Živimo u društvu koje nagrađuje brzinu. Možda bismo ga mogli nazvati vladavinom „Brzih i žestokih“. Većina videoigara za djecu i adolescente uključuje brzinu kao ključan element, budući da igrači preskaču preko prepreka ili pobjeđuju neprijatelje kako bi došli na sljedeću razinu. Ista stvar se događa na radnim mjestima i u komunikaciji. Želimo da nam računalo i mobiteli budu sve brži i brži kako bismo brzo i u trenu mogli izvršiti naše zapovijedi. Postoji, naravno i „instant“ dopisivanje; samo ime govori sve.
Brzina se cijeni jer nam pomaže da učinimo što više stvari u što manje vremena i da (navodno) imamo kontrolu nad svijetom oko nas. Nebrojeni filmovi i serije uzdižu ljude koji donose brze odluke i brzo obavljaju stvari. Brzina je osobina mnogih superjunaka – ne samo Flasha.
Ali, budite oprezni! Brzina nije od pomoći ako nije popraćena namjerom i razmišljanjem. Ako djelujemo na brzinu, a najprije ne razmislimo, vrlo je moguće da ćemo upasti ravno u probleme.
Zapamtite: tko žuri, nikuda ne stiže!
Evo primjera koji će vjerojatno svi razumjeti: Ako pokušavamo spremiti novi recept i prikupimo sve sastojke, najprije ćemo morati pročitati cijeli recept (uključujući i upute) da bismo znali redoslijed pripremanja namirnica te postoje li namirnice koje moramo pripremati u isto vrijeme. U obzir moramo uzeti relativno vrijeme kuhanja različitih dijelova obroka. Ako pročitamo samo prvi korak i odmah počnemo pripremati jelo, mogli bismo se naći u neprilici da sljedeći korak zvuči nekako ovako: „Dok radite prethodni korak, rastopite maslac na tavi da bude spreman u isto vrijeme dok i…“ Ups. Tko žuri, nikuda ne stiže!
Naučite lekciju
Neki ljudi počnu djelovati a da uopće znaju koji je najbolji način da postignu svoj cilj. Na primjer, neće se gnjaviti time da provjere promet ili moguće radove na cesti prije nego započnu dugu vožnju; oni misle kako je najvažnija stvar krenuti na put, a ostalo će se već nekako samo riješiti. Ipak, sat ili dva kasnije, zarobljeni u prometu ili dugačkoj koloni mogli bi shvatiti svoje pogrješke.
U našim odnosima s obitelji, prijateljima ili kolegama na poslu prečesto se događa da čujemo neku informaciju te reagiramo impulzivno. Uzrujamo se, šaljemo ljutite elektroničke poruke, podižemo glas, nekoga izgrdimo, svima govorimo kako drugi s nama nepošteno postupaju… Na žalost, kasnije tek shvatimo da je informacija koja je do nas došla bila nepotpuna ili neistinita, te da je kao posljedica svega naša reakcija bila potpuno neprimjerena. Vrijeme ne možemo vratiti, ali možemo naučiti lekciju za sljedeći put.
Uistinu je brzina vrlo često precijenjena. U stvarnosti, radi u našu korist ako uz sve to koristimo i svoju glavu, a to često znači da si moramo uzeti malo više vremena za razmišljanje prije djelovanja.
Kako možemo prevladati tu sklonost prema brzopletosti? Lako je! Donosimo vam tri koraka…
1. Razmislite o onome što radite
Što ja to radim? Ovo pitanje će nam pomoći da obratimo pažnju na ono što upravo radimo umjesto da pokušavamo raditi više stvari odjednom: primjerice provjeravati mobitel ili da nas ometa razgovor s ljudima koji se nalaze uz nas.
Korisno je također analizirati je li ono što radimo najvažnija stvar koju u tome trenutku možemo raditi, ili su nam prioriteti ipak malo pobrkani. Razmišljajući o onome što radimo možemo odlučiti je li nas ono što je bilo hitno odvratilo od onoga što je uistinu važno.
2. Zapitajte se zašto radite ono što radite
Djelujem li na osnovu trenutnog osjećaja ili temperamenta? Prepuštam li se taštini nadajući se da će drugi primjetiti koliko sam brz u usporedbi s mojim kolegama, prijateljima ili obitelji? Glumim li ponos zato što mi je netko povrijedio osjećaje i želim li osvetu? Skrivam li zapravo vlastitu lijenost zato što bih si trebala uzeti vremena i proučiti ono što ću najprije napraviti, ali mi je lakše samo krenuti u pothvat bez da prvotno razradim detalje?
3. Zapitajte se koje su posljedice onoga što radite
Ako zaista razmišljamo o tome što radimo, shvatit ćemo da impulzivno djelovanje ima svoje posljedice. Bolje je nešto predvidjeti negoli se kasnije kajati. Kako kažu: „Bolje spriječiti nego liječiti!“ Ovo može biti posebice korisno kada dolazimo do toga što reći drugim ljudima, kako trošimo novac, što „lajkamo“ na društvenim mrežama ili kako odgajamo našu djecu.
Promišljanje o stvarima i izbjegavanje impulzivnih radnji nas neće nužno učiniti sporijima, ali će nas učiniti efikasnijima i sretnijima.
Dolors Massot – Aleteia
Prevela: AMS
Foto: JÉSHOOTS – Pexels
