Sjećam se kako sam prije bila tako iscrpljena, tako umorna… Toliko je toga trebalo napraviti. Zapravo, toliko puno toga da se ogromnim zadatkom činila sama odluka što napraviti. Moja istrošenost sastojala se u činjenici da je većina mojega „toliko toga treba napraviti“ bila spoj manjih kućanskih, osnovnih zadataka. Suđe u sudoperu, mrvice po podu, prljava odjeća posvuda… Trebala sam skuhati obroke što je značilo još više pospremanja po kuhinji te još više posuđa – da ne spominjem odluku što skuhati, a onda i sam proces kuhanja. Ja sam htjela odmarati.
To nije bio odmor
U brdo dosadnih zadataka uvukle su se i prljave pelene, potrebite ruke i noge koje su žurnim korakom praznile svaku dostupnu površinu. Očito je da nije bilo nade da ću doći do kraja, čak i ako ustanem i primim se posla. Pa zašto se onda opterećivati?
Dobra je stvar da je to bilo prije Instagrama i Facebooka (barem u mom životu). Bilo kako bilo, samo sam se opušteno uvalila u kauč i čitala knjige. To nije bio odmor. Bila je to lijenost.
Na rad me motivirao mužev skori dolazak s posla
Nisam se osjećala nimalo bolje nakon tako provedenog popodneva. Osjećala sam se samo gore. Zanemarila sam svoju dužnost i predavala se iz sebične hirovitosti u lijenu tromost. Na kraju bi me nešto motiviralo – često je to bio mužev skori dolazak s posla. Dopustila bih da me ponese mahnito čišćenje i najednom bih dobila inspiraciju za večeru.
Činilo se kao da rad pod pritiskom potiče moju odlučnost i raspiruje energiju. Nekako sam se u takvom načinu rada osjećala bolje. Pripisala sam taj osjećaj adrenalinu koji se stvara pri radu pod pritiskom te pokušaju da većinu produktivnosti stisnem u što manji period vremena. Ali… Istina je bila da sam u takvim trenutcima zapravo radila i posao koji sam morala napraviti. Izvršavala sam svoju dužnost. Pritisak „krajnjega roka“ me dizao iz kauča, ali je posao bio taj koji mi je podizao duh, iako u to vrijeme to nisam shvaćala ili priznavala.
Da bismo uživali u odmoru, potrebno je raditi
„Radost dobro obavljena posla omogućuje nam da uživamo u odmoru, baš kao što iskustva gladi i žeđi čine hranu i piće takvim guštom za nepce.“
Elisabeth Elliot
Uzeti istu knjigu i zavaliti se u isti kauč nakon što je prljavi veš bio ubačen u perilicu te pospremljen, a suđe oprano, bilo je u potpunosti drugačije iskustvo. Izgledala sam jednako kao prije. Radila sam istu stvar. Ipak ovo je bio odmor, a ono prije lijenost. Razlika nije bila u samom činu pospremanja ili mjestu rada, nego u samom radu.
Odmor koji si uzimamo nas prečesto ne osvježava. Ne osjećamo se odmorno nakon uzimanja pauze, nakon što smo učinili nešto zabavno. Poučena vlastitim iskustvom, želim vam prenijeti jednu istinu: Odmor neće biti odmor sve dok posao ne napravite s dobrom voljom.
Olakšanje proizlazi iz suočavanja sa stresom
Odmor koji mi želimo zapravo nije fizičko već mentalno i emocionalno olakšanje. Zato se okrećemo romanu ili prijatelju, Instagramu ili čokoladi. Međutim, ovo nabrojano samo zatomljuje uzrok stresa, a to nije olakšanje. Ne bismo trebali ostati iznenađeni ako se ne osvježimo nakon što jednostavno ignoriramo stres koji doživljavamo. Olakšanje proizlazi iz suočavanja sa stresom.
Stavi kuću u red, makar samo jedan kutak. Uvidi da postoji neki napredak. Ispuni dio svoje dužnosti. Pomoli se i predaj Bogu stres te vjeruj Njegovoj Providnosti. Moli i kaji se za nemar i lijenost ili za isključivanje i ljutitost. Kajanje onda mora postati vrlina da bismo učinili ono što trebamo.
Slavi Boga u svemu što radiš – nek tvoj rad bude tvoja molitva
Nije istina da ne trebamo odmoriti dok god nismo napravili sav posao. Većina posla nikada i nije gotova, nema kraj. Kada smo obeshrabreni jednostavno koristimo ovo kao ispriku da nikada i ne započnemo posao. Umjesto toga, iskoristimo vrijeme za slavljenje Boga te činimo što možemo kako bismo Mu služili služeći našim obiteljima i zajednici. Zatim se veselimo u odmoru koji nam On daje: vremenu za obrok, nedjeljama, večerima, tihim jutrima u molitvi ili šetnjama.
Prilike za odmor postoje, ali ih nećemo moći uočiti ili uživati u njima ako dnevnim poslovima ne prionemo iskreno i radosno.
Mystie Winckler – Simply Convival
Prevela: AMS
Foto: Harry Brewer – Unsplash
