Gledajući slike sa sestrinog vjenčanja, iznenadio me prizor Raspetog ponad oltara ispred kojeg su moja sestra i njen budući muž izmjenjivali zavjete. Iznad cvijeća, mašni i razdraganih osmijeha nadvijao se prizor golog muškarca ostavljenog da umre u agoniji. Visio je iznad njih gotovo kao da ih povezuje. Čak sam se pitao nije li raspelo neprikladno za vjenčanje. Kakve veze ima Raspeti s brakom?
Na blagdan Uzvišenja sv. Križa, prisjećamo se kako je sveta Helena, Konstantinova majka, pronašla izvorni Kristov križ u Jeruzalemu. Rani kršćani ubrzo su počeli štovati spasonosno drvo Križa. Iako je duhovna snaga Križa prisutna u svim kršćanskim denominacijama, većina nas teško prepoznaje i prihvaća vlastite križeve.
Raspelo kao simbol zajedništva
Kao što brak predstavlja zajedništvo muškarca i žene, tako i Križ predstavlja zajedništvo božanskog Zaručnika Isusa Krista i njegove Zaručnice Crkve. U zajedništvu na Križu susreću se božanska Ljubav i bijeda palog čovjeka. Križ nas uči da je Božja ljubav beskrajno veća i od našeg najstrašnijeg grijeha, koji je kao kap u moru u odnosu na goruće srce Isusa Krista (sv. Tereza od Djeteta Isusa, Posljednji razgovori).
U tom susretu Božanskog i palog, Isus nam vapi: “Žedan sam.” (Iv 19,28). U trenutku kad je čovjek najdublje pao, On je žedan dubine našeg srca, ne nudeći samo oprost nego i samoga sebe.
Sv. Pavao kaže da je Kristova smrt na križu uzor za kršćanski brak. Muškarac i žena sjedinjuju se u požrtvovnoj ljubavi, umiru sebi da bi spasili drugoga baš kao što je Krist umro da bi otkupio Crkvu (Ef 5). Brak je, kao i Križ, istovremeno i radost i borba. U dobrim vremenima bračni par uživa prijateljstvo bezuvjetne međusobne ljubavi. Ipak, postoje i teškoće. Za neke, brak je svakodnevna odluka da će opetovano prihvaćati i opraštati mane supružnika, ako već ne prihvaćamo svoje. Neki drugi, pak odu u smjeru nevjere ili čak razvoda.
Križ kao znak nade u borbama
U tim teškoćama možemo ponijeti križ kao znak nade jer je i Krist na naše grijehe odgovorio praštanjem, iscjeljenjem i ljubavlju. U svojim borbama kršćanski parovi nisu nikada sami jer ih povezuje Krist. Ljubimo jedan drugoga jer je On nas prvi ljubio (1 Iv 4,10-11). Opraštamo jer je On nama prvi oprostio. Ostajemo vjerni jer je On vječno vjeran nama.
Krist nije samo uzor ljubavi, nego i izvor i pokretač te ljubavi. Milošću sakramenta ženidbe Krist potiho, gotovo neprimjetno, supružnike uči praštanju, izlječenju i sjedinjenju. Kada ponestane ljudske ljubavi, kao što je ponestalo vina na svadbi u Kani, Krist nam nudi vino neizmjerne Božje ljubavi – svoju Krv koju je prolio za nas na Križu (Iv 2). Jednako kao što se Raspeti nadvio nad supružnike kad su izmjenjivali zavjete, tako i raspeti Gospodin stoji između njih i povezuje ih u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, izlijevajući svoju beskrajnu ljubav na njih.
Uzvisujmo Ime njegovo!
Joseph Martin Hagan, op. – Catholic Exchange
Prevela: dr.sc. Danijela Janjanin
Foto: TeiTo
