Kako oprostiti sebi

oprostiti sebi

Počela je korizma, vrijeme kada su mnogi od nas u iskušenju zamjerati si jer se ne drže planiranih korizmenih odricanja. Ne samo u ovo vrijeme, oprostiti sebi vlastite padove i neuspjehe je neprestana borba. Teško je i razumjeti što znači oprostiti samom sebi, a kamoli to učiniti.

Sv. Augustin je rekao da do opraštanja dolazi kada odustanemo od prirodne želje za osvetom. Drugim riječima, kada više ne želimo povrijediti onoga tko je povrijedio nas, oprostili smo mu (pomirenje je, pak druga tema). No kako to primijeniti na opraštanje sebi?

Oprostiti sebi ne znači samo pustiti i zaboraviti ono što je bilo

To znači oduprijeti se napasti da bacamo na sebe drvlje i kamenje zbog toga što smo pogriješili. Sv. Franjo Saleški u svojem djelu Introduction to the Devout Life, otkriva besmisao takvog samoprijekora kada kaže da su grijesi zapravo manjkavi pokušaji da se osjećamo bolje.

Stoga, što se lošije osjećamo zbog vlastitih grijeha i neuspjeha, veća je vjerojatnost da ćemo ponovno sagriješiti u nastojanju da se osjećamo bolje jer smo već sagriješili. Zaista zlokoban, duhovni, začarani krug! Kada bi formulu praštanja sv. Augustina primijenili na sebe, rekli bi da je opraštanje sebi zapravo odustajanje od prirodne želje da se povrijedimo – jer smo se već povrijedili. Razmislimo malo o tome. Koliko smo brzi u tome da si natovarimo bol jer smo povrijedili sami sebe? Ima li to uopće smisla? Kako bi nam to uopće moglo pomoći?

Napravimo korak dalje. Istraživanje o tome kako se uspješno ispričati može se primijeniti i na opraštanje samom sebi. Uspješna isprika obično sadrži tri komponente (barem kod ozbiljnih problema, lakše uvrede mogu se prebroditi isprikom s manje komponenti). Kao prvo, osoba treba izraziti empatiju, tj. na neki način nam dati do znanja da razumije koliko nas je povrijedila. Drugo, onaj tko je povrijedio predlaže plan ponovnog uspostavljanja dobrog odnosa, tj. on izrazi što želi napraviti kako bi zaliječio nanesenu bol i ispravio stvar. Treće, potrebno je objektivno procijeniti situaciju. Osoba koja se ispričava neće to izvesti tako da onome tko je povrijeđen kaže da je preosjetljiv ili ima previsoka očekivanja. Umjesto toga, onaj tko se ispričava treba priznati da je uvrijeđena strana u pravu kada je očekivala više.

Istinsko kajanje prepoznat ćemo ako smo u stanju vidjeti koliko nas naše grešno ponašanje ranjava

Kako to primijeniti na sebe? U prepoznavanju da nam je istinski žao za naše grijehe i propuste nije presudno da to nikada više ne ponovimo jer je to, iako idealno rješenje, dug proces. Umjesto toga, istinsko kajanje prepoznat ćemo ako smo u stanju vidjeti koliko nas naše grešno ponašanje ranjava; osim toga, ako imamo konkretan plan kako da zaista nešto promijenimo u vlastitom životu. Zadnje, ako smo u stanju priznati da imamo pravo očekivati više i bolje od sebe samih te da se u postizanju toga možemo osloniti na Božju milost.

Ako možemo primijeniti ove tri komponente na našu ispriku samima sebi, znat ćemo da nam je uistinu žao što smo se povrijedili. Tada će nam biti lakše otpustiti potrebu da si nanesemo bol jer smo se prethodno povrijedili. Ako pak imamo poteškoće s opraštanjem sebi, vjerojatno nam nedostaje jedna od opisanih komponenti, kao i u slučaju opraštanja nekom drugom.

Ove korizme, ako želite osjetiti veći mir u svome srcu, potičem vas da odustanete od kažnjavanja sebe i oprostite si.


Dr. Gregory Popcak – Catholic Exchange
Prevela: dr.sc. Danijela Janjanin
Foto: Unsplash

Print Friendly, PDF & Email
Žena Vrsna

Žena vrsna je dragocjena, ali jednostavna - baš kao biserje. Njen sjaj se povećava dok je milosrđe Božje oblikuje u sigurnoj školjci Njegova Presvetog srca. Nije savršena kao Otac, ali svakim danom tome teži. Žena vrsna si ti, ljubljena kćeri Božja, dok nastojiš biti i Marta i Marija u jednoj osobi. Da, čak i onda kada se osjećaš nesposobno, nevrijedno i slabo. Presveta Djevica, jedina vrsna, uvijek ima ispruženu ruku da te povede sa sobom. Hajdemo zajedno, s Marijom do Isusa!