Što je katolički karakter, zašto je važan i što mi kao roditelji možemo napraviti kako bismo ga razvili kod naše djece?
Najbolji način da odgovorimo na ova pitanja je da počnemo s jednim osnovnim pitanjem: Koji je smisao života? Pismo i Crkva nas uče da imamo tri božanski određene svrhe koje daju smisao našim životima:
- Spasenje – težiti spasenju naše vječne duše i pomoći spasiti duše drugih (to spasenje, kojemu nas uči Crkva, besplatni je Božji dar, ali zahtijeva našu suradnju kroz vjeru u Boga, poslušnost njegovim zapovijedima i pokajanje za naše teške grijehe)
- Služenje – korištenje talenata koje nam je Bog dao kako bismo gradili Božje kraljevstvo na zemlji.
- Svetost – rasti u svetosti
Koji je naš cilj ako želimo razviti katolički karakter u našoj djeci i sebi samima?
Treća svrha, svetost, ključna je za izgradnju katoličkog karaktera. Na kraju Govora na gori Isus je rekao nešto zadivljujuće: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48). Sveti Grgur kaže to ovako: „Svrha je kreposna života postati sličan Bogu.“
Pismo nam kaže: „Bog je ljubav!“ (1 Iv 4,16). Ako želimo biti kao Bog, naš poziv je voljeti. Suština ljubavi je žrtvovati se za drugog, kao što je to Isus učinio. Ljubav je sebedarje.
Koji je onda naš cilj ako želimo razviti katolički karakter u našoj djeci i sebi samima? Kristov karakter. Život sebedarja.
Ukratko, krajnje poslanje svake katoličke obitelji je, poput poslanja cijele Crkve, pretvoriti nas sve u malog Krista. To znači gajiti, uz pomoć Božje milosti, „suobličenje u Kristu“ koje je Duh Sveti započeo na našem krštenju – proces koji se treba nastaviti kroz čitav naš život.
Koje kreposti trebamo gajiti?
Visoki ciljevi karaktera sličnog Kristu grade se na temelju onoga što Crkva zove „prirodne kreposti“. Između prirodnih kreposti koje bi obitelji i škole trebale njegovati četiri su se razvile od starih Grka, imenovane u Pismu (Mudr 8,7) i prihvaćene od Crkve kao „stožerne kreposti“:
- razboritost – omogućuje nam procijeniti što trebamo učiniti
- pravednost – omogućuje nam poštovati prava drugih i dati im ono što im se duguje
- hrabrost – omogućuje nam ispravno postupati u teškoćama
- umjerenost – omogućuje nam kontrolirati naše želje i izbjegavati neumjerenost u dopuštenim užicima
Prirodne kreposti
Ove prirodne kreposti su razvijene kroz trud i praksu uz pomoć Božje milosti.
Kako bismo razvili karakter sličan Kristu trebamo više od prirodnih kreposti. Također trebamo tri nadnaravne ili bogoslovne kreposti:
- vjera u Boga – omogućuje nam da vjerujemo u Boga i dogme njegove Crkve
- ufanje u Boga – usmjerava nas da vječni život vidimo kao najvažniji cilj i da u potpunosti vjerujemo Bogu
- ljubav Božja – omogućuje nam da Boga volimo iznad svih stvari i svoje bližnje kao same sebe u Božjoj ljubavi
Tri bogoslovne kreposti smatraju se nadnaravnim jer dolaze od Boga i svrha im je naše sudjelovanje u Božjem božanskom životu
Kao što Katekizam (1813) uči, bogoslovne kreposti nisu odvojene od prirodnih kreposti; točnije, one „zasnivaju, nadahnjuju i obilježavaju ćudoredno djelovanje koje je vlastito kršćaninu.“
Katolički pisac Peter Kreeft ističe: „Kršćanin je razborit, pravedan, hrabar i umjeren iz vjere u Boga, nade u Boga i Božje ljubavi.“ Nadnaravne kreposti, kao i prirodne kreposti rastu kroz naša nastojanja i vježbu u suradnji s Božjom milošću.
Što mi kao roditelji možemo učiniti kako bismo izgradili katolički karakter, prirodne i nadnaravne kreposti?
Prvo, shvatiti da pripremiti našu djecu da slijede Krista znači pripremiti ih da krenu putem kojim se manje putuje. Živjeti život s kršćanskim krepostima uvijek je bio protukulturalan, ali nikada više nego u današnjem od medija upravljanom, materijalističkom, seksualno dekadentnom i moralno relativističkom svijetu.
