Kad sam prvi put pročitala knjigu Kim Brenneman, Home plain and simple, bila sam iznenađena koliko jednostavnih i sasvim logičnih uvida sam primila. Pitala sam se kako ih se sama nisam sjetila iako su bili tako samorazumljivi. Kao da su ti principi uvijek i bili u mojoj glavi, ali ih nisam bila svjesna. Pa ipak, ponekad takve stvari treba osvijestiti da bismo ih mogle pretvoriti u moćan alat. Jedna od takvih stvari je svakako „računanje vremena unatrag“. O čemu se radi?
Ništa ne počinje onda kad počinje
Još jedan čudan naslov, ha? Koliko god na prvi pogled djelovalo besmisleno, ovo što naslov govori zapravo je potpuno točno. Ništa ne počinje onda kad počinje već puno prije. Uzmimo jedan primjer da nam se slika razbistri.
Ako roditeljski sastanak počinje u 19 h, ne možete krenuti od kuće u 19 h, a još manje se možete u 19 h tek početi spremati. Sad kad sam to izrekla, čini se kao nešto toliko jasno da je glupo naglašavati. Pa ipak, korijen problema kašnjenja obično leži u podsvjesnoj fiksaciji na sat početka nečega, ne uzimajući u obzir što sve tome prethodi. Potrebno je učiniti mnoge predradnje da bismo zaista bili prisutni na početku roditeljskog sastanka. Dakle, roditeljski sastanak koji u školi počinje u 19 h, za vas počinje puno puno ranije. Ali kada?
Kako znati kada počinje?
I sada na scenu stupa „računanje vremena unatrag“. Kada za vas počinje nešto što trebate obaviti ili na čemu trebate biti prisutni, uvelike ovisi o vama samima i okolnostima u kojima živite. Možda se brzo spremate, a možda sporo. Možda niste stigli oprati kosu. Možda treba odvesti djecu na čuvanje kod bake…
Kako biste odredile kada nešto za vas počinje prvo zamislite sve što trebate obaviti prije toga. Napravite popis. Pored svake stavke naznačite koliko vam vremena oduzima. Zbrojite sve stavke i oduzmite ih od vremena stvarnog početka. Evo! Dobili ste vrijeme kada za vas počinje određena aktivnost. Uvijek dodajte rezervno vrijeme za nepredviđene sitnice.
Računanje vremena unatrag zaista može spasiti vaš dan
Ovo nije još jedna od onih marketinških kvaka u kojima samo ta jedna stvar spašava vaš život. Radi se jednostavno o činjenicama koje zbog psiholoških okolnosti ne uzimamo ozbiljno u obzir već ih podrazumijevamo i tako dobijemo pogrešne podatke. Često računamo samo na velike stavke u planiranju da bi nas na kraju potopile bezbrojne sitnice. Kažu da je život u malim stvarima. Čini se da nas one mogu činiti i sretnima i nesretnima.
Kako onda planirati? Najlakše je ići doslovno korak po korak unatrag. Makar za početak. Uskoro ćete se uvježbati i odmah znati koliko vam vremena treba za koju aktivnost. Krenimo zajedno razmišljati naglas.
U 19 h je roditeljski sastanak. Do škole mi treba 15 min, spremim se za 15 min, ok počinjem o tome razmišljati oko 18.30. Točno? Krivo!
Pokušajmo ponovno s detektivskim načinom razmišljanja. Što se sve može ispriječiti na putu? Što sve zapravo trebam obaviti da bih na vrijeme stigla u školu?
Roditeljski počinje u 19 h, a do škole mi treba 15 min. Međutim, često mi se dogodi da susretnem nekoga pred vratima i tu utrošim neko vrijeme. Krenut ću 10 minuta ranije. Za spremanje mi treba 15 min, znači počinjem se spremati u 18.20. Moguće je da me neko dijete u zadnji tren nešto pita pa ću tome dodati sigurnosnih 10 minuta. Dobro, počinjem u 18.10 sa spremanjem. U kakvom mi je stanju kosa, cipele odjeća? Treba li odvesti djecu na čuvanje ili na vrijeme dogovoriti dolazak osobe koja će ih pripaziti dok me nema?
Računanje vremena unatrag primjenjivo je na sve aktivnosti života
Sad pokušajte ovaj princip primijeniti na ostale aktivnosti – obične, svakodnevne kao što je kuhanje, priprema odjeće za misu, pospremanje itd. Računajući vrijeme unatrag ne samo da ćete realnije planirati svoj dan, nego ćete imati i manje nepredviđenih prepreka.
Čini li vam se naporno svaku aktivnost analizirati na ovaj način? Vjerujem. Uvjeravam vas da će to biti potrebno kratko vrijeme dok se ne naviknete na takav način razmišljanja. Vrlo brzo ćete naučiti koliko vam za što vremena treba u određenim okolnostima. I što vam je sve za to potrebno.
Svaki vid organizacije je u konačnici usmjeren prema smanjenju stresa i povećanju radosti u obitelji. Ako se to ne događa, zapitajte se gdje bi mogao biti problem. Važno je sjetiti se da cilj organizacije nije kontrola nad vremenom nego kontrola nad samim sobom. Svaki ulog u tom smjeru ima smisla i nikada nije bačen u vjetar.
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Milad Fakurian – Unsplash
