„Humanae Vitae“ – 50 godina pitanja i odgovora

Jeste li čuli za encikliku „Humanae Vitae“? Znate li zašto je tako kontroverzna za mnoge krugove izvan, ali i unutar Katoličke Crkve? Enciklika u kojoj sada već blaženi papa Pavao VI. govori o ispravnoj regulaciji poroda navela je protestantkinju na obraćenje na katoličanstvo. Hoćete li je potražiti i pročitati? Može li i tebe izazvati na promjenu stava o otvorenosti životu? 

39

Kad sam je prvi put uzela u ruke – rasplakala me

Na svijetu postoji mnogo usamljenih duša kojima je potrebno svjetlo da rasvijetli njihovu tamu, melem da povije njihove rane i milost da utješi njihov ožalošćeni duh. Za mnoge je enciklika blaženog pape Pavla VI. „Humanae Vitae“ (hrv. Ljudskom životu) bila sve to i još mnogo više. Kad sam je prvi put uzela u ruke, kao protestantkinja, morala sam je pročitati više puta iz osobnih i vjerskih razloga i zbog proučavanja. Svaki me put ganula do suza.

Enciklika je poznata po tome što ponovno iznosi nauk Crkve protiv umjetne kontracepcije. No, Humanae Vitae, čija 50. obljetnica pada na 25. srpnja ove godine, također nam pruža odgovor na pitanje: „Tko je čovjek i koje je njegovo cjelokupno poslanje?“

Rekla je sve o dostojanstvu žene

Enciklika „Humanae Vitae“ jezgrovito je opisala moje ljudsko dostojanstvo i pojasnila mi da kao žena nisam manje vrijedna od muškarca. Odmah na početku spominje „dostojanstvo žene i njeno mjesto u društvu“, a osim toga naglašava reciprocitet i komplementarnost muškarca i žene. Prema ženi se treba odnositi s poštovanjem: umjetna kontracepcija potiče muškarca da „ne poštuje … njenu fizičku i emocionalnu ravnotežu“ i „svodi je na puki instrument za zadovoljavanje vlastitih potreba“.

Riječi Pavla VI. govore mi da su moje tijelo i um dragocjeni te da su moj razum i volja vrijedni poštovanja. Spoznala sam da je čitavo moje biće dar te da je „ljubav iznad svega potpuno ljudska, istovremeno osjetilna i duhovna“. I naposljetku, enciklika mi je pokazala dubinu moralnog poretka i nužnost njegova poštivanja čak i u braku.

Crkveni nauk se tiče moga života

Istina, čitav crkveni nauk tiče se čovjeka i njegova poslanja u životu. No, u ovom povijesnom razdoblju kada ljudi masovno vjeruju u laži ovoga svijeta o ljubavi, braku i spolnosti, katolička doktrina vezana uz ova pitanja ima posebnu moć da nas izbavi iz tame i približi Bogu. Znam da nisam jedini obraćenik koji je u enciklici „Humanae Vitae“ otkrio milost koja ima moć podbosti savjest samodostatnog čovjeka.

Moje suze koje su potekle dok sam čitala encikliku bile su, po mom mišljenju, znak fizičkog i duhovnog odgovora na istinu. Naše unutarnje biće uvijek zna prepoznati kad je susretnemo jer je ona dio naše naravi. Sv. Pavao nam kaže:

„Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.“

(Rim 1,19-21)

„Fazni prijelaz“ za moje obraćenje

Znamo prepoznati istinu kad je vidimo i ona nas može dovesti do obraćenja. Dok sam još studirala fiziku, opčinjavali su me „fazni prijelazi“, odnosno promjene kojima, recimo, voda postaje led. Fazni prijelazi uvijek imaju kritičnu točku kada dolazi do konačne promjene iz jedne faze u drugu. One također imaju koegzistentnu krivulju – područje dviju faza gdje se tvar nalazi u oba oblika. Oduvijek me zanimalo što se događa unutar takvih sustava na najosnovnijoj razini.

