„Ne sudite!“ – Kada relativisti citiraju Isusa

„Ne sudite!“

„Ne sudite!“

Zapanjujuće je kako su neki ljudi koji ne čitaju redovito Bibliju uvijek spremni kršćanima citirati jedan biblijski redak: „Ne sudite!“ (Mt 7,1)

Ovaj redak najčešće koriste kako bi spriječili razgovor o moralnim pitanjima. „Ne biste trebali drugima govoriti što je dobro, a što nije. Zar nije Isus govorio „Ne sudite!“?

No, Biblija govori o osudi u drugačijem smislu. S jedne strane, ne bismo nikada trebali osuđivati tuđu dušu. To je razlog Isusove kritike kada kaže „Ne sudite!“.

Nečije duhovno stanje pred Bogom jest problem jedino između njega i Boga

Istovremeno, Isus nam ne govori da je loše upotrijebiti naš razum da bismo prosudili o tome što je dobro, a što loše. Štoviše, Biblija nas poziva da donosimo dobre, mudre prosude o mnogim životnim stvarima. Sv. Pavao, primjerice, kaže da „duhovan pak (čovjek) prosuđuje sve“ (1 Kor 2,15).

Mnogi se ljudi boje reći da je nešto moralno pogrešno jer ne žele „osuđivati“. No, moramo im pomoći uvidjeti da postoji velika razlika između moralnog prosuđivanja i osuđivanja nečije duše.

Je li u redu koristiti svoj razum i jednostavno prosuditi? Ako primjećujem da kiši, prosuđujem: „Trebao bih ponijeti kišobran.“ Ako sniježi, prosuđujem: „Trebao bih obući zimski kaput.“ Jesam li zao ili netrpeljiv ako to napravim? Naravno da nisam. Bog mi je dao razum. Želi da ga koristim.

Isto tako, mogu li koristiti svoj razum da bih prosudio tuđe postupke? Ako vidim da će mi dijete istrčati na cestu, smijem li prosuditi: „To nije dobro za nju. Moglo bi je udariti auto.“? Ako to napravim, ne kažem kako je ona grozna osoba ili je osuđujem na pakao. Jednostavno primjećujem da bi mogla napraviti nešto što bi je moglo ozlijediti.

Koristiti razum u prosuđivanju moralnih postupaka

Uzmimo u obzir još nešto. Mogu li koristiti svoj razum i prosuditi o tuđim moralnim postupcima? Recimo da postoji mlada žena koja mijenja spolne partnere. Mogu li koristiti svoj razum i prosuditi: „To nije dobro za nju.“? Mogu li prosuditi: „Neće bit sretna ako živi na ovakav način. Neće nikada pronaći trajnu ljubav za kojom čezne. Stvorena je za nešto bolje.“? Naravno da mogu.

No, budimo jasni – ne osuđujem njezinu dušu ako tako prosuđujem. Ona možda objektivno radi nešto loše, no ja ne znam njezino osobno stanje pred Bogom. Ne znam njezinu prošlost, njezinu situaciju ili njezine rane. „Tko sam ja da sudim?“ rekao bi papa Franjo. Stanje duše pred Bogom jest nešto što je jedino između te osobe i Boga.

Ne bih osuđivao njezinu dušu – to je stvar između nje i Boga. No, ljubiti drugoga jest željeti mu dobro, ištiti što je najbolje za njega.

Bog jedini vidi cjelokupnu sliku

Katekizam katoličke Crkve opisuje koliko različitih čimbenika u ljudskim životima može otežati njihovu slobodnu odluku na takav način da ograničava njihovu krivnju ili moralnu krivicu. Kao što objašnjava papa Franjo: „Nečije stanje pred Bogom i njegov život u milosti misterij je koji je svima nedokučiv.“

Jedino Bog vidi cjelokupnu sliku. Možda ova mlada žena potječe iz disfunkcionalne obitelji i nikada nije iskusila istinsku ljubav. Možda je bila zlostavljana. Možda su je oduvijek učili da takvo nešto znači biti slobodnom ženom. Takvoj ženi nije potrebna moja osuda njezine duše. Njoj je potrebno upoznati Boga, milost i plan za njezin život.

Istovremeno je vrlo važno znati je li mi stalo do nje i bih li joj trebao nešto reći o tome što radi? Ako mi je, primjerice, bliska prijateljica ili član obitelji, bih li trebao razgovarati s njom o tome?

Ljubiti drugoga jest željeti mu dobro

Ne bih osuđivao njezinu dušu – to je stvar između nje i Boga. No, ljubiti drugoga jest željeti mu dobro, ištiti što je najbolje za njega. Ako istinski volim ovu osobu, onda je izraz ljubavi pokazati joj bolji put.

Bez sumnje, to bih trebao promišljeno napraviti, u pravo vrijeme i na pravi način s mnogo nježnosti, poniznosti i suosjećanja.

No, nije niti malo u ljubavi gledati sa strane i nemati potrebu podijeliti s njom Istinu.

Zamislite da vidim svoju dvogodišnjakinju kako bi upravo mogla dotaknuti vrući štednjak i kažem: „Ja to ne bih napravio. No, ne želim osuđivati. Radi što hoćeš.“.

Zamislite da moj mali neplivač upravo skače u bazen i kažem: „Oh, dobro… ako to tebi odgovara. Osobno, to ne bih napravio, no ne želim ti nametati svoja stajališta. To je tvoj život.“ Bi li to bio čin iz ljubavi? Naravno da ne bi.

Moralni relativizam

Ovo dovodi do još jedne tragedije moralnog relativizma – relativizam nas udaljava od ljudi koje volimo.

Možemo postati indiferentni prema potrebama ljudi koje je Bog poslao u naše živote.

Umjesto da odgovorimo u ljubavi i suosjećanju kada primijetimo našeg brata u životnim nevoljama, možemo postati ravnodušni i mlaki. Možemo postati poput Kajina koji je rekao: „Zar sam ja čuvar brata svoga?“ To nije ljubav.

Izdignimo se iznad kulture relativizma i pokažimo više ljubavi prema ljudima u našim životima dijeleći s njima Istinu.


Edward Sri – Catholic Education
Prevela: LR
Foto: Pexels

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!