Blag osjećaj srama kada se pritišće kvačilo unutar prefrontalnog korteksa trenuci su kada djeca uče promijeniti loše ponašanje u prihvatljivo ponašanje. Sjetite se starih plemena. Uzbuđeni trogodišnjak juri prema okupljenim odraslima vičući kako je otkrio zanimljivog kukca. Poglavica ga poprijeko pogleda. Njegove ga unutarnje kočnice obuzdavaju uslijed uzbuđenja. U dubini osjeća težinu u grudima i kako tone. Odvraća pogled. To je sram.
Neprihvatljivo ponašanje koje potiče osjećaj srama razlikuje se među kulturama stoga znamo da je naučeno, a ne urođeno. Međutim, osjećaj blagog srama, taj mehanizam učenja kako kontrolirati ponašanje tako da možemo živjeti unutar zajednice, univerzalan je za sve ljude. U svom blagom obliku sram je prirodan način koji omogućuje mladim ljudima da žive s ostalima i slijede plemenska pravila. Može ga se smatrati i kao početkom glasa savjesti. Stoga je dobra ovakva reakcija koja se događa kod sve djece, a kojom ispravljaju svoje ponašanje. Ako se dijete nakon toga potakne, a ne kazni, ono može prihvatiti upute i dalje se osjećati kao dobra osoba.
Roditelji promišljeno reagiraju
Što se dalje događa? Majka i otac trogodišnjaka reagiraju. Oni nježno podižu dijete u svoje krilo i osmjehuju se ohrabrujući ga. Zatim ga izvode iz šatora i dive se njegovom kukcu. Objašnjavaju da su odrasli trenutno koncentrirani na svoje brige i ne smije ih se prekidati te predlažu da kukca može pokazati djedu kasnije. Ako roditelji smatraju da je dijete sposobno, predložit će da se ispriča odraslima tako što će se u roditeljskom naručju jednostavno vratiti na njihov sastanak i u tišini i s poštovanjem slušati neko kratko vrijeme da bi pokazalo kako razumije što je prihvatljivo ponašanje.
Dijete iz svoje instinktivne reakcije uči koje je prihvatljivo ponašanje u kontekstu svoga plemena. Ne osjeća se lošom osobom jer roditelji imaju razumijevanja. Još uvijek osjeća međusobnu povezanost. Naučio je da može popraviti ono u čemu je pogriješio.
Što ako roditelj kažnjava?
No, što ako ga je roditelj izgrdio ili možda kaznio? Tada će se ovaj instinkt blagog srama koji se javlja u pravom trenutku pomiješati s osjećajima koje svi proživljavamo kada smo kažnjeni – ljutnjom, nerazumijevanjem, manjkom samopouzdanja. Drugim riječima, dijete se osjeća usamljeno i lošom osobom. To je definicija srama. Stoga, ako je djetetov prijelaz popračen kaznom ili strogim prekoravanjem tada se dijete osjeća kao da je loša osoba, posebno ako se takvo iskustvo ponavlja – dijete će odrasti s tzv. „toksičnim“ sramom. Takav će se sram ispoljavati tijekom djetetova života, potkopavajući njegovo samopouzdanje kad god naiđe na prepreku.
Sram osjećaju i roditelji
Vjerojatno vam je poznat osjećaj srama. No, često nam je toliko nepodnošljiv da razvijemo niz načina kako se od njega branimo – izbjegavajući bilo kakav rizik, koristeći lijekove, prenoseći sram na vlastitu djecu.
Postoje mnogi načini kako prenosimo sram. Zamislite na trenutak da vaše dijete obuzima napad tantruma u dućanu. Osjećate kako svi zure u vas. Ako ste poput većine roditelja, osjećate da ste na udaru, kritizirani, bez potpore, potpuno sami. Pa čak i bezvrijednima, potajice lošima što sada svi znaju. To je sram. Ako ste poput većine ljudi, u tom ćete trenutku pokušati potisnuti taj nepodnošljiv osjećaj kako god možete. Optužujete svoje dijete za to. Prijetite ispod glasa ili ga korite. U tom trenutku vaše se dijete prebacuje s problema koje ima (umorno je, gladno ili jednostavno ima potrebu trčati) i sad se osjeća nepovezano s vama. Osjeća se usamljeno, a sve su oči uprte u njega. Osjeća se posramljeno.
Situacija se može naknadno popraviti
To je jedan od načina kako prebacujemo sram na djecu. Je li to kraj svijeta? Nije ako je to izoliran slučaj i kasnije popravite situaciju. Nijedan roditelj nije savršen. Svatko od nas dopustio je da se vlastiti problemi prelome na našoj djeci. Djeca su otporna i mogu se nositi s takvim situacijama, pa čak i učiti iz naših pogrešaka.
Smisao je da ako nismo svjesni vlastitih sklonosti sramu, nećemo primijetiti što ga pokreće. Jednostavno ćemo ga prebaciti na našu djecu i sljedeću generaciju. No, moguće je zaustaviti ciklus i svaki roditelj to može.
Dr. Laura – Aha! Parenting
Prevela: LR
Foto: TeiTo
