Bog začećem zamiluje svoje ljude, poljubi zemlju, poteče na Sliku Svoju baš ondje gdje se spojeni slože dvoje u jedno. Na sliku Svoju.

Kaže mi dječak: „Teška mi je torba, ali neka, mama. Nemoj mi je još skidati, pretrpjet ću ja malo za one male bebe. Za nerođene.“ Dijete za dijete. Bože, blagoslovi ovaj narod.

Čini mi se da i Ti hodaš, Gospodine. Kao Galilejom, kao Nazaretom, kao Betlehemom rađaš se ovdje, u gužvi, u radosti. Rekli su mi dječak i djevojčica danas u automobilu da oni Isusa osjete u srcu kad su dobri, i kad pomažu, i kad su radosni, kad oproste, daruju nešto. Kažu, Isus je tu, znaju oni po onome nečemu unutra što ih razveseli kad naprave dobro djelo. Znaju djeca točno po nečemu. Oni se valjda još pupkom dodiruju s Nebom, čini mi se.

Radost, baloni. Pjesma, baloni lete u nebo. Pita me djevojčica: „Mama, gdje oni to odlaze, gdje će završiti ovi baloni?“ Zamislim se. „U svemir, u nebo“, kažem. A ona, isto se zamisli i kaže: „Isus i Marija će pucati naše balone u nebu.“

Hod kao molitva: za život

Vidim u njenim očima da će Oni to raditi radosno, s guštom. Onako kao što bi možda dijete činilo da živi na nebu i dodirom ruke puca balone. A na tim balonima što su poletjeli gore, pisalo je da mi ovdje dolje hodamo za život.

Hod kao molitva: za život. Da se rode. Kao naše suze: za život i da se rode. Da prestane ono ružno i nasilno tamo gdje bi trebalo biti samo toplo i ljubljeno. Tamo gdje bi se trebalo maziti i tapkati i vrtjeti i hraniti i disati. Na najopuštenijem mjestu na svijetu da više nikada ne bude grozote.

Hod kao baloni u nebo poslani.

Pomislim da možda djevojčica ima pravo. Možda upravo sada mali Isus uzima balon po balon i lijepi ga nebom u osmijeh. U nekog dalekog smile čovjeka. Ono nasred neba, daje nam neki znak. Šalje poruku na naš način, ljudski. Radosno kao Down. Nada kao kiša iz nebeskog osmijeha.

Kažu, kada mala djeca mole, Bog ne može odoljeti toj prošnji. A dječak je danas molio. I jedna majka, to je ono što ja znam.

Blagoslovi, Gospodine, svoj narod i pomozi nam na našim životnim hodovima da milujemo, da ljubimo život. Od začeća. Do trenutka kada ga Ti sam pozoveš u zajedništvo, u Nebo. S Tobom.


Marja Grgić – Žena vrsna
Foto: Hod za život – Split

Marija Grgić
Marija Grgić

Gospodin joj je providio muža i njihovom braku poklonio petero djece. Uz brigu o svojoj obitelji, uređuje portal Žena vrsna što je svakodnevno ispunjava milošću. Jednom ranije u životu postala je magistra matematike i fizike. Osluškujući Božju prisutnost u svakodnevici, voli pisanjem hvatati sjećanja na Ljepotu.