Mucanje je poremećaj ritma i tempa govora koji je obilježen govornim i negovornim ponašanjima. Normalan tijek govora prekinut je čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, a osoba može imati teškoće u započinjanju izgovora riječi. Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana i/ili čeljusti ili drugim neobičnim oblicima ponašanja koje osoba koja muca čini dok pokušava govoriti. Mucanje nerijetko prate i fiziološke reakcije tijela (crvenilo, znojenje), emocionalna nestabilnost, smanjena koncentracija, izbjegavanje komunikacijskih situacija, strah i sram od javnog govora. Određene situacije, kao što su govor ispred većeg broja ljudi ili razgovor telefonom, često pogoršavaju mucanje. Zanimljivo je da se mucanje smanjuje ili nestaje kada osoba pjeva, viče, šapće, razgovara sama sa sobom ili s kućnim ljubimcima…
Može se javiti već od osamnaestog mjeseca života, no najčešće se javlja u dobi između druge i pete godine. To je razdoblje intenzivnog razvoja jezika i govora, dijete počinje koristiti brojne nove riječi i složene jezične strukture za izražavanje svojih ideja, a djetetov jezično- govorni sustav posebno je osjetljiv te opterećen novim i sve složenijim komunikacijskim zahtjevima.
Što činiti kod običnih netečnosti?
Kod čak 85% predškolske djece povremeno se uočavaju netečnosti u govoru (Mazzuca-Peter, 1989.). Radi se o netečnostima koje se javljaju između riječi (obične netečnosti) kao što su:
- ponavljanje višesložnih riječi: „Želim, želim crveni balon.“
- ponavljanje fraza: „Daj mi, daj mi moje kockice.“
- okolišanje: „Znaš, vidjela sam ono za sviranje – bubnjeve.“
- dodavanje nepotrebnih riječi: „Pozvao me, ovaj, prijatelj, uh, na svoj, ovaj rođendan.“
- rijetka ponavljanja slogova: Ru-ručak je bio baš dobar!“
Ovdje govorimo o fiziološkom mucanju koje u većini slučajeva nestaje samo od sebe, ali se netečnosti mogu pogoršati ukoliko roditelji i okolina počnu djetetu skretati pažnju na način na koji ono govori. Roditelji nisu odgovorni za pojavu mucanja kod djeteta, ali primjenom savjeta i uputa za rad kod kuće mogu uvelike pridonijeti smanjenju pojave netečnosti i spriječiti da ona preraste u kronični problem. Vrlo je važno pridržavati se ovih uputa:
- Govorite nešto sporijim i opuštenijim tempom uvijek kada je dijete u blizini. Na taj način govorna situacija postaje manje napeta, a biti djetetu pravilan govorni model puno je djelotvornije nego djetetu davati upute na koji način da govori.
- Ne razgovarajte pred djetetom zabrinuto o njegovom govoru kako ne bi pomislilo da s njegovim govorom nešto nije u redu. Ne govorite djetetu da uspori ili se „opusti“ (na taj način usmjeravate djetetu pažnju na govor, čime se mucanje pojačava).
- Smanjite brzinu i napetost u okruženju. Stvarajte mirnu i opuštenu atmosferu razgovora, izbjegavajte buku i užurbanost. Povremeno odvojite posebno vrijeme samo za razgovor s vašim djetetom u kojem ćete mu posvetiti punu pažnju, pratiti njegove želje i interese te ga ohrabriti i hvaliti za one stvari u kojima je dobro.
- Slušajte ŠTO dijete govori. Reagirajte na sadržaj, a ne na netečnost. Pokažite da vas zanima što vam dijete želi reći i nemojte ga požurivati. Budite dobar slušatelj i održavajte primjeren kontakt očima s djetetom. Pružajte djetetu prikladne potvrde da ga slušate kao što su, primjerice, kimanje glavom ili osmijeh. Ako u danom trenutku ne možete posvetiti punu pozornost djetetu, objasnite mu zašto je tako.
- Potičite dijete na govor, ali bez forsiranja. Ne postavljajte pred dijete previše zahtjeva (ne tjerajte ga da govori kad je jako umorno ili uzbuđeno, kada plače; ne inzistirajte da govori pred nepoznatim ljudima ili pred velikim grupama ljudi jer je to jako stresno).
- Dajte djetetu dovoljno vremena da kaže što je naumilo. Ne požurujte ga prekidanjem ili dovršavanjem riječi umjesto njega. Ne dopustite ni drugima da ga požuruju ili mu se rugaju.
- Budite izdašni u pohvalama i pozitivnom ohrabrivanju kako biste pomogli djetetu da izgradi bolju predodžbu o sebi (cilj je izbjeći strah i nelagodu prije, tijekom i poslije govora).
…a što kod mucajućih netečnosti?
