Ako se malo ozbiljnije posvetimo analiziranju onoga što roditeljstvo jest, nameće se pitanje što obrazovanje zapravo znači. Kakav je savjet potreban roditeljima koji su pred izazovom obrazovanja svoje djece kao njihovi primarni učitelji? Roditeljska uloga nije nužno obeshrabrujuća jer obrazovanje nije tek jedan od načina pružanja informacija. Obrazovanje je u svojim temeljima zapravo – odnos. Naša djeca uče toliko mnogo jednostavno boraveći s nama. Uče što cijeniti u životu, a mi ih (kao roditelji) volimo više nego što će ih ijedan učitelj voljeti, a upravo nas ta ljubav čini najboljim učiteljima.
Najvažnije je poznavati svoju djecu
Najbolji odgovor na ovo pitanje jest da se jednostavno opustimo i uživamo zajedno sa svojom djecom. Istina je da svi roditelji već poznaju ono što trebaju znati – svoju djecu. Sve ostalo se može usput naučiti.
Većina roditelja ne obrazuje djecu kod kuće. Stoga, kako oni mogu pozitivno utjecati na djetetovo školovanje, a da ih se ne proglasi čudnima ili nametljivima? Najbolji način kako se roditelj može uključiti jest da na bilo koji način ponudi svoju pomoć. Imamo više šanse da će nas netko poslušati ako smo se ponudili pomoći u školi. Međutim, moramo imati na umu da država nema primarnu odgovornost za našu djecu, ona je u rukama roditelja, a tako nas uči i Crkva. To znači da su učitelji obvezni surađivati s roditeljima i spremno ih poslušati. Istina je da ovo može izazvati snažan otpor kod učitelja, ali oni bi morali priznati da roditelj mnogo bolje poznaje svoje dijete od njih te da bi učitelji trebali poštovati mišljenje roditelja.
Sudjelovanje roditelja u obrazovanju
Roditelji bi trebali zagovarati svoju djecu jer ih poznaju i vole više od ikoga drugoga. Ako želimo da naša djeca postanu sveci, kao što nas je papa Benedikt XVI. prekrasno podsjetio tijekom svoga posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu da je to istinska svrha obrazovanja, tada ne smijemo besposleno stajati postrance dok škola odgaja djecu bez našeg sudjelovanja. Ako to znači da ćemo biti prozvani nametljivima, neka tako bude. Postoje i gori problemi u životu, pa ovo možemo prihvatiti bez prigovora.
Upotreba elektroničkih medija
Nadalje, nameće se tema upotrebe elektroničkih medija u obrazovne svrhe i koja bi pravila roditelji trebali postaviti za ovo područje. U savršenom svijetu trebali bismo stvoriti okruženje u kojem je izravna komunikacija važnija od bilo koje druge vrste komuniciranja. To znači da moramo stvoriti vrijeme za slušanje i razgovor s našom djecom što će vjerojatno podrazumijevati da smanjimo vlastitu upotrebu mobitela, računala, televizora i ostalog. Također, moramo stvoriti kulturu zajedničkog uživanja kod kuće, a ne korištenja televizora ili interneta kao oblika razonode za djecu jer to dugoročno uzorkuje sigurne probleme u budućnosti. Mnogo je bolje gledati filmove i video zajedno s djecom. Posljedica ovakvog pristupa jest da djeca ne bi smjela imati pristup internetu u svojim sobama, mobiteli bi trebali biti isključeni tijekom obroka, a računala bi se trebala koristiti samo u zajedničkim prostorijama.
Ovo je teško područje za roditelje jer je pritisak ogroman. Moramo biti spremni doista se suprotstaviti suvremenoj kulturi ako ne želimo da nas pregazi navala velikih medijskih tvrtki. Naš najveći problem će vjerojatno biti druge obitelji koje ne dijele naše stavove što još više ističu potrebu da se okružimo katoličkim obiteljima koje će nam pružati potporu. Moramo razgovarati s ostalim katoličkim obiteljima o ovim problemima i međusobno si pomoći.
Škole s ograničenim broje djece
Škole bi trebale primati ograničen broj djece. Znam da je to utopijska ideja s obzirom na uvjete i okolnosti. Manje je bolje. Mi smo bez razmišljanja prihvatili industrijski model obrazovanja u kojem je pravilo – što više to bolje. Ako je u obrazovanju najvažniji međusoban odnos, tada bi škole trebale biti male ili barem svjesno osmisliti ljudska mjerila unutar velike strukture kao što je obrazovanje. Teško je, ali je ostvarivo. Moramo na ovom planu djelovati dugoročno. Ovo je mnogo veći problem no što ga svaka obitelj može riješiti samo svojim snagama.
Moramo biti svjesni da ne možemo stvoriti katoličko društvo već društvo suprotno onom suvremenome. Koje praktične korake možemo poduzeti da bismo sagradili takvo društvo?
Papina tri prijedloga
Prema riječima pape Benedikta XVI. u svom obraćanju tijekom posjeta Velikoj Britaniji, ne smijemo biti zadovoljni s prosječnim. Naša vjera donosi dobre vijesti i moramo se toga čvrsto držati kada život postane težak. Nudi nam tri glavna prijedloga: „Prvo, moramo produbiti naš odnos s Bogom. Roditelji su zaposleni te vrlo lako izguramo Boga iz našeg pretrpanog života. Možemo započeti ili završiti dan slušajući Božju riječ u Pismu jer nam je svima potreban podsjetnik da je Bog onaj koji drži sve pod kontrolom, a ne mi.
Drugo, morali bismo provoditi što je više moguće vremena s ljudima koje poznajemo i živjeti radost evanđelja tako da i naši životi budu bolji. Kada su sestre franjevačke obnove posjetile školu gdje sam radio, ostavile su snažan dojam u samo jednom danu.
Treće, katoličke se obitelji trebaju međusobno podupirati. Možda mogu dogovoriti kućne grupe u svojim župama gdje mogu pružati ohrabrenje jedni drugima i praktičnu pomoć ako je potrebno. Možemo sudjelovati u nacionalnim događanjima. Možemo se čak (ne vjerujem ni sam da ovo predlažem) međusobno bodriti putem interneta o čemu nam uspješno svjedoče grupe katoličkih majki.“
Štogod radimo, ne možemo kroz to prolaziti sami, stoga, što prije izgradimo snažnu i vjernu zajednicu s katolicima koji se međusobno podupiru, to bolje.
Pročitajte još i Kako odgojiti svetu djecu.
Francis Phillips – Catholic Herald
Prevela: LR
Foto: Heartbeat Pictures