S tom mišlju slijedi pet osnova odgoja katoličkog karaktera
1. Za katolički karakter gradite odnos ljubavi
Zajedničko vrijeme. Djeca će brinuti o našim vrijednostima kada znaju da mi brinemo o njima. Vrijeme emocionalne intime je posebno važno kako bismo pomogli našoj djeci osjećati se voljeno i kako bismo uvećali naš utjecaj na osobu kakvom oni postaju. Pokojni Christian Barnard, pokretač transplantacije srca, sjeća se vremena sa svojim ocem.
„Kad god smo bili bolesni otac se ustajao kasno navečer liječiti nas. Ja sam patio od uraslog nokta na nozi što je toliko boljelo da sam plakao u krevetu. Moj otac je izvlačio gnoj toplim oblogom napravljenim od mlijeka i krušnih mrvica ili Sunlight sapuna i šećera. Kada bih se prehladio, trljao mi je prsa Vicksom i prekrio ih crvenom flanelnom tkaninom. Nedjeljom poslijepodne šetali bismo zajedno do vrha brda pokraj brane. Tamo bismo sjeli na stijenu i gledali dolje na grad ispod nas. Tada bih ispričao svoje probleme ocu i on bi meni pričao o svojima.“
Ljubav kao komunikacija. Kvaliteta naše ljubavi često se svodi na kvalitetu naše komunikacije. Kako biste stvorili kvalitetnu raspravu za vrijeme večere, na primjer, pokušajte imati teme: „Koji dio dana ti je bio najbolji?“, „Na koji način si pomogao drugoj osobi?“, „Tko ima problem koji ostatak obitelji može pomoći riješiti?“
Ljubav kao žrtva. Jedna majka kaže: „Najvažnija stvar koju roditelji mogu učiniti za svoju djecu je voljeti jedno drugo i ostati zajedno.“ S obzirom na prijašnje generacije veliki je pomak u tome da i svjetovni i vjerski bračni savjetnici sada potiču bračne parove koji imaju probleme da učine sve moguće kako bi riješili svoje poteškoće i spasili brak. Roditelji katolici mogu ojačati svoje brakove stalnim oslanjanjem na milost sakramenta ženidbe u dobru i zlu. Istraživanja pokazuju da što više muž i žena prakticiraju svoju vjeru to je njihova veza bolja i tim više njihova djeca napreduju.
2. Koristite snagu dobrog primjera za katolički karakter
Primjer kojeg dajemo – posebno kada dolazi zajedno s vezom ispunjenom ljubavlju – je jedan od najvažnijih načina na koji utječemo na karakter naše djece. Naš primjer ne uključuje samo način na koji se odnosimo prema našoj djeci već i kako se odnosimo prema supružniku te kako se odnosimo i kako govorimo o drugima (rodbini, prijateljima, susjedima i učiteljima)
Povećavamo snagu našeg osobnog primjera kada svoju djecu izložimo drugim pozitivnim uzorima. The Giraffe Heroes Project razvio je bazu od više od 1000 priča o svakodnevnim herojima svih dobnih skupina koji su pokazali suosjećanje i hrabrost zalažući se za druge.
Books that build character (Knjige koje grade karakter, op.a.) Williama Kilpatricka nude stotine izmišljenih priča čiji će likovi vrijedni divljenja živjeti u srcima i mašti mladih ljudi.
Web stranica Teachwithmovies.com sadrži stotine dobrih filmova koji nude pozitivne uzore i teme o čvrstom karakteru.
I svakako trebamo iskoristiti bogate izvore koje nam pružaju životi svetaca (vidi knjigu Mary Reed Newland The saints and our Children- Sveci i naša djeca, op.a.). „Sveci imaju oči uprte u Boga,“ rekla je jedna katolička majka. „Oni vrlo živopisno prikazuju što znači slijediti Krista.“
3. Poučavajte izravno
Ako želimo da naš primjer ima maksimalan učinak, naša djeca trebaju znati vrijednosti i uvjerenja koja leže iza toga. Trebamo prakticirati što propovijedamo, ali isto i propovijedati što prakticiramo.
