Ovo pismo zahvale vaše djece je vrlo vjerojatno najbolje što ćete ikad pročitati.
Možda upravo sjedite na stolcu u kuhinji promatrajući štetu nakon doručka. Zbunjeno gledate ono što izgleda kao ostatci monsuna od mrvica. Zurite u svoju šalicu kave tražeći odgovore na životna pitanja. Baš u tom trenutku vaša djeca protrče pokraj vas. Ruše stvari po dnevnom boravku ostavljajući iza sebe nanose igračaka, knjiga i neidentificiranog donjeg rublja. Vrište u decibelima koje vaš um ne možete ni prepoznati.
„Mama!!!“ vrište u čistoj razdraganosti. „Možemo li dobiti užinu?“
Hvala ti, mama…
Priskrbite si malo proteina, drage moje, (da, mislim na Nutellu) i popijte još jednu šalicu kave jer su vaša djeca zapravo htjela reći sljedeće:
Draga mama,
Hvala ti. Hvala ti što čistiš za mnom nakon tute i tjeraš me da jedem povrće kako ne bih dobio skorbut. Čak ideš tako daleko da ih smiksaš u kašicu kako ih ne bih primijetio. Ali ja to ipak primijetim, mama. Odvratnog je okusa, ali hvala ti jer se trudiš. Žao mi je jer sam plakao zbog tvog truda puna dva sata.
Hvala ti mama jer mi spašavaš život svaki dan. Činilo se kao dobra ideja svezati sidro oko svoga stopala i skočiti u vodu, ali iz sam tvog uzbuđenja i glasnog govora shvatio da to i nije bila tako dobra ideja. Žao mi je zbog toga, mama. Primijetio sam da ne misliš da su sve moje zamisli loše, samo poneke. Cijenim to.
Hvala ti mama što si spasila susjedovu djecu da ih ne ubijem ili na neki način ozlijedim kad sam odlučio bacati veliko kamenje u njihovom smjeru. Nisam htio nikoga povrijediti, mama, vjerovao sam kako će oni možda pomisliti: „Taj dječak odlično baca kamenje. On je najzanimljiviji dječak kojeg sam ikad vidio.“ Sad znam da sam pogrešno mislio. Vidim i da izgledaš kao da ti treba piće za odrasle. Mama, da sam punoljetan, kupio bih ti ga.
Cijenim što činiš za nas…
Hvala ti mama što usisavaš, meteš i pereš podove nanovo svaki dan. Žao mi je zbog trčanja, vrištanja i vješanja na tvoju nogu dok to radiš. Sad kad si završila, pitam se mogu li dobiti žitarice i sok u čaši bez poklopca.
Samo se šalim s tobom mama.
Hvala ti što mi čitaš moju najdraži knjigu o mačićima stoput ispočetka. Sada shvaćam da sam trebao više biti opčinjen knjigama s većim slikama i manje riječi. To ima smisla. Isto tako, hvala ti što mi dopuštala da gledam dosadne televizijske emisije. Žao mi je što će ti neki popularni poklici iz crtića ostati zauvijek u glavi. Mama, ti si najbolja.
Hvala ti na strpljenju i strogoj ljubavi…
Hvala ti što si nas izmirivala kad smo se svađali i pomogla nam shvatiti kako ta ružičasta bojica nije jedina ružičasta bojica na svijetu. Činilo se da jest, mama, zaista se činilo da jest.
Hvala ti što si nas podsjećaš kako u našoj zemlji ima dovoljno vode za sve nas i kako to što smo vikali jedno na drugo: „Nemoj popiti svu vodu!!!“ vjerojatno nije realna zabrinutost. Super je i što nas uvijek hraniš. Primijetio sam to. Oprosti što sam te dok si stavljala hranu na moj tanjur 45 puta podsjetio kako sam gladan i da ne volim jesti salatu. Ipak ću pojesti tu salatu, mama. Neću se čak ni daviti svaki put kad ju probam progutati – samo zato što te volim.
Mama, hvala ti za strogu ljubav. Hvala ti što si me odvratila od želje da trčim oko vatre i nosim kaubojske čizme bez čarapa. Hvala ti što si me razljutila jer sam morao pospremiti svoju sobu i što nisam smio pljuvati kajganu na pod. Jednog ću dana to razumjeti. Znam da se ponašam kao da si Grinch koji je ukrao moj Božić, ali duboko u sebi te obožavam… uistinu je tako.
Mislim da si ti ona koja je stavila Mjesec na nebo i učinila da zvijezde blistaju. Ne dopusti da te moji izljevi bijesa, ljutnja ili rasparajuće vrištanje zavaraju – ti si sav moj svijet. Nitko me na ovom svijetu ne zna grliti kao ti ili izliječiti bol poljupcima kao ti. Nitko ne zna šaptati mojoj duši „da sam divan, jak i pametan“ kao što ti znaš. Volim te.
Mama, ti si nezamjenjiva.
Ti si zakon.
Vole te tvoja djeca.
Jessica Johnston – For Every Mom
Prevela: Kristina Ivaniš
Foto: Unsplash