Obraćenje zahtijeva promjenu, obrat, a u mom „faznom prijelazu“ na katoličanstvo upravo je enciklika „Humanae Vitae“ bila ključna za moj prijelaz iz jednog stanja tame u stanje malo manje tame. Pomičući se duž svoje koegzistentne krivulje, odnosno stanja u kojem su se različite ideje o čovjekovoj naravi i njegovom odnosu s Bogom miješale u mojim mislima i stanja u kojem sam polako počela shvaćati što Crkva misli o milosti, ne razarajući čovjekovu narav, već je usavršavajući i uzdižući, došla sam do kritične točke. I kao što sam već ranije pisala o tome, dan kada se moja duša preobratila na katoličanstvo – kritična točka koja je dovela do konačne promjene – bio je dan kada sam shvatila da kao rastavljena i ponovno udana žena ne mogu primati pričest. Tuga i radost spojili su se u jedno i ja sam iz tog stanja duhovno i, rekla bih, fizički izašla kao pobjednik.

Ne traži „rupu“ u zakonu – obrati se

S obzirom na to da sam prošla kroz to iskustvo, žalosti me kada vidim katolike kako traže „rupu“, odnosno način da stave svjetiljku crkvenog nauka o braku i spolnosti pod posudu. Taj nauk, koji mi je pomogao da promijenim život, smatra se opterećenjem i staromodnim učenjem. Takav način razmišljanja ne shvaća srž obraćenja, a to je prijelaz iz svjetovnog načina razmišljanja na razmišljanje koje je u skladu s Kristovim. Ako ne doživimo taj fazni prijelaz, nema ni obraćenja. To je jednostavno tako. Nema obraćenja ako ne dođe do faznog prijelaza u mislima i srcu. U Ezekielu 36,26 Bog kaže: „Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa“.

Doista je žalosno da neki katolici, čak i svećenici i teolozi, žele oduzeti ovu priliku. O. Maurizio Chiodi, član Pontifikalne akademije za život, zalaže se za „ponovno iščitavanje enciklike „Humanae Vitae“ u svjetlu apostolske pobudnice „Amoris Laetitia“ te misli kako bi se „umjetna metoda za reguliranje rađanja mogla prepoznati kao čin odgovornosti koji se provodi ne kako bi radikalno odbacili dar djeteta, već zato što u tim situacijama odgovornost poziva par i obitelj na drugačije oblike dobrodošlice i gostoprimstva“. E. Christian Brugger nedavno je primijetio da je to tek dio mnogo šireg napada na crkveni nauk.

„Humanae Vitae“ – Enciklika donosi istinu u svijetu tame

Kao što je bilo sporno pričešćivanje žena koje su rastavljene i ponovno udane bez poništenja prvog braka, moralisti koji se prilagođavaju određenim situacijama te koji pokušavaju odbaciti „Humanae Vitae“, oduzeli bi Crkvi jedno od najsnažnijih sredstava evangelizacije koje ima. Enciklika donosi istinu u svijetu tame, sućut u vremenima bešćutnosti i solidarnost u kulturi izolacije.

Unatoč svim prijeporima koji se i danas vode upravo oko ove enciklike kao katolici pozvani smo slušati nauk Crkve kao majke koja poznaje nas i naše živote. Enciklika izaziva katolike, izaziva i sve koji su spremni na promjenu misli i srca. Bog je uvijek u teškim vremenima podizao proroke koji su potrebni za to vrijeme, isto je učinio i s blaženim papom Pavlom VI. koji je u doba seksualne revolucije dao odgovor svijetu na pitanje seksualnosti i odnosa prema njoj.


Luma Simms – Catholic Herald
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: TeiTo

Otvorenost životu je tema na kojoj se lome koplja, zato vam donosimo još tekstova za ohrabrenje:

 

Print Friendly, PDF & Email
In this article