Trebamo izravno poučavati svakodnevno ponašanje: „Reci molim te i hvala“, „Nemoj prekidati“, „Gledaj u osobu koja ti govori.“
Trebamo izravno poučavati osnove naše vjere počevši od tri svrhe naših života (spasenje, služenje, svetost). Trebamo napraviti popis katoličkih istina koje želimo naučiti svoju djecu. Kaže majka katolkinja: „Želim da moja djeca znaju koliko su izuzetno važni sakramenti – kako nam daju snagu za ići kroz život.“ Kaže otac: „Želim da moja djeca shvate da postoji istina i da, kada Papa poučava vjeru i moral, on govori u Kristovo ime.“
Ostale katoličke istine koje želimo prenijeti:
- život je svet, od začeća do prirodne smrti
- imamo posebnu dužnost pomoći Kristovim „najmanjima“ – siromašnima, beskućnicima, onesposobljenima, bolesnima, potlačenima i nerođenima
- seks je prekrasan dar dobroga Boga, ali rezerviran je od Boga za brak između muža i žene
- kada svoje patnje pridružimo Kristovom križu postajemo više kao Isus i sudjelujemo u njegovom poslu spašavanja duša
- misa je najvažniji dio naše vjere kroz koju Isus nastavlja otkupljivati svijet (obavezni smo ići na nedjeljnu ili misu bdijenja iz straha od smrtnog grijeha)
- povezanost s Blaženom Majkom siguran je put k povezanosti s njezinim Sinom
4. Mudro primjenjujte autoritet
Kao roditelji trebamo imati snažan osjećaj svog moralnog autoriteta i onda ga vježbati mudro na tri načina. Prvo, trebamo imati snažne stavove koji su dosljedni našim katoličkim vrijednostima. Na primjer, što ćemo zabraniti? Nasilne video igre? TV emisije i filmove koji sadrže seks, nasilje ili psovke? Sve vrste pornografije? Glazbu s vulgarnim i nepristojnim riječima te klevetama? Nečedno odijevanje? Zabave na kojima se opija? Maturalne zabave koje traju cijelu noć?
Drugo, trebamo disciplinirati mudro. Čak i male stvari – zlobnu primjedbu bratu ili sestri, na primjer – treba uzeti ozbiljno. Najdjelotvornije discipliniranje traži od djece odgovornost: „Što ti misliš koja je poštena posljedica ovoga što si učinio?“ „Što možeš učiniti kako bi se iskupio za to?“ Naviknuti djecu na odlazak na ispovijed – ispitivati savjest, reći Bogu da im je žao za njihove grijehe, osjetiti Kristov oprost i odlučiti da će činiti bolje (mi naravno trebamo biti uzor) – je još jedan važan dio kojim im pomažemo prihvatiti odgovornost za njihove postupke.
Treće, trebamo vježbati pažljiv nadzor. Izvještaj o rezultatima istraživanja Building a better teenager (Izgrađivanje boljeg tinejdžera, op.a.) kaže da roditelji koji stalno prate gdje su njihova djeca, s kim su, što rade, uključujući njihovu upotrebu medija (znate li što je na njihovom facebook ili twitter profilu?) imaju tinejdžere s nižom stopom seksualnih aktivnosti i zloupotrebom alkohola i droga. Kao što jedan pisac kaže u današnjem moralnom okruženju „trebamo paziti našu djecu kao sokolovi.“
5. Osigurajte autentično iskustvo vjere
Izgradnja katoličkog karaktera zahtijeva autentično osobno iskustvo vjere, unutar i izvan obitelji.
Jedan otac katolik shvatio je da je vođenje njegovog sebičnog 15-ogodišnjaka u gradsku pučku kuhinju za one koji su gladni i beskućnike, gdje su kasnije zajedno volontirali, potaklo sina na to da manje razmišlja o najnovijim stvarima koje je htio, a više o potrebama drugih.
Druga je katolička obitelj imala tradiciju djelomičnog posta svaki ponedjeljak navečer (juha za roditelje, komad voća za djecu), a ušteđeni su novac slali za Catholic Relief Services.
Znam roditelje katolike čiji su se tinejdžeri obratili odlaskom na Youth 2000 vikend (u nekim slučajevima više od jednog), gdje su iskusili mise, krunicu, euharistijsko klanjanje i ispovijed (često prvi put nakon njihovog prvog primanja sakramenta) i gdje su čuli i odrasle i drugu djecu kako pričaju o njihovoj promjeni nakon što su pustili Isusa u svoje živote.
Naš sin Mark i najstarijih troje (13, 11 i 8 godina) od njegovih sedmero djece sudjelovali su na misi s Benediktom XVI na Yankee stadionu u travnju 2008. godine i vratili su se kući inspirirani susretom s Papom i tisućama pobožnih katolika. Svjetski dani mladih imali su sličan učinak na mlade ljude.
Ova silna duhovna iskustva posebno su važna u pubertetskim godinama kada se religija čini kao „hrpa pravila“ ili samo nešto na što te roditelji prisiljavaju.
Upozorenje: Čak i roditelji koji čine sve ispravne stvari kako bi izgradili katolički karakter ne mogu kontrolirati ishod tih napora. Niti Bog nas ne može učiniti dobrima. Konačno oblikovanje karaktera naše djece leži u rukama njih samih.
Zaključno, najvažniji posao nas kao roditelja je koristiti nebrojene prilike koje nam Bog daje kako bismo pomogli našoj djeci da rastu u dobroti i svetosti. Jer, kao što je Crkva oduvijek učila, obitelj je prva škola vrlina.
Thomas Lickona – Catholic Education
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: TeiTo