Nekad fiziološko mucanje dođe do razine netečnosti karakteristične za „pravo“ mucanje (razvojno ili početno mucanje). Ono je povezano s razdobljem stabilizacije i automatizacije govora i govornih netečnosti, a za njega su karakteristične netečnosti unutar riječi (mucajuće netečnosti):
- ponavljanje dijelova riječi – prvog glasa ili sloga: „Pogledaj ko-ko-ko-kocke.“ / „Pogledaj k-k-k-kocke.“
- ponavljanje jednosložnih riječi: „Daj-daj-daj mi loptu.“
- produžavanje glasova: „Sssstavi na stol.“
- blokade: napetost i napor pri izgovaranju određene riječi, napete pauze između riječi i rečenica
Prisutnost ove vrste netečnosti zahtijeva pregled logopeda koji će nakon odrađene procjene odrediti potrebnu logopedsku terapiju. Dobro je obratiti se i psihologu kako bi se spriječila manifestacija simptoma i na psihološkom, tjelesnom te socijalnom području djetetovog razvoja. Roditelji suradnjom s navedenim stručnjacima te provođenjem uputa za rad kod kuće mogu puno učiniti kako bi terapija bila uspješna. Ponašanja koja pomažu djetetu u prevladavanju netečnosti su:
- Slušajte što dijete govori, a ne kako to govori. Kada dijete prekidamo ili požurujemo, ono ubrzava svoj govor i dodatno se izlaže riziku da se mucanje javi ili pojača.
- Preoblikujte dio govora djeteta koji je bio netečan nakon što dijete završi s govorom. Na taj način pokazujemo djetetu da smo ga pažljivo slušali, a neizravno mu dajemo dobar govorni model.
- Uvedite pravilo da svatko govori u svoje vrijeme. Na taj način dijete koje muca ne osjeća vremenski pritisak prilikom govora.
- Prilagodite svoj ritam i tempo djetetovom. Promijenite svoj način govora, nastojte da okolina poprimi miran i staložen govorni tempo (polagan, ritmički govor).
- Prilagodite komunikacijski kontekst kako bi bio što ugodniji za dijete. U fazi većih govornih netečnosti koristite jednostavnije rečenične strukture te pitanja koja zahtijevaju kratke i jednostavne odgovore.
- Iskoristite situacije u kojima je govor djeteta tečan, tada mu omogućite neka što više govori (recitira, pjeva, priča i sl.).
- Ublažite emocionalno zahtjevne situacije, npr. pripremite dijete prije događaja, putovanja ili aktivnosti koje kod djeteta uzrokuju veliko uzbuđenje. Na taj način kod djeteta se smanjuje stres, a i govorne netečnosti.
- Nemojte od mucanja učiniti nešto čega se treba sramiti (ako se razgovara o mucanju, treba govoriti baš kao i o bilo čemu drugome, a ne kao o nečemu lošem).
- Upoznajte najbližu okolinu s mucanjem. Upozorite i ostale iz djetetove okoline neka se pridržavaju prethodno navedenih pravila.
- Budite dosljedni u odgojnim postupcima. Budite strpljivi. Rad na smanjenju mucanja dugotrajan je proces te nema brzih rješenja.
Važnost stručnog savjetovanja ako Vaše dijete muca
Prema nekim procjenama 3-4% predškolske i 1-2% školske djece muca. Mucanje je tri do četiri puta češće kod dječaka nego kod djevojčica, a postojanje mucanja u užoj i široj obitelji povećava vjerojatnost za njegov razvoj. Pretpostavlja se da dijete nasljeđuje predispoziciju za razvoj mucanja, ali to ne mora značiti da će se mucanje sigurno i razviti. Neki čimbenici iz djetetove okoline kao što su strah, bolest, odvajanje od roditelja, preseljenje i slično, mogu djelovati kao okidači koji izazivaju pojavu mucanja. No istraživanja pokazuju da u ranoj dobi čak 70-75% djece uspijeva prevladati mucanje (Mansson, 2000). Još uvijek nije moguće unaprijed odrediti tko će prevladati mucanje, a tko neće. Upravo je zbog toga vrlo važno savjetovati se sa stručnjacima čim se u djetetovom govoru pojave simptomi mucanja – prije nego što mucanje djetetu postane teret.
Preporučene web stranice za roditelje djeteta koje muca
- mucanje.com
- udruga-hinkofreund.hr
- logoped.hr
Mateja Ružić, mag. logoped i Nikolina Gelo, mag. logoped – Žena vrsna
Foto: TeiTo
Izvori: Galić-Jušić, I. (2001). Što učiniti s mucanjem – Cjelovit pristup govoru i psihi. Ostvarenje, Lekenik.
Mansson, H. (2000). Childhood stuttering: Incidence and development, Journal of Fluency Disorders, 25 (1): 47-57.
Mazzuca-Peter, J. (1989). The child who stutter – Parents Guide, Toronto/Ontario.
Pavičić Dokoza, K. Hercigonja Salamoni, D. (2007): Moje dijete muca – kako mu pomoći? SUVAG – Zagreb.